U 'Mitologijama' Roland Barthes analizira brojne mitove francuskoga građanskog društva iz sredine pedesetih godina 20. stoljeća. Promiš­ljajući stoje to osobito i u strukturi mitsko u predmetima svakodne-vice i kulturnim fenomenima — od vina i mlijeka, deterdženta, ili novog modela Citroena, do Einsteinova mozga, striptiza ili Tour de Francea — on iznosi kritiku same ideologije građanstva. Točnije iz­nosi kritiku građanskog Poretka i građanske Norme, koji se zasni­vaju na ustaljenim principima poput naturalizacije: pretvaranja Povi­jesnoga u Prirodno, mistifikacije stvarnosti, te vjere u vječne esencije i zdravi razum.
Građanstvo svoje mitove stvara pomoću medija, masovne kulture, popularnih politika itd., pa Barthesu kao signal za ulazak u mitsko služi podjednako i naslovnica Pariš Matcha s mladim crncem koji salutira u francuskoj vojnoj odori, i izložba predmeta od plastike, i novinski tekst o suđenju za ubojstvo, i reportaža s krstarenja kraljev­skih obitelji. U prvom dijelu knjige u nizu kraćih eseja, prvotno na­pisanih za novine, on razobličuje mitove građanske svakodnevice, dok u drugome dijelu, naslovljenome Mit danas, teorijski analizira jezične mehanizme mitizacije na tragu Saussureovih postavki.
Barthesove su 'Mitologije' za današnjeg čitatelja višestruko drago­cjene — riječ je o knjizi koja je uzor žanra mini-eseja o fenomenima svakodnevice, potom o utjecajnoj s'emiološkoj studiji koja jedinstve­no spaja stvarnost i teoriju, te o još jednom genijalnom Barthesovom zavirivanju "iza zastora jezika". Na koncu, riječ je i o kritici (malo) građanštine, imperijalizma, masovne kulture i potrošačkoga društva koja je i dalje (ili pak iznova?) iznimno važna za razumijevanje naše današnjice.