DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana Jelačića 7/I, Zagreb

poziva nas na

predstavljanje knjige

Zvonka Kovača
"Zvon u kiši"

Knjigu će predstaviti:
Darija Žilić i Miroslav Mićanović

Pjesme će interpretirati dramska umjetnica Dunja Sepčić

Voditeljica tribine Susreti u DHK : Lada Žigo Španić

DHK, Zagreb, 17.02.2016. u 12 sati

NAKLADA LJEVAK
ima čast i zadovoljstvo pozvati Vas na predstavljanje knjige

Nives Tomašević
'Kreativna industrija i nakladništvo'

u četvrtak, 18. veljače 2016. u 19 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb.

Na predstavljanju sudjeluju:
Dubravka Oraić Tolić,
Marijana Tomić i
autorica Nives Tomašević.

Predstavljanje moderira Jasna Kovačević.

Dobrodošli!


U knjizi Kreativna industrija i nakladništvo ugledna urednica i sveučilišna pro¬fesorica Nives Tomašević povezuje fenomen kulturne industrije sa svojim užim praktičnim i znanstvenim područjem, nakladništvom, i tako otvara novo problemsko polje bitno za nacionalnu kulturu u doba globalizacije.
Autorica postavlja tezu o nakladništvu kao dijelu kreativne industrije te se bavi knji¬ževnim tekstom kao kulturnim dobrom i nakladništvom kao djelatnošću koja istodobno radi po tržišnim načelima, ali i sudjeluje u stvaranju, održavanju i dogradnji nacionalnoga identiteta. Nakon više koautorskih studija i knjiga iz fenomena nakladništva u ovoj autorskoj knjizi dolazi do punoga izražaja cjelokupno uredničko iskustvo Nives Tomašević te njezino zanimanje za kreativnu industriju kao tržišni, ali i kulturnoidentitetski fenomen.

U emisiji Pojmovnik postjugoslavenske književnosti 08.02.2016. pročitan je esej Borisa Postnikova "Portret autorice u Hrvatskoj: tri skandala i jedan kalendar". Kronološki, kroz četiri naslovne epizode - od zloglasnog progona tzv. vještica iz Rija početkom devedesetih, preko raspada FAK-a i skandala oko dodjele nagrade za hit godine knjizi "Gola istina" Nives Celzijus na Pulskom sajmu knjiga, pa do kalendara s fotografijama domaćih književnica - Postnikov razvija prikaz pozicije autorice u tranzicijskom književnom polju.

Esej poslušajte ovdje

Izdavačka kuća HENA COM poziva Vas

u utorak, 16. veljače 2016. u 19.30 sati
u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb

na predstavljanje knjige

Ivo Štivičić: "Antologijske drame"

Sudjeluju:
Vojo Šiljak, promotor
Marina Vujčić, urednica
Ivo Štivičić

Dobrodošli!

Iz francuskog departmana Vendée, na maglovitoj obali Atlantskoga oceana, petorica će se mladića jednoga kolovoškog dana otputiti u nepoznatu no naizgled kratkotrajnu avanturu. Avantura će se pretvoriti u Veliki rat iz kojega se, što zbog neprijateljskih što zbog metaka suboraca, neće svi vratiti. U ovaj kratak roman Jean Echenoz ugradio je sve odlike svojega književnoga stila koje su ga proslavile u svijetu, napisavši preciznu i jasnu prozu, minucioznih opisa i majstorske stilizacije. Jedan posebnim ugođajem protkan, nepretenciozan, literaran uvid u Prvi svjetski rat, iz pera vrhunskoga pisca.

A od sutradan ujutro i dalje se nije nazirao kraj toj neprestanoj višeglasnoj grmljavini po velikoj nepopustljivoj hladnoći. Top koji neprekidno grmi dubokim tonom, granate svih kalibara koje odzvanjaju i udaraju, meci koji zvižde, pucketaju, uzdišu ili mijauču već prema svojoj putanji, strojnice, ručne bombe i bacači plamena, prijetnja vreba odasvuda: odozgo zrakoplovi i gađanje haubicama, sprijeda neprijateljska artiljerija i čak odozdo kada, vjerujući da će iskoristiti trenutak zatišja u dnu rova gdje pokušavaju zaspati, čuju neprijatelja kako prigušeno kopa ispod samoga tog rova, ispod njih samih, bušeći tunele u koje će postaviti mine kako bi uništio i rov i sebe s njim.


