Ovu je 'Zb(i)rku' potrebno s radošću pozdraviti jer sadrži jedan drukčiji književni Trst, novu tršćansku književnost, koja se ne da ugurati u schemu mitteleuropskoga Trsta, već se kreće drukčijim stazama. To je znak vitalnosti koja ne poriče tradiciju i sama svjedoči o tome da ona nije nikakav zagušujući blok. Svaki pojedini tekst ove zbirke zaslužio bi ga da se pobliže analizira, tim više što nije riječ o nekoj jedinstvenoj antologiji; riječ je o snopu rukopisa povjerenih poznatim bocama s porukama, pa se tako prikupljene polažu u jednu veću bocu koja ih sve sadržava, unatoč tomu što ipak tekst kroči svojim putem.