U ovom romanu o ženi i obiteljskim odnosima pratimo glavnu junakinju Nermin, mladu i idealizmom ispunjenu djevojku koja teži biti intelektualka u opresivnom i nerazumijevanju sklonom društvenom okruženju. Njezini su ideali, progresivnost i borba, a potom sazrijevanje i krize, čitatelju predočeni iz različitih perspektiva, od čega dvije predstavljaju nju samu, kao mladu a zatim i rezigniranu i razočaranu ženu, dočim očišta njezinog oca pomorca i majke kućanice dodatno nijansiraju i njezin lik kao i društveno okruženje u kojemu svi ponaosob trpe i prolaze bolna iskustva obiteljskog, klasnog i svjetonazorskog pritiska. Iskusivši spolnost i brak, Nermin sazrijeva u ženu koja spoznaje da je oduvijek bila izvan obitelji, ljevice, klase, naroda...
Roman Čudna žena s jedne je strane intimna ispovijest u kojoj se isprepliću brojne važne teme poput ljubavi, spolnosti, braka i obitelji, a s druge je strane priča usidrena u prošlost, u politiku i ljevičarsko okruženje polovinom 20. stoljeća. Naslonjena na vlastito revolucionarno djelovanje, Leylâ Erbil kroz ta dva okvira uspjela je dati jasan uvid u sukob unutar intelektualnih krugova tog turbulentnog razdoblja, uperivši kritičku oštricu i prema intelektualcima i umjetnicima, ali je smjelo usmjerivši i prema ženi, tradicionalnom obiteljskom ustroju, malograđanskom moralu i instituciji braka.

„Čudna žena sjajno predočava emancipaciju žena u državi koja postaje sve svjetovnija. Jezično je dotjeran roman, kompleksne strukture, veoma emotivan i psihološki dubok. Hrabro se suočava s tabuima i ograničenjima, ali ne veliča intelektualca ili umjetnika kao uzvišenu kategoriju. Sa značajnim brojem romana i kratkih priča na kojima joj treba odati priznanje, Leylâ Erbil besprijekorna je književna umjetnica. Čudna žena je prikaz njezina izvanrednog jezičnog umijeća, hrabrog književnog eksperimentiranja i nepopustljive potrage za istinom.”
(iz UNESCO-ove preporuke za prijevod knjige na engleski jezik)

Leylâ Erbil (1931. – 2013.) spada u red najistaknutijih i najutjecajnijih turskih književnica 20. stoljeća. Nakon srednje škole upisala je studij engleskog jezika i književnosti, ali ga zbog udaje nije završila. Pjesme su joj objavljene 1945., međutim proslavila se svojim pričama čije je objavljivanje u različitim časopisima uslijedilo 50-tih godina. Erbil se ističe po sposobnosti promatranja pojedinaca koristeći različite društvene perspektive, a njezina djela karakterizira snaga kojom opisuje složenu dimenziju stvarnosti. Poznata je po rušenju ustaljenih, tradicionalnih tehnika pisanja te izmjeni sintakse unutar turskog jezika. Osnivačica je Zajednice turskih pisaca 1974. Također je bila i članicom međunarodnog P.E.N.-a, a turski P.E.N. dvaput ju je nominirao za Nobelovu književnu nagradu, 2002. i 2004.godine.