O AUTORU

Jean Echenoz (Orange, 1947.) poznati je francuski pisac. Dosad je objavio petnaest romana, od kojih su na hrvatski prevedeni Ja odlazim (2001.), Ravel (2010.) i Sijevanja (2011.). Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističu Prix Médicis, Prix Goncourt i nagrada François Mauriac.

16. veljača u 19 sati
Cafe U Dvoristu
Jurja Žerjavića 7/2, Zagreb

POEZIJA U DVORIŠTU ugošćuje ANU BRNARDIĆ


Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitak u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u „zoni živoga“, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo „poeziju u dvorištu“.


Ana Brnardić
'Negdje je krunjen kralj'

Negdje je krunjen kralj.
Narod mu pjeva narodnu pjesmu: mirišu bijelo leđa ribe.
Sluškinje, pustopašne ljubavnice.
U koritu oraha uspavljujem mu petero sinova.
Ja sam majka. Sinovi su posuti riđim pahuljama.
Trbuh mi opet raste punjen kišama i trulim jabukama.
Kralj oblijeće odaje.
Čekam pticu koja u ponoć slijeće na krov.
Na kopno tvog oka slijeće prvi čovjek u svemiru. Nosi ti dar. Šalicu mlijeka.
Vrijeme je da zaspeš, majko.

***

Ana Brnardić rođena je 1980. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i hrvatski jezik i književnost, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu violinu. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući, a sada radi kao glavna tajnica Hrvatskog društva pisaca. Objavila je knjige pjesama: Pisaljka nekog mudraca (1998), Valcer zmija (2005), Postanak ptica (2009), Hotel cu muzicieni (izbor pjesama na rumunjskom, Bukurešt, 2009), Postanak ptica (www.elektroničke knjige, 2014) i Uzbrdo (2015). Za prvu je knjigu nagrađena Goranovom nagradom (1998), Nagradom Grada Siska (1998) i Nagradom Slavić za pjesnički prvijenac (1999), a za drugu Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike (2005).
Pjesme su joj prevedene na desetak jezika i objavljene u domaćim i stranim pjesničkim antologijama. Sudjelovala je na više međunarodnih pjesničkih festivala. Osim poezije, objavljuje i kritičke tekstove. S Adrianom Oproiuom prevodi s rumunjskog na hrvatski modernu i suvremenu rumunjsku prozu i poeziju.

Program organiziraju Centar Za Knjigu, Cafe U Dvoristu, MeandarMedia

"Svi se smiju isto na svim jezicima, smijte te se s nama", poručuju iz Knjižnica grada Zagreba gdje je u tijeku natječaj za najbolju kratku priču humorističnog žanra metaFORA 2016.

Na natječaj, otvoren od 13. studenog ove godine do 13. ožujka 2016., svi zainteresirani mogu prijaviti svoje humoristične priče na hrvatskom jeziku duljine do 5.400 znakova s razmacima. Prijavljena priča ne smije biti nigdje prethodno objavljena, a autor može sudjelovati samo s jednom pričom.

Žiri u sastavu akademika Pavla Pavličića, spisateljice Ksenije Kušec, pisca Svena Popovića, pobjednice metaFORE 2015. Ljiljane Logar te knjižničarke i spisateljice Tanje Radović, autore najboljih priča proglasit će u Noći knjige 23. travnja 2016.

Popis pristiglih priča objavit će se na web-stranici Knjižnica grada Zagreba, a najbolje će biti objavljene u cijelosti te će njihovi autori biti nagrađeni atraktivnim nagradama.

Priče možete poslati na e-mail metafora2016vn@gmail.com ili poštom na adresu Knjižnica Vladimira Nazora, metaFORA 2016., Vodovodna 13, 10 000 Zagreb. Uz priču je potrebno navesti ime i prezime autora, godinu rođenja, adresu stanovanja, adresu elektronske pošte i broj telefona, a podaci neće biti dostupni žiriju.

'Kassel ne poziva na logiku' novo je književno ostvarenje Enriquea Vila-Matasa. Djelo, koje sam autor definira kao „pripovjednu reportažu, pripovjedni esej ili naprosto roman“, nastalo je kao rezultat autorova posjeta Documenti, najprestižnijoj svjetskoj smotri suvremene umjetnosti, koja se svakih pet godina odvija u njemačkome gradu Kasselu. Direkcija Documente Vila-Matasu je uputila poziv na veoma zanimljivu vrstu sudjelovanja. Naime, bila je riječ o tome da autor, poput kakve živuće instalacije, nekoliko dana provede u kineskom restoranu na rubu grada pišući pred očima javnosti. Autor je prihvatio poziv, a fikcionalizirani rezultat tog iskustva je novo književno remek-djelo, koje dovodi u vezu avangardnu umjetnost i moderni život.

