Tatjana Gromača na Festivalu poezije u Lodeveu, Francuska

četvrtak , 31.07.2008.



Par riječi Tatjane Gromače nakon Festivala poezije «Voix de la Méditeranée», Lodčve, Francuska:



Od 19. do 26. srpnja 2008. godine učestvovala sam na Festivalu poezije «Voix de la Méditeranée» koji se je, ove godine po jedanaesti put, održao u srednjovjekovnom gradiću Lodčve, na jugoistoku Francuske, sedamdesetak kilometara od obale Mediterana. Festival je ove godine, kao što je već uobičajeno, ugostio oko sedamdeset pjesnika, najvećim dijelom iz zemalja koje su na Mediteranu i čija kultura emanira mediteranski duh. Sveukupan broj gostujućih umjetnika na ovom festivalu, uključujući brojne glazbenike, glumce, performere, likovne umjetnike i druge kreatore je oko stotinu i pedeset.

Ovaj je vrlo dobro organiziran Festival koji je u pjesničkim krugovima na iznimno dobrom glasu ove je godine podržan i od fondacije UNESCO. Manifestacije – čitanja i ostalo - održavaju se na raznim, maštovitim i atmosferičnim lokacijama po cijelom mijestu, i traju cijeloga dana, od deset sati ujutro do jedan sat iza ponoći. Odaziv publike na sva zbivanja iznimno je velik, to nisu samo stanovnici Lodčve-a, nego i ljudi iz drugih gradova i pokrajina, ljubitelji knjige i poezije, često i sami umjetničkih interesa i zanimanja koji dolaze čuti nove i zanimljive glasove u poeziji. Također, tijekom Festivala, održava se i sajam knjiga, sa naglaskom na knjige poezije, knjige o pjesnicima ili o poeziji.

Pjesnici – gosti Festivala angažirani su svakoga dana, nekada i po dva puta, sa čitanjima i razgovorima na raznim lokacijama. Tijekom osam dana imala sam desetak čitanja, u najrazličitijim terminima, koja su uvijek bila vrlo dobro posjećena. Nakon čitanja uslijedila su poznanstva sa drugim autorima, kontakti i razmjena iskustava, pozivi na suradnju u časopisima u Francuskoj i van nje. Osobno, ostala sam u kontaktu sa nekoliko autora iz Francuske koji su pokazali dobru volju da pomognu pri teškom poslu - potrazi za eventualnim izdavačem poezije koju sam čitala na Festivalu. Kontaktirajući i sa pjesnicima iz drugih zemalja primjetila sam da postoji vrlo dobro mišljenje o modernoj hrvatskoj poeziji, i priličan broj poznanstava i kontakata sa našim autorima. Prošlogodišnjoj učesnici ovog Festivala, gospođi Sibili Petlevskoj, poezija je objavljena u jednom uglednom francuskom časopisu.

Ove je godine Festival objavio i svoju antologiju, u kojoj je svaki od učesnika predstavljen sa jednom pjesmom na originalu i na francuskom jeziku.

Boravak na ovom Festivalu značajan je jer Hrvatska, kao mediteranska zemlja, ovdje ima priliku predstaviti se u drugačijem svijetlu od onoga pod
kojim nas se, stereotipno i površno, predstavlja (a na žalost, među širom publikom, o nama se uglavnom, manje-više zna to da smo bili u ratu i da smo nekadašnji dio Jugoslavije). Mnogi ljudi koji se smatraju obrazovanima i kulturnima još uvijek ne znaju piše li se u Hrvatskoj latiničnim ili ćirilićnim pismom, pa je to prigoda da se zainteresiranima pruže neke informacije o našoj zemlji i kulturi, što je svakako od velikog značaja.

Ujedno, za pjesnika je ovo iskustvo obogaćujuće ne samo zato jer učestvuje na jednoj ovako velikoj i – već prilično «slavnoj» i uglednoj manifestaciji, što susreće brojne druge umjetnike i ostvaruje kontakte, nego i zato jer tako ima prigodu upoznati druge krajolike, prostore i kulture, što je za jednog umjetnika od važnog značaja.


U Puli, 30.07. 2008.
Tatjana Gromača


NOVO: Jurica Pavičić - 'Patrola na cesti' (V.B.Z., 2008.)


