Marko Tomaš: 'Zbogom fašisti' (Buybook, Sarajevo, 2010.)

Baš u trenutku kada pomislim da je za mene poezija mrtva i nebitna pojavi se knjiga koja me obasja nadom. Knjiga pjesama Zbogom, fašisti Marka Tomaša je njegova najzrelija, i bez ikakve sumnje, njegova najbolja pjesnička zbirka. Začeci ove knjige su bili vidljivi u ranijim Markovim knjigama, i neću pretjerati ako kažem da sam očekivao ovako potpunu, zaokruženu zbirku. Ova knjiga ima u sebi ono što za mene čini poeziju danas, ima tajanstvene sastojke ljudske duše, eho kosmosa, mirisne trave ili pjesmu kao politički iskaz, kao jasan etički stav, i govor o stvarnosti. Posebno me raduju precizne i jasne pjesme koje govore o kompleksnom identitetu, „nepriznatom“ od tri be-ha boga i tri be-ha nacije. Identitetu jednog čovjeka, pjesnika, anarhiste i vjernika i ateiste i pagana istovremeno. U ovoj knjizi i hrizanteme su fašisti, a kiša preuzima komandu nad svim stvarima i rastapa tužni i lijepi svijet grada uništenog ratom. Svaka istinita knjiga pjesama našeg doba je lična karta vremena u kojem pjesnik živi, svjedočanstvo i trajni dokument. Nema većeg uspjeha za poeziju.
Faruk Šehić

Evo i jedne pjesme iz knjige:

SVETAC

Kada sam ga srela
upravo je pobio obitelj.
Sjedio je na zgarištu kuće
izgledajući iscrpljeno.
Toliko je planina udahnuo,
toliko gradova, krvi,
i čitavo jedno jezero
sa gordim labudovima.
Kada govori
sate ispuni kasnonoćni jazz.
Priča o Parizu
i kako je u Barceloni
poljubio hermafrodita,
planirao otići u berlinski ZOO
udaren čarobnim gljivama,
a završio u ulici punoj prostitutki
još luđi, u potpunom očaju.
Tijelo je, u stvari, vječno, ništavno.
Tako i duša graniči sa suncem.
Moj je dragi tako lijep.
Ponaša se kao smrt.