Zašto sam otišao u taj grad? Došao sam, rekao sam si, samo razmišljati. Ostao sam zamišljen. Došao sam mentalno izgraditi kolibu, humano utočište u kojemu mogu promišljati o zalutalom svijetu. Ostao sam zamišljen. Došao sam pročitati nešto o torbaru i njegovu batrljku i o nepopravljivo sumornoj Španjolskoj. Došao sam potražiti tajnu svemira i uputiti se u misterije poezije nepoznate algebre i potražiti nakrivljeni sat i čitati o romantizmu. Ostao sam zamišljen. Došao sam otkriti bît, pravu pravcatu srž suvremene umjetnosti. Došao sam saznati postoji li još uvijek avangarda u umjetnosti. Doista, došao sam istražiti Kassel. Ostao sam zamišljen. Došao sam naprosto kako bih mogao ispričati što sam vidio kada se vratim. Došao sam saznati tko su bitnici? Ostao sam zamišljen. Došao sam upoznati opće stanje umjetnosti. Ostao sam zamišljen. Došao sam povratiti entuzijazam. Ostao sam nešto manje zamišljen.


O AUTORU

Enrique Vila-Matas (Barcelona, 1948.) jedan je od najcjenjenijih suvremenih pisaca hispanskoga svijeta, ali i šire. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike te su izvrsno prihvaćena i od kritike i od čitatelja. Za svoj rad ovjenčan je brojnim uglednim nagradama. Edicije Božičević dosad su objavile njegove romane 'Bartleby i družba', 'Dublineska' i 'Duh Dylana'.

Na "Spikigin",

u Norris cafe, Oreškovićeva 19,

u četvrtak i petak, 11. i 12. 2. od 20 h

dolazi grafičar, voditelj, izdavač, scenarist, glumac, kvizoman, novinar, ukratko kultur-šleper:
VLADIMIR ŠAGADIN

kloji će kazivati priče u dva bloka:

„Kuća pored groblja" & „Izbjeglica u Zagrebu".

ZBOG VAŠE KOMOCIJE REZERVACIJE OBAVEZNE NA, 01 6642 923

Uvoditelj u Spikigin je Kruno Lokotar

Ulaz: 20 kn (s pićem dobronamdošlice)

Statistika moga bloga veli da je prethodni tekst bio 8.000-ti (slovima : OSAM TISUĆITI) tekst na ovome blogu dosad objavljen.

Dao se ja zato malo u računanje : blog sam pokrenuo 12.06.2004.

Otad je prošlo cca 4.200 dana.

Dakle, ako izbacimo nddjelje i praznike i G.O.-e, prosjek je jedva 2 teksta dnevno.

Nije nešto, rekli bismo.

Ali, s druge strane, probajmo npr. samo brojati do 8.000.

Ma ne treba ni toliko, probajmo brojati bar do 800.

Ma i do 80 je previše, zaključit ćemo, kaj/ča/zar/šta ne?

Uglavnom, knjiški moljac ide dalje, iako ne dajem baš ruku u vatru da će dogurat do 16.000 tekstova.

Od jučer, u međumrežju je dostupan redizajnirani portal Slobodne Dalmacije .

Šteta, međutim, što na njemu i dalje nije dostupna subotnja kolumna Ivice Ivaniševića, u kojoj on tjednim ritmom donosi odlično napisane prikaze knjiga.

Jer, dobre književne kritike nikad dovoljno. Bar meni...

Vrlo agilni - ne zaposlenik, ne djelatnik nego: radnik
Gradske knjižnice Rijeka
Kristian Benić
napisao je vrlo opširan
vodič kroz mnoštvo Pavličićevih romana
u kojima je glavni lik Ivo Remetin,
uz analizu novinarskog svijeta
jednog od najvećih junaka domaćih krimića.

Obavezno čitajte ovdje

Njezina je najdraža uzrečica "tko ne voli životinje ne voli ni ljude".
A ona toliko voli ljude da bez krzmanja fizički nasrće na ljude kad je upitaju zašto ne čisti izmet s trotoara za svojim ljubimcem.

A on toliko voli svog ljubimca da ga drži zatvorenog 22 - 23 sata dnevno u za psa posve neprikladnom prostoru - stanu od 50-ak kvadrata.