Dalmacija viđena kao nikada do sada u novoj knjizi poznatog novinara i pisca.
U izdanju VBZ-a na svim kioscima i u knjižarama za samo 49 kuna :

Jurica Pavičić:
'Patrola na cesti'

kratke priče
Izdavač: V.B.Z.
Uvez: meki
Format: 15,5 x 23,5
Broj stranica: 184
Cijena : 49,00 kn

Riječ izdavača



Južnjačka gotika na mediteranski način – jedan sasvim novi žanr!

«Patrola na cesti», zbirka deset priča, najnovija je knjiga Jurice Pavičića. Ako vam se ovaj naslov odnekud učinio poznatim, i ukoliko ste još pri tom pomislili na baladu «Highway Patrolman» Brucea Springsteena s njegovog legendarnog akustičnog albuma «Nebraska» iz 1982. godine, potpuno ste u pravu.

Naslovna priča ove najnovije Pavičićeve zbirke preuzima osnovnu konstrukciju i sam srž zapleta upravo iz te Springsteenove balade o kompleksnom odnosu ljubavi i mržnje dva brata od kojih jedan – narator – radi za policiju i čovek je sistema dok drugi, njegov brat Frankie, pa, ukratko i Springsteenovim riječima – «Frankie ain't no good...»

Pavičić, naravno, odatle zadržava samo ono najbitnije i s izuzetnom pripovjedačkom lakoćom transponira osnovne elemente Springsteenove priče u jedan milje koji daleko bolje poznaje. Frenki, tako, postaje Frane, Maria – Mare, a radnja se iz bespregledne ravnice Nebraske, sliva i seli u pritiskujuće i tvrde vrleti stjenovitog dalmatinskog zaleđa, omeđenog s jedne strane previsokim planinama a s druge prevelikim i predubokim morem – jedne teške i mračne Dalmacije iz koje kao da nema izlaza. I upravo se tu, u tom uskom pojasu kamenitog tla, odvijaju drame i tragedije, ne samo naslovne već gotovo i svih ostalih Pavičićevih priča iz zbirke «Patrola na cesti».

Ima nečeg potresnog u tom primorskom postojanju kakvim ga Pavičić vidi, bez obzira na to da li se ono odvija u zahuktalom Splitu, uspavanom zaseoku u dalmatinskom zaleđu ili na već nekom otoku gdje se čitav život događa u tri ili četiri mjeseca ljetne sezone, dok je sve ostalo čista hibernacija i puko preživljavanje do narednog razdoblja kakve-takve živosti.






NOVO: Božidar Violić - 'Isprika' (Naklada Ljevak, 2008.)



Božidar Violić
'ISPRIKA'

Područje: autobiografija
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 370
Format: 14x21,5 cm
Uvez: tvrdi
Cijena: 169,00 Kn

Riječ izdavača


Nakon za kazalište izvanredno važne knjige 'Lica i sjene', tih autoanaliza vlastitih režija strukturiranih u formi razgovora i „međurazgovora“ u kojima s vremenske distance analizira vlastite stavove, a što ih u njezinu drugom izdanju 2004. nadopunjuje s deset fenomenalno napisanih portreta glumca, Violić nas iznenađuje novom knjigom. Zapravo su „ogledi i pamćenja“ izvrstan podnaslov što opisuje dinamičnu heterogenost ove uzbudljive kazališne knjige, koja je i memoarske naravi, nevjerojatno osobna i otvorena. Zanimljivo kako je Violićeva autobiografija ujedno i (sada već) povijest poetike jednoga kazališnoga razdoblja koje je obilježio Gavella i njegovi redateljski učenici. Analizirajući svoja redateljska iskustva, i u ogledima ove knjige s jedne strane bavi se analizom dramskoga teksta, a s druge kazališnim i političkim kontekstom koji dominira u devedesetima te bitno određuje i vrednuje njegovu redateljsku poetiku. A u tom našem teatru teško je preživjeti ako si izvan klana, izvan sustava, izvan neke nametnute političke mode: Violić je uspio ostati svoj, nije se pokušavao mijenjati i prilagođavati, ne iznevjerivši tako svoj senzibilitet, svoj osjećaj za teatar, glumca i literaturu. Ne znam da je i jedan redatelj ispisao tako otvorene stranice o suočavanju sa svojim sve manjim umjetničkim sudjelovanjem u kazališnom životu i vremenom sve manjim režiranjem, a koje vjerojatno dolazi s godinama, kao što s godinama dolaze neki novi klinci i kao što s godinama nestaju generacije redatelja i glumaca s kojima si dijelio svoju nezaboravnu kazališnu mladost.
Violićevo autobiografsko razotkrivanje doživljaja te kazališne starosti tako je neskriveno, snažno i duboko, ono fascinira hrabrim otkrivanjem osjećaja s druge strane kazališne medalje koju svi u tim istim godinama „treće dobi“ ne pokazuju, a pogotovo ne ispisuju.







