U ponedjeljak, 7. 12. 2009. u 19 sati,
u Profil Megastoru, Zagreb,
TRIBINA 'Grički dijalog':
„Je li uspješan brak između domaćeg filma i proze?“

O tim i drugim pitanjima raspravljat će
moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik
i njihovi gosti: Dalibor Matanić, Damir Karakaš, Tomislav Šakić i Tomislav Zajec
– Može li se reći da je domaćem filmu krenulo kad su se redatelji okrenuli predlošcima domaćih autora koji su bili uspješni kod čitateljske publike?
– Jesu li domaći prozni naslovi (Što je muškarac bez brkova, Ovce od gipsa, Živi i mrtvi, Buick Rivera, Kino Lika, Metastaze i dr.) i njihovi pisci svojevrstan nadomjestak za nepostojanje "pravih" filmskih scenarija i scenarista?
– Koliko prethodna književna slava nekog djela pridonosi gledanosti filma?
– Kako se domaći prozaici snalaze u zanatu pisanja scenarija?
– Jesu li baš sve adaptacije "sretna djeca" iz veze književnosti i filma?
– Kako knjiga pronalazi "svog" redatelja? Na temelju čega se redatelj odlučuje ekranizirati neko književno djelo? Je li književnim žanrom ujedno određen i filmski?
– Pišu li neki pisci svoja djela s predumišljajem za ekranizaciju? Koliko su film, njegove zakonitosti i popularnost utjecali na način pisanja autora mlađe generacije?
– Što kad film "iznevjeri" predložak? Koliko adaptacija zadire u autorska prava i gdje je granica scenarističke prilagodbe djela?
– Koliko novac određuje izbor naslova? Čini se da dominira ekranizacija suvremenosti. Je li to zbog malog budžeta ili postoji kriza agilne produkcije?
– Što je sa scenaristima i scenarijima proizašlim sa studija ADU i scenarističkih radionica? Traga li tko za talentima?
– Što se događa kad jedan pisac i jedan redatelj napišu zajedno scenarij i sudjeluju na natječaju Balkanskog fonda za razvoj scenarija?
– Jesmo li kao gledatelji filma prema proznom predlošku u situaciji uspoređivanja književnog i filmskog djela i kakvi su rezultati te usporedbe na konkretnim primjerima?
– Koliko se u povijesti hrvatskog filma pribjegavalo ekranizaciji domaće proze i s kakvim rezultatima? Jesmo li zanemarili književne klasike?