A uza sve to, oni oboje još svoju bezgraničnu ljubav spram svojih kućnih ljubimaca iskazuju maltretirajući ih tako što im navlače svakojake groteskne kostime u vrijeme karnevala.

Da Ivo Štivičić nekim slučajem nije napisao doslovno ništa drugo osim scenarija za televizijsku seriju Kuda idu divlje svinje, hrvatska kultura svejedno bi mu bila dužna kao malo kojem našem piscu u prošlom stoljeću. Prethodna je rečenica, međutim, mač s dvije oštrice: Divlje svinje svojom su veličinom, genijalnošću i uspjehom nepravedno zasjenile gotovo sve ostalo veliko i važno što je Štivičić napisao za televiziju. Nije to nikakva endemska pojava kad je riječ o opusima pisaca, prije je to pravilo nego izuzetak, pa ne treba nad time žalovati i lamentirati. Nepravdu treba ispravljati, a ova knjiga čini baš to. Četiri Štivičićeve ratne drame – Apel (1965.), Kokošari (1968.), Puška u cik zore (1981.) i Tamburaši (1982.) – dokaz su da hrvatska kultura tom čovjeku duguje mnogo više nego što se čini na prvi pogled.
Ivica Đikić

Ivo Štivičić (Rešetari kraj Nove Gradiške, 1936.) studirao je na Pravnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je kritike u Studentskome listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. Godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Bio je i savjetnik za umjetnička i dramska pitanja glavnog urednika Hrvatske televizije. Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.
Štivičić vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb Kuda idu divlje svinje, djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće. Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija Putovanje u Vučjak i igrani kino-film Horvatov izbor.
Od ostalih njegovih važnijih televizijskih scenarija svakako treba spomenuti sljedeće: Svadba (1959.), Gola cesta (1961.), Vučjak (1961.), Pijana noć 1944. (1962.), Kandidat smrti (1963.), Mokra koža (1966.), Zatezanje konopca (1967.), Kokošari, (1968.), Karmine (1977.), Puška u cik zore (1981.), Brisani prostor (1981.), Tamburaši (1982.), Uskrsnuće nade (1996.).
U novije vrijeme piše i kazališne drame – Pijana noć 1918. premijerno je izvedena 2007. godine, a Shakespeare u Kremlju 2013.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Na Hrvatskoj je televiziji radio sve do 2000., a iste je godine dobio Nagradu za životno djelo „Ivan Šibl“ za televizijski rad. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966. godine, a objavio je I knjigu dramskih tekstova Ratnici (1968.).

U povodu obilježavanja 20 godina izlaženja Europskog glasnika Nina Ožegović je razgovarala s glavnim urednikom tog uglednog časopisa Draženom Katunarićem, pjesnikom i izdavačem, koji je istaknuo da je u novom 20. broju časopisa, između ostaloga, tiskan iznimno aktualan temat o orijentalizmu. Katunarić govori i zašto je potpisao peticiju protiv novog ministra kulture, o obećanju bivšeg ministra Šipuša koje nije ispunio te društvenim i političkim kretanjima u Europi.

Razgovor čitajte ovdje

Ivo Brešan jedan je od najvećih suvremenih europskih dramatičara. I točka. K tome je neobično plodan, rado čitan, od kritike, s razlogom, mažen prozaik. Iza njega stoji stahanovski opus od 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija.

Opširan razgovor Ivice Ivaniševića s Ivom Brešanom pročitajte ovdje

Knjižnica Velika Gorica
Središnji odjel za odrasle, Zagrebačka 37

u ponedjeljak 8. veljače 2016. u 19.00 sati

ugošćuje pjesnika i diplomata Dragu Štambuka, osobu osebujnog pjesničkog izraza, ali i vlasnika živopisne biografije.

Rodom iz Selaca na otoku Braču, Drago Štambuk potomak je venecijanskog galiota koji je zahvaljujući kamenoklesarskom umijeću otkupio vlastitu slobodu. Po profesiji uspješan liječnik specijalist interne medicine, često govori kako je diplomacija početkom devedesetih izabrala njega, a ne on nju – niz godina bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji, Egiptu, Japanu, Južnoj Koreji i Brazilu. Iako poznat i kao prijatelj Doris Lessing, Raymonda Carvera i njegove supruge Tess Gallagher, Harukija Murakamija, Dalaj Lame i Majke Tereze, Drago Štambuk ponajprije je – pjesnik – od sredine sedamdesetih godina na ovamo tijekom tridesetak godina književnog djelovanja primio je za svoja postignuća gotovo jednako toliko priznanja i nagrada. Svojom poezijom od prve zbirke Meu namin (1974) zadire u samu bit jezika, a poigravanje jezikom i njegova stvaralačka bit ono je što obilježava svih dvadesetak zbirki poezije koliko je Drago Štambuk do sada objavio.