Dubravka Ugrešić: Konobari fašizma

srijeda , 30.07.2008.





Na ovome linku nalazi se tekst u kojemu Dubravka Ugrešić piše o Radovanu Karadžiću, Dinku Šakiću, Zvonku Bušiću...





Da se ne zaboravi: pjesme Marka Vešovića



Zbirka pjesama „Poljska konjica” književnika Marka Vešovića neophodno je štivo za razumijevanje ratnih zlodjela pod komandom Radovana Karadžića. Zbirku, objavljenu 2002. godine, Vešović je posvetio Mireli Pločić, prijateljici svoje kćerke Ivane, kao i sarajevskoj djeci ubijenoj za vrijeme opsade grada, njih 1500.



Marko Vešović : KRV PAŠČEĆA
(iz zbirke 'Poljska konjica')

Uf, što vi Crnogorci umijete prokleti!

Imao sam komšiju, laka mu zemlja, bio je čovjek -
koliko možeš viknuti! Otkud ga znam – vazda
svakome na raspolaganju, taman k'o vazduh! Vi Crnogorci,
zbilja, ni u zlu ni u dobru, ne umijete
a da ne pretjerate!

Padaju granate. Svi mi što nas je podrumu -
psujemo i kunemo. Nekad je milina čuti.
Umije to naš svijet. Nekad se sjetim i tebe:
što nije Markan ovdje, da ovo blago zapiše!
Jer, dok si dolje, čini ti se da ćeš sve upamtiti.
A kad stanu granate, i ti iz onog mraka
na božji dan iziđeš, gotovo sve ti se izbriše.
Evo ti najbolje psovke koju sam u ratu čuo
na račun bjesnika s Durmitora: Jeb'o on svoga
babe svatove, pa ovariso na mladu!

Svi mi psujemo i kunemo, a moj komšija – jok.
Ma šta ih imaš kleti? Što ih više kunemo,
od toga njima, prijatelju, kika sve više raste!
Znam ti ja njih odlično. Ćer'o sam ja to,
prijatelju, čak do Zidanog mosta. Ako mu ide,
to digne glavu, preniska mu nebesa, a čim
dobije po kokardi, skljoka se u nužnik.
Dobro znam te delije s mrtvačkom glavom
na barjaku. Kičmu im treba slomiti.
Mani kletve i psovke.

A počeo je, i on, da kune i da psuje kad je granata -
sigurno pamtim još – onu djecu s Bistrika iskasapila.
Pa kad smo čuli da je jedan od onih očeva svoju
curicu – to što je od nje ostalo – poznao jedino po
šakama, e tad je i moj komšija otčepio:
Radovane, veli, jebem ti krrv paščeću! Radovane,
veli, dabogda se rraspadao od živih rrana,
I prrobo od svačega što god je na svijetu,
a ni u čemu ne mogo lijeka naći, ni ti, ni tvoje
praunuče, veli
.

E jest' ga vi Crnogorci kunete dabogsačuva.
Kad vi stanete nekome proklinjati i žive i mrtve
i nerođene, insanu ništa ne preostaje
do da se sav naježi. Od miline!



Još nekoliko pjesama iz zbrike 'Poljska konjica' Marka Vešovića dostupno na ovome linku



KRITIKA :Renata Valentić – 'Možeš malo glasnije?' (Meandar, 2007.)



KRITIKA :Renata Valentić – 'Možeš malo glasnije?' (Meandar, 2007.)


Četiri godine nakon svoje druge poetske zbirke, Renata Valentić (rođ.1965.), jedna od najzanimljivijih pjesnikinja devedesetih, prošle se godine javila prvom zbirkom priča. Knjiga nosi naslov ''Možeš malo glasnije?'' a kratke priče u njoj sakupljene svojom tematikom ali i ugođajem skladno se nadovezuju na autoričinu poeziju, posebice onu iz njezine zbirke ''Slike odlaze''.

''Možeš malo glasnije?'' konceptualno je zaokružena knjiga sastavljena od 14 priča (duljine od 3 do 13 stranica) većinom ispripovijedanih iz pozicije prvoga lica jednine, sa naratoricom koja je ujedno i glavni lik - uz iznimku jedne priče gdje je pripovjedač muškarac ali je lik žene i dalje u prvom tematskom planu (priča ''Nemaš se čega bojati'') i naslovne priče u kojoj se izmjenjuju tri naratora. U svim se pričama radi o subjektiviziranoj prozi koja kroz isječke života posreduje intimnu geografiju svakodnevlja usredotočujući se na detalje i situacije koje zrcale život u množini iskušenja, frustracija i nesigurnosti. Priče su to bez poanti ili efektnih završetaka, ali uvijek fino zaokružene, čak i kada okončavaju s otvorenim krajem kojim se sugerira nedovršenost situacije i osjećaj neodlučnosti, odnosno svojevrsni životni status quo žena nezadovoljnih stanjima u kojima se nalaze, ali nespremnih da se trgnu i pokušaju nešto promijeniti. Priče su urbano ambijentirane i stvarnosno determinirane no autorica izbjegava društvenu kritičnost i detaljniju društveno-socijalnu ili političku kontekstualizaciju već se usredotočuje na emocionalnu zbilju protagonista, a zbirku strukturira prema načelu kronologije životnog ciklusa, na način da svaka priča posreduje iskustveni isječak jedne životne etape (od djetinjstva i srednjoškolskog doba, preko bračnih dana i roditeljstva pa sve do tzv.treće dobi).

Autoričine kratke priče karakterizira stilski ogoljeno, jednostavno i funkcionalno linearno pripovijedanje, lišeno ukrašavanja i korištenja usluga raznih književnih pomagala (izuzmemo li eliptičnu naraciju u priči ''Lekcija prva'', i pojedine rijetke i vrlo kratke reminiscencijske digresije u nekim pričama), a autorica redovito bez oklijevanja izravno kreće u središte zbivanja (In media res) nastojeći maksimalizirati dojam autentičnosti iskustava temeljenih na nezadovoljstvu i frustraciji. U njezinome je primarnom interesu dočaravanje atmosfere kao odraza raspoloženja junakinja a koja su rezultat fabularnih, odnosno životnih situacija u kojima ih zatječemo. Priče većinom tematiziraju samospoznajnost ostvarenu kroz relaciju s drugima, pri čemu odnosi po pravilu rezultiraju zbunjenošću, razočaranjem, deziluzijom i uznemirenošću. Komunikacija s partnerom je redovito vrlo površna, lišena izrazitije bliskosti – štoviše, često se radi o zatomljivanju nesklonosti i netrpeljivosti – a ni odnos prema samome sebi nije zadovoljavajući, jer junakinje npr. vlastito tijelo osjećaju ili kao amorfnu masu (priča ''Debela'') ili pak kao praznu kutiju (priča ''Odletjet ću''), a jedino u čemu su natprosječne je osjećaj depresije i bezvoljnosti, ili pak vrlo visok ostvareni stupanj samozavaravanja. No, svoje narušeno samopouzdanje i nesigurnost pojedine junakinje vješto kamufliraju, poput žene iz priče ''Djetetova mati'' koja se mazohističkom požrtvovnošću i upornošću posvećuje vlastitom djetetu kako bi u roditeljskoj ulozi pronašla spasonosno životno ali i identitetno sidrište (što je i naslovom te priče jasno naznačeno). Premda prostorna limitiranost autoricu lišava mogućnosti izraženije individualizacije pa junakinje uglavnom bivaju svedene na simbol – uz dojam da se, iako mijenjaju dob i obličja, neprestano radi o jednoj te istoj osobi – to svoju svrsishodnost pronalazi u činjenici dojmljivo provedene konceptualne i tematske zaokruženosti rukopisa.