Jedinstvena je ovo prilika i da uživo čujemo izražajnu interpretaciju vlastitih pjesama iz usta samog autora, a da doživljaj bude potpun, u glazbenom dijelu nastupit će glazbena solistica Lidija Capković Martinek uz gitarističku pratnju. Osoba zbog koje je ovaj književni susret moguć je i moderatorica večeri Darija Žilić.

Međunarodni pogranični susreti Forum Tomizza objavljuju:
11. Međunarodni književni natječaj Lapis Histriae
za kratku priču na temu

ZID

Pišite o kulturnim stereotipima, izbjegličkoj krizi, o stvarnim i mentalnim zidovima i žičanim preprekama… ali i o barikadama i pružanju otpora novim podjelama!

KRITERIJI NATJEČAJA:

1.tekst mora biti izvoran i neobjavljen
2.ne smije biti dulji od 15 (27.000 znakova, uključujući razmake), ni kraći od 3 kartice
3.u obzir dolaze svi jezici (talijanski, slovenski, hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski) naše regije
4.autori se natječu isključivo s jednim radom
5.najbolji rad bit će nagrađen simboličnim artefaktom LAPIS HISTRIAE, te novčanom nagradom (donacija umaške tvrtke SIPRO d.o.o. u iznosu od 8.000,00 kuna)
6.stručni ocjenjivački odbor broji tri člana
7.ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagradu
8.rok slanja tekstova je: 1. 4. 2016.
9.radovi se šalju pod šifrom
10.razrješenje šifre s osobnim podacima autora (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail, kratka biografija s godinom rođenja) prilaže se uz radove

11. radovi, otisnuti u 4 primjerka, šalju se poštom na jednu od sljedećih adresa:
• Gradska knjižnica Umag, Trgovačka 6, 52470 Umag, Hrvatska
• Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper, Trg Brolo 1, 6000 Koper, Slovenija
• Biblioteca Civica Attilio Hortis, via Madonna del Mare 13, 34124 Trieste, Italija
s naznakom „LAPIS HISTRIAE“
i obavezno i na e-mail: lapis@gku-bcu.hr

12.radovi koji ne budu stigli na adresu jedne od knjižnica i na e-mail neće ući u konkurenciju
13.radove koji stignu poštom na adrese navedenih knjižnica, te putem e-maila, sortiraju i arhiviraju djelatnici Gradske knjižnice Umag i oni jedino imaju uvid u autorske podatke; članovi žirija saznaju tko su autori tekstova tek nakon odluke o nagradi
14. najbolji radovi po izboru žirija bit će objavljeni u knjizi Lapis Histriae 2016 krajem godine
15. nagrada će se svečano dodijeliti autoru pobjedničkog rada na 17. Forumu Tomizza, u Umagu, 20. 5. 2016. godine

Dodatne informacije: Gradska knjižnica Umag ( lapis@gku-bcu.hr, +385/52/721-561)

Slavko Jendričko
KUĆICA IZNAD OČEVE KUĆE

Premda mi kosa miriše na šumu
Ostarjeli ožiljci
Moja su jedina kamuflaža

Pomoću nje pokušavam
Zametnuti tragove džeparošima
Pravednicima ubojicama emocija

Na brdašcu Zibel iznad očeve kuće
Izgradit ću sebi kućicu
Nimalo se neće razlikovati od puževe

Slijećući na pistu mog izrovanog lica

Ni jedan ptičji let neće zakasniti
Na juhu u sirotištu

Niti jedna riječ neće šutjeti
Premda ih pokušavam potkupiti
Radeći od sebe posljednje čudo

Performer tvojim osmijehom na samrti

Liječim kanibalsku bolest maskama
Koje su već odavno unakazile sva lica.

ALGORITAM nas poziva

u caffe bar 'U dvorištu', Žerjavićeva 7.,
u utorak 9. veljače od 20 h

na predstavljanje zbirke poezije koja je dobila nagradu Na vrh jezika za godinu 2015.-tu:

'Autopilot'
Darka Šeparovića

Knjigu će predstaviti:

Dinko Kreho (kao kritičar),
Sven Popović ( i kao kritičar i kao prijatelj iz literarnog kružoka),
Kruno Lokotar (kao urednik i pokretač nagrade)
& autor Darko Šeparović

Na kioscima je
novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

i moja kritika
"LJubavnog romana" Ivane Sajko.



Novi "Vijenac" još donosi:

- tekst Strahimira Primorca o romanu Borivoja Radakovića "Što će biti s nama"
- tekst Seada Begovića o knjizi Ane Horvat "Oblizujući suze. Hrvatski pjesnici o ljubavi"
- tekst Krešimira Nemeca o knjizi Mladena Machieda "Zapisi iskosa"
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi "Josip Juraj Strossmayer. Kripta, najljepša hrvatska podzemna crkva"
- tekst Andree Milanko o knjizi Renea Welleka "Književna teorija, kritika i povijest"
- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- razgovor s povjesničarom književnosti Antunom Českom
- esej Ozrena Žuneca "Humanistika za kraj povijesti"

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, glazbi, filmu, plesu, kazalištu itd.

Obilježavajući dvadesetu godinu izlaženja časopisa 'Europski glasnik'

izdavač časopisa Hrvatsko društvo pisaca i Francuski institut

pozivaju na predstavljanje novog, 20.broja 'Europskog glasnika'.

Muzej Mimara, 2.kat, Rooseveltiv trg 5, Zagreb
subota, 06.02.2016. u 19 sati

Uvodni ekspoze održat će počasni gost Pascal Bruckner
(uz prijevod Ingrid Šafranek),
tema njegova predavanja: Europa, islam i islamizam

Sudjeluju: Boris Havel (Dossier: Orijentalizam) , Žarko Paić (zamjenik gj.urednika) i Dražen Katunarić (gl.urednik)

Hrvatsko društvo pisaca

Vas poziva
na predstavljanje knjige:

ZVJEZDANA JEMBRIH
"Sve jedno"
(HDP, Biblioteka Poezije, Zagreb, 2014)


u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb,
5. veljače 2016. (petak) u 20 sati


O knjizi će govoriti autorica, urednik Ivan Herceg
te kritičari Sanja Lovrenčić i Davor Šalat.

KNJIŽŽNICA I ČITAONICA BOGDANA OGRIZOVIĆA
FRANCUSKI INSTITUT
HRVATSKO DRUŠŠTVO PISACA

POVODOM 20. GODIŠŠNJICE IZLAŽŽENJA EUROPSKOG GLASNIKA

pozivaju nas na
susret s glasovitim francuskim piscem i intelektualcem

Pascalom Brucknerom

U nedjelju, 7. veljače 2016. u 18 h
u Knjižžnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb, u 18 h.

Predstavljanje autora i njegova djela te razgovor s njime i publikom vodit će
Mani Gotovac, ŽŽarko Paić i Dražžen Katunarić
prijevod Ingrid ŠŠafranek

U ovom romanu o ženi i obiteljskim odnosima pratimo glavnu junakinju Nermin, mladu i idealizmom ispunjenu djevojku koja teži biti intelektualka u opresivnom i nerazumijevanju sklonom društvenom okruženju. Njezini su ideali, progresivnost i borba, a potom sazrijevanje i krize, čitatelju predočeni iz različitih perspektiva, od čega dvije predstavljaju nju samu, kao mladu a zatim i rezigniranu i razočaranu ženu, dočim očišta njezinog oca pomorca i majke kućanice dodatno nijansiraju i njezin lik kao i društveno okruženje u kojemu svi ponaosob trpe i prolaze bolna iskustva obiteljskog, klasnog i svjetonazorskog pritiska. Iskusivši spolnost i brak, Nermin sazrijeva u ženu koja spoznaje da je oduvijek bila izvan obitelji, ljevice, klase, naroda...
Roman Čudna žena s jedne je strane intimna ispovijest u kojoj se isprepliću brojne važne teme poput ljubavi, spolnosti, braka i obitelji, a s druge je strane priča usidrena u prošlost, u politiku i ljevičarsko okruženje polovinom 20. stoljeća. Naslonjena na vlastito revolucionarno djelovanje, Leylâ Erbil kroz ta dva okvira uspjela je dati jasan uvid u sukob unutar intelektualnih krugova tog turbulentnog razdoblja, uperivši kritičku oštricu i prema intelektualcima i umjetnicima, ali je smjelo usmjerivši i prema ženi, tradicionalnom obiteljskom ustroju, malograđanskom moralu i instituciji braka.

„Čudna žena sjajno predočava emancipaciju žena u državi koja postaje sve svjetovnija. Jezično je dotjeran roman, kompleksne strukture, veoma emotivan i psihološki dubok. Hrabro se suočava s tabuima i ograničenjima, ali ne veliča intelektualca ili umjetnika kao uzvišenu kategoriju. Sa značajnim brojem romana i kratkih priča na kojima joj treba odati priznanje, Leylâ Erbil besprijekorna je književna umjetnica. Čudna žena je prikaz njezina izvanrednog jezičnog umijeća, hrabrog književnog eksperimentiranja i nepopustljive potrage za istinom.”
(iz UNESCO-ove preporuke za prijevod knjige na engleski jezik)

Leylâ Erbil (1931. – 2013.) spada u red najistaknutijih i najutjecajnijih turskih književnica 20. stoljeća. Nakon srednje škole upisala je studij engleskog jezika i književnosti, ali ga zbog udaje nije završila. Pjesme su joj objavljene 1945., međutim proslavila se svojim pričama čije je objavljivanje u različitim časopisima uslijedilo 50-tih godina. Erbil se ističe po sposobnosti promatranja pojedinaca koristeći različite društvene perspektive, a njezina djela karakterizira snaga kojom opisuje složenu dimenziju stvarnosti. Poznata je po rušenju ustaljenih, tradicionalnih tehnika pisanja te izmjeni sintakse unutar turskog jezika. Osnivačica je Zajednice turskih pisaca 1974. Također je bila i članicom međunarodnog P.E.N.-a, a turski P.E.N. dvaput ju je nominirao za Nobelovu književnu nagradu, 2002. i 2004.godine.

Izdavačka kuća OceanMore poziva na književnu večer s Ioanom Pârvulescu, autoricom Europskom nagradom za književnost nagrađenog romana „Život počinje u petak“,

04.02.2016. u cafe baru Vynil, Bogovićeva 3, Zagreb.

Uz autoricu govorit će prevoditelji Ivana Olujić i Luca-Ioan Frana, te Neven Vulić, urednik u Nakladi OceanMore.

Ulaz je slobodan

IOANA PÂRVULESCU rođena je u Brasovu 1960. godine, a danas živi u Bukureštu i na Filološkom fakultetu predaje modernu rumunjsku književnost. Bila je urednica književnog časopisa România literara. S njemačkoga i francuskoga prevela je nekoliko djela Mauricea Nadeaua, Angelusa Silesiusa i Rainera Marie Rilkea. Autorica je niza romana, ali objavljuje i poeziju, eseje, književnu kritiku i teorijska djela. Za roman 'Život počinje u petak' dobila je 2013. godine Europsku nagradu za književnost.

Dosad je preveden na švedski i mađarski, a trenutno se prevodi na engleski, francuski, poljski, bugarski, makedonski, srpski, albanski i slovenski.

'Život počinje u petak' eskapistička je i nostalgična priča koja izbjegava spominjanje svjetskih ratova, diktatorski teror ili kasniju kriminalnu privatizaciju i korupciju, ali otkriva nam sudbinu čovjeka koji se iz sadašnjosti vraća u 1897. godinu, koja je za Rumunjsku bila izvanredna. Kao država bila je ugledna i odlično pozicionirana u Europi, a grad Bukurešt bio je kulturna prijestolnica, u epohi kad je čovječanstvo pokazivalo svoju najbolju stranu.
Vrijeme i glavni grad Rumunjske u središtu su romana, zajedno s nepoznatim mladićem kojeg pronalaze onesviještena u predgrađu. Gotovo detektivski zaplet pokazuje kolike su razlike između tadašnjih snova o vremenu koje će doći — i današnje stvarnosti. Ioana Pârvulescu znalački opisuje razdoblje rumunjskog procvata i doba kad se budućnost činila toliko obećavajućom.

Aleš Debeljak (1961.), jedan od najistaknutijih suvremenih slovenskih književnika, pjesnik, esejist, prevoditelj i urednik, poginuo je prije nekoliko dana u prometnoj nesreći.

U znak sjećanja : intervju s Alešom Debeljakom

Aleš Debeljak (1961.-2016.) diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i doktorirao na području društvene misli na Maxwell School of Citizenship, Syracuse Uni­versity, New York. Bio je Senior Fulbright Fellow na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, djelovao u okviru Institute of Advanced Study-Collegium u Budimpešti te talijanskih Civitella Ranieri Center i Liguria Study Center for the Arts and Humanities. Objavio je devet knjiga pjesama, četrnaest knjiga eseja, preveo izabrane pjesme Johna Ashberyja i knjigu o sociologiji znanja te uredio više antologija. Za svoje je djelo primio nekoliko međunarodnih, jugoslavenskih i slovenskih nagrada, uključujući Nagradu Prešernovega sklada i priznanje Ambasador znanosti Republike Slovenije. Njegove su knjige izašle u prijevodima na engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom, katalonskom, talijanskom, rumunjskom, hrvatskom, srpskom, makedonskom, poljskom, slovačkom, češkom, litvanskom, finskom, ma­đarskom i japanskom jeziku. Bio je suurednik međunarodnih kulturnih časopisa Sarajevske sveske i Verse te pridruženi urednik pri časopisima Cultural Sociology i www.fastcapitalism.com. Godine 2005./2006. bio je gostujući profesor za međunarodne studije na The Roberta Buffett centru na Northwestern Universityju u Chicagu. Bio je redovni je profesor kulturalnih studija na fakul­tetu za društvene znanosti sveučilišta u Ljubljani i redovni go­stujući profesor za balkanska istraživanja na College d’Europe, Natolin-Varša­va te član paneuropske “think tank” organizacije, European Council on Foreign Relations. Sa suprugom, književnicom Ericom Johnson Debeljak, i troje djece živio je u naselju Zelena jama u Ljubljani.

Simfonija u bijelom slojevit je roman koji prikazuje 40-ogodišnju povijest jedne obitelji, točnije životnu priču dviju sestara, koje se, svaka na svoj način, nepovratno mijenjaju nakon nemiloga događaja u obitelji, i čiji razrušeni životi odlaze u potpuno nezamislivom i suprotnom smjeru od onoga o čemu su snatrile kao djevojčice. Ovaj roman bogate poetike čija je radnja smještena u ruralni Brazil podjednako nam oslikava i njegov urbani prostor, a govori o odrastanju i sestrinstvu, o odgoju i zločinu, o potisnutim emocijama, o ljubavi i umjetnosti, dok je sve prožeto iznimno delikatnom temom – temom incesta – kojoj autorica pristupa istodobno i hrabro i suptilno, i otvoreno i s oprezom. Naracija je fragmentirana, a vrijeme elastično, izmjenjuju se slike iz djetinjstva sa slikama iz zrelih godina sestara, kada se nakon dugo vremena susreću, otvaraju stare rane i zatomljene osjećaje i proživljavaju svojevrsnu katarzu. Autorica definira svoj stil dinamičnom radnjom, ispunjenom iznenadnim obratima i uranjanjima u mračne predjele ljudske psihe, a istodobno prošaranom bogatim lirskim prikazima.

„Knjiga progovara stilom svojstvenim ljudskim strastima, bez vatrometa i pomodarstva opisuje ono od čega smo svi načinjeni – i pisci, i čitatelji i likovi. Moderni i poetični glas bez trikova, onoliko neposredan, koliko i složen, iznova potvrđuje vještinu koja se naziva umjetnošću pisanja.“
Pilar del Rio, predsjednica zaklade “José Saramago”


Adriana Lisboa brazilska je spisateljica rođena u Rio de Janeiru. Završila je preddiplomski studij glazbe, diplomski studij brazilske književnosti i postdiplomski studij komparativne književnosti. Piše romane, kratke priče, poeziju u prozi te knjige za djecu. Svoju je spisateljsku karijeru započela romanom Os fios da memória, nakon čega su uslijedila još četiri romana: Simfonija u bijelom (2001.), Um beijo da colombina (2003.), Rakushisha (2007.) i Azul-corvo (2010.). Objavila je i zbirku kratkih priča i poezije u prozi Caligrafias (2004.) te pripovijetku O coraçao as vezes para de bater (2007.) prema kojoj je redateljica Maria Camargo snimila film. Napisala je tri knjige za djecu: Língua de trapos (2005.), A sereia e o caçador de borboletas (2009.), Contos populares japoneses (2008.).
Adriana Lisboa dobila je nagradu „José Saramago” za roman Simfonija u bijelom, nagradu „Moinho Santista“ za cjelokupno djelo te nagradu za dječju knjigu Língua de trapos od brazilske Nacionalne fondacije za dječju knjigu. Godine 2007. uvrštena je u 39 najznačajnijih latinoameričkih autora mlađih od 39 u sklopu projekta „Bogotá 39/Hay Festival”.