Poput fotografija koje se rugaju našoj sadašnjosti zureći u nas nepromjenjivim sjajem naše mlađahne prošlosti, tako i autorica redovito odabire situacije koje odražavaju frustracije neispunjenih želja, neostvarenih snova ili života žuđenog ali nedosegnutog, a svaka je priča tek dionica na putu čiji je cilj u naratoričinom retoričkom pitanju upućenom samoj sebi – ''Kako sam se dovela u ovakvo stanje?'' ili ''Zar sam to stvarno ja?''. Međutim, iako takvo pitanje obično predstavlja otponac ka pokušaju promjene, ovdje to nije slučaj jer junakinje Renate Valentić ipak radije izabiru status quo i nastavljaju živjeti u leru, otaljavajući i dalje svoje depresivne, jednolične svakodnevice. No, premda se knjiga nadaje proznom nadogradnjom odnosno nadopisivanjem pojedinih poetskih cjelina iz autoričine pjesničke zbirke ''Slike odlaze'' – gdje se Valentićeva također bavila slabim subjektima zarobljenima u položaju poniznosti, pasivnosti i nezadovoljstva, ali bez snage i odlučnosti da nešto poduzmu i dokinu življenje u nerealiziranosti – knjiga ''Možeš malo glasnije?'' ne ostavlja dojam uratka pjesnikinje koja ''vježba'' pisati prozu, niti se radi o pukom sabiranju rasutog proznog tereta, već je riječ o vrlo solidnom, promišljenom, zaokruženom i dorađenom rukopisu, primjetnog – ali ne plakatnog i glasnog već suptilnog – feminističkog i aktivističkog impulsa, metaforički naznačenoga i u samome naslovu zbirke.

Napisao Božidar Alajbegović
objvaljeno u 'Vijencu' broj 375-377, srpanj 2008.




www.digitalne-knjige.com

utorak , 29.07.2008.






Projekt digitalne-knjige.com pokrenulo je nekoliko pojedinaca i zaljubljenika u knjigu kako bi hrvatsko kulturno naslijeđe, a ponajprije vrijedne i znamenite knjige hrvatskih pisaca spasili od zaborava, propadanja i nečitanja, te ih učinili što dostupnijima svim građanima.
Kao ponajbolji način u ostvarenja tog cilja učinile su im se digitalne knjige, koje će svi korisnici moći lako, jednostavno i besplatno preuzeti s njihove internet stranice.

Za razvoj cijelog projekta možda najzaslužnija osoba književnica, pjesnikinja i urednica Ana Horvat.

Digitalne-knjige.com za sada sadrže "Malu virtualnu antologiju hrvatske lirike", odnosno osam digitalnih knjiga poezije poznatih hrvatskih književnika (Irena Vrkljan, Tin Ujević, Jozefina Dautbegović, Vesna Krmpotić, Vesna Parun, A.G.Matoš, Dobriša Cesarić, Slavko Mihalić), knjigu "Dubravka" Ivana Gundulića iz edicije "Klasici hrvatske književnosti", te digitalnu slikovnicu " Zaljubljeno voće i povrće" Ane Horvat i Nevenke Macolić, a ubrzo nas očekuju i još mnoga ugodna iznenađenja.






Moja kritika na Knjigomat.com-u





Na Knjigomat.com je objavljena
moja kritika
romana prvijenca
jednog domaćeg pisca.

Čitajte ovdje




Leo Rafolt dobitnik nagrade za knjigu 'Melpomenine maske'

ponedjeljak , 28.07.2008.




Leo Rafolt, asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, dobio je za knjigu 'Melpomenine maske' (Disput, Zagreb, 2007.)državnu nagradu za znanost u kategoriji znanstvenih novaka.

O knjizi opširnije na ovome linku





Andrija u i o Kikindi




Uz Gorana Bogunovića i Romana Simića Bodrožića, Andrija Škare bio je pozvan kao predstavnik hrvatskih književnih snaga na festival kratke priče Kikinda Short.

Andrijine dojmove pročitajte ovdje





John Lloyd & John Mitchinson - 'Knjiga općeg neznanja' (Naklada Ljevak, 2008.)

nedjelja , 27.07.2008.

Nova knjiga iz edicije 'Bookmarker' Naklade Ljevak :



John Lloyd & John Mitchinson:
'KNJIGA OPĆEG NEZNANJA'

Područje: publicistika
Biblioteka: Biblioteka Bookmarker
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 295
Format: 14x21 cm
Uvez: meki
Cijena: 129,00 kn


PREDGOVOR IZ PERA STEPHENA FRYA
i četiri riječi iz pera ALANA DAVIESA

Sveobuhvatan i neugodno porazan pregled svih iskrivljenih predodžaba, grešaka i pogrešno shvaćenih stvari u "općem znanju", knjiga zbog koje ćete se upitati zašto se čovjek uopće trudi ići u školu.
Držite li i dalje da je Henrik VIII. imao šest supruga, da Zemlja ima samo jedan mjesec, da je Mount Everest najviša planina na svijetu, onda vam je ova knjiga prijeko potrebna. I to hitno. 'Knjiga općeg neznanja' baca posve novo svjetlo na pitanje koje veći dio povijesti silno zaokuplja filozofe, učenjake i muškarce u gostionicama i kafićima: što je istina, a što je potpuna besmislica? Zato, čitajući ovu knjigu možete provjeriti i poboljšati svoje znanje.

Henrik VIII. imao je samo dvije supruge.
Zemlja ima sedam mjeseca.
Svi ljudi imaju po četiri nosnice.
Parni stroj izumili su stari Grci.
Bangkok nije prijestolnica Tajlanda.
Svisci su usmrtili više od milijardu ljudi.
Plavetni kit ne može progutati ništa veće od grejpfruta.
U Sunčevu sustavu postoji 80.000 planeta.
Svjetlo je nevidljivo.

SVE ŠTO MISLITE DA ZNATE
ZAPRAVO JE POGREŠNO

Izvadak iz knjige
Nekako se uglavnom smatra da čovječanstvo u biti razumije način funkcioniranja svijeta. Dakako, pritom se ne misli na vas ili mene, nego možda na "znanstvenike" ili "stručnjake". Nažalost, to nije točno. Prema riječima Thomasa Edisona, čovjeka koji nije izumio električnu žarulju: "Ni o čemu ne znamo ni milijunti dio jednog postotka".
Ova je knjiga namijenjena osobama koje znaju da ne znaju osobito mnogo. U njoj donosimo stotine činjenica koje prosječan čovjek ne zna. No time nismo zagrebli čak ni površinu čovjekova neznanja, jer riječ je o pitanjima koja imaju odgovore. Uistinu zanimljiva pitanja uopće nisu takva. Što je život? Nitko nema pojma. Što je svjetlo? Ili ljubav? Ili smijeh?
Iako vam to u školi neće reći, jer se radi o strogo čuvanoj tajni, nitko nema ni blagu predodžbu o tome što je sila teža. Isto vrijedi i za svijest, elektricitet i viruse. Ne znamo zašto postoji nešto, a ne ništa, a ne znamo ni kako je, i zašto, nastao svemir. Što je još gore, čini se da nedostaje 96% svemira. Svijet nije čvrst i pun, nego se sastoji od praznog prostora i energije. No nitko ne zna što je energija, a neki već nagađaju da praznina zapravo uopće ne postoji.





literarniforum.com

subota , 26.07.2008.



Nedavno doznah za jednu internetsku stranicu obilato ispunjenu književnim kritikama.
Nalazi se na adresi www.literarniforum.com, autor je Mislav Manđeralo koji je na dotično web odredište smjestio svoje kritike šezdesetak domaćih i stranih autora.

Kako autor sam veli, njegove književne kritike imaju ishodište u filozofiji i predstavljaju svojevrsnu korespondenciju s filozofijom, odnosno, one "iznose i jednu validnost određenih filozofskih opservacija - i utoliko, ukoliko upravo svjesno - korespondencijom i unošenjem citata - pristaju da kao oruđe koriste naročite filozofijske dosege"

Mislav Manđeralo o svojim kritikama i sajtu
www.literarniforum.com kaže i ovo: "Istaknut je rad na kritici samog pojedinog djela nekog autora, u smislu nalaženja jednog mjesta samog jednog djela u smislu impliciranih poruka, bez ulaženja u smještanje jednog djela u opus dotičnog autora. Utoliko, kritike koje sam dao imaju jedan bitno otvoren karakter, one ponekad korespondiraju i s fragmentima djela, i, mogu se shvatiti i kao jedan rad u toku, kao poziv čitateljima da nastave početu sintezu, tamo gdje je ona, možda, tek ostala kao naznačena. Kao prilog ovoj formi djela, ostavio sam i kronologijski aspekt nastanka pojedinih tekstova; utoliko, podvučen je
otvoren karakter ovih stranica, koje je moguće shvatiti i kao rad koji je
možda otvoren i za jednu dodatnu sintezu - koju mogu napraviti kako možda ja, tako, moguće, već prema intuiciji o tekstu i ovom prilogu koji sam dao, i čitatelj. "







Ljetna škola knjige na festivalu Pontes




Ljetna škola knjige "Pontes" održava se od 23. do 28. kolovoza, a Pontes poziva sve koji žele, vole i znaju pisati da svoje rukopise (pet do deset pjesama, deset do dvadeset kartica proze ili dvije, tri književne kritike) pošalju na adresu pontes@pontes.hr najkasnije do 31. srpnja.

Najboljih šest dobiva besplatan polazak Škole knjige i smještaj na Krku, a autori sljedećih najboljih rukopisa moći će besplatno pohađati školu.

Ljetna škola knjige uključuje svakodnevni rad u radionici kreativnog pisanja pod ravnanjem spisateljice Katarine Mažuran, pet predavanja na temu knjige i književnosti i susreta s piscima, uz moto 'Puno prakse, malo teorije', susret s predstavnicima hrvatskih neovisnih knjižara, nakladnikom Seidom Serdarevićem, piscima Robertom Perišićem i Nenadom Veličkovićem, nakladnikom iz Beograda Dejanom Ilićem, voditeljem projekta Knjižni informacijski sustav Valerijem Jurešićem.



O Valeriju Jurešiću više možete saznati na ovome linku


NOVO: Cecilia Ahern - 'Da me barem možeš vidjeti' (Profil, 2008.)

petak , 25.07.2008.


Nakon dvije uspješnice ('P.S.volim te' i 'Na kraju duge') evo nam u izdanju Profila nove knjige Cecilie Ahern :


Cecilia Ahern
'DA ME BAREM MOŽEŠ VIDJETI'

roman
Izd. Profil
Format: 23.00
Broj stranica: 257
Uvez: meki
Godina izdanja: 2008
Preveo(la): MARTINA MILAS
Cijena: 129,00 kn

Ulomak iz knjige



Bilo je to jednog petka ujutro u lipnju kad je Luke postao moj najbolji prijatelj. Da budem precizan, bilo je to u 9.15 ujutro, a to točno znam jer sam upravo tada pogledao na sat. Ne znam zašto sam to učinio, nigdje mi se nije žurilo. No, mislim da za sve postoji neki razlog te sam možda pogledao na sat kako bih mogao točno ispripovijedati svoju priču. A detalji su važni u pripovijedanju, zar ne?
Bilo mi je drago što sam tog jutra upoznao Lukea jer me odlazak od prijašnjeg najboljeg prijatelja Barryja prilično oneraspoložio. On me više nije mogao vidjeti. Ali to sad zapravo nije važno jer je on sad mnogo sretniji, a mislim da je to ono što je važno. Napuštanje najboljih prijatelja dio je mog posla. Nije to baš lijep dio posla, ali budući da se trudim pronaći pozitivnu stranu u svemu, smatram da je napuštanje starih najboljih prijatelja najbolja prilika da upoznam nove najbolje prijatelje. A upravo je pronalazak novih prijatelja moj omiljeni dio posla. Vjerojatno su mi iz tog razloga i ponudili ovaj posao.
Uskoro ćemo doći do toga što je zapravo moj posao, ali prvo vam želim ispričati što se dogodilo tog jutra kad sam upoznao svog najboljeg prijatelja Lukea.
Zatvorio sam iza sebe vrata koja su vodila u vrt ispred Barryjeve kuće i počeo hodati te apsolutno bez razloga prvo skrenuo lijevo, zatim desno, zatim ponovno lijevo, pa neko vrijeme hodao ravno, još jednom skrenuo desno i završio pokraj stambenog naselja pod imenom Fuchsia Lane. Mora da su ga tako nazvali zato što su posvuda rasle fuksije. Rasle su tu kao samonikle biljke. Ah, oprostite, kad kažem „tu" mislim na grad Baile na gCroithe koji se nalazi u okrugu Kerry. U Irskoj.
Baile na gCroithe na engleskom se zove Hartstown, ali izravan prijevod s irskog bio bi Town of Hearts1. Mislim da to bolje zvuči...





Internetsko izdanje antologije 'Utjeha kaosa'




Nakon što je prije dvije godine tiskana, ovih je dana 'Utjeha kaosa', antologija suvremenog hrvatskog pjesništva koja donosi uvid u domaće pjesništvo u razdoblju od 1995. do 2005. godine, dobila i svoje web izdanje.

Zagrebačka slavistička škola, koja zadnjih 35 godina promiče hrvatski jezik i kulturu, svoj je web (www.hrvatskiplus.org) ovih dana upotpunio novim, vrlo zanimljivim sadržajem. Naime, radi se o već tiskanom, čak i na engleskom jeziku objavljenom izdanju antologije suvremenog hrvatskog pjesništva, 'Utjeha kaosa', Miroslava Mićanovića.

Antologija obuhvaća 33 autora koji su svoja djela objavljivala u razdoblju od 1995. do 2005. godine. Najstariji autor zastupljen u 'Utjehi kaosa' je Ivan Slamnig, dok je najmlađa Ivana Bodrožić.
Osim njih svoje mjesto u antologiji su redom našli Danijel Dragojević, Arsen Dedić, Zvonimir Mrkonjić, Nikica Petrak, Boris Maruna, Mario Suško, Luko Paljetak, Ivan Rogić Nehajev, Slavko Jendričko, Vesna Biga, Milorad Stojević, Milko Valent, Branko Maleš, Gordana Benić, Igor Rončević, Sead Begović, Anka Žagar, Mile Stojić, Branko Čegec, Kemal Mujićić Artnam, Delimir Rešicki, Krešimir Bagić, Miloš Đurđević, Božica Zoko, Damir Šodan, Miroslav Kirin, Drago Glamuzina, Tomica Bajsić, Ivica Prtenjača, Tvrtko Vuković i Tatjana Gromača.



Izvor : Lupiga.com






INTERVJU: Milivoj Solar




Pitanja postavljao Tomislav Brlek

Dostupno ovdje


Najbolja...





Eto, više nisam jedini, našao se još netko tko baš ovu knjigu smatra najboljom u 2008.
(a, gle čuda, nije ušla u finale nagrade T-portala).

Moj tekst o toj knjizi na ovome linku








SURFAJ!!!

četvrtak , 24.07.2008.





Moja nova
blog preporuka
na ovome linku




NOVO: Marica Bodrožić - 'Tišina, rastanak' (Fraktura, 2008.)



Marica Bodrožić
'Tišina, rastanak'

roman
Prevela s njemačkog Latica Bilopavlović
Izdavač: Fraktura
Cijena: 139,00 kn
Broj stranica: 216
Uvez: tvrdi s ovitkom
Visina: 205 mm
Naslov izvornika: Der Spieler der inneren Stunde

Riječ izdavača


Roman Marice Bodrožić 'Tišina, rastanak' slijed je slika, u vremenu razbacana niska impresija, komadića sjećanja i razmišljanja. Jelenina priča raspršuje se u bezbroj pojedinačnih trenutaka, nesređeno, slučajno, kao i samo sjećanje, te ostaje iznimno osobna, u visini očiju djeteta. Pripovjedne slike velike pjesničke snage prepune su novih jezičnih tvorbi i osjetilnosti.
Zadivljujuće samosvojna slikovna i jezična snaga ove autorice, njezini poetski uzleti, epizode i minijature obilježja su njezina osobita stila.

Frank Meyer, Deutschlandradio Kultur

Miris maslinova drveta, okus vina i ulja, plavo, smeđe i zeleno u crkvi na blagdan. Sve to pridonosi atmosferi ove pripovjedne struje, kao i jezik koji svojom lirskom osebujnošću podsjeća na Rilkea.
Der Bund

Dok se u romanu slijedom sjećanja dje­tinji pogled u samoći prerano odrasle djevojčice pretvara u književnost, točnije u poeziju, svjedoci smo autoričina harmonična odnosa između srca i glave, između osjećaja i razuma; ovaj je roman ogledni primjer Saint-Exupéryjeve rečenice: samo se srcem daleko vidi (i piše).
Cornelia Staudacher, Deutschlandfunk

Kronološka pripovjedna struktura raspršena je, a vrijeme je rastegnuto u je­dan beskrajan trenutak rastanka.
Michael Braun, Neue Zürcher Zeitung

Marica Bodrožić rođena je 1973. u Zadvarju u Dalmaciji. Odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji. Godine 1983. seli u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli već od kraja 60-ih. Školovala se za knjižara i studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Već za svoje prve literarne radove, pjesme objavljene 2001. dobila je stipendiju Hemann Lenz. Piše esejističke tekstove za radio i tisak o Danilu Kišu, Marini Cvetajevoj, Dubravki Ugrešić, Anne Sexton, Nazimu Hikmetu i mnogim drugima. Za zbirku 'Tito je mrtav' dobila je nagradu Heimito von Doderer 2002. i nagradu zaklade Robert Bosch 2003. godine. Živi u Berlinu i Parizu kao profesionalna spisateljica.






INTERVJU: Igor Isakovski





Zbirka priča Olje Savičević Ivančević'Nasmijati psa' nakon njemačkog prijevoda, uskoro dobiva i makedonski.

Intervju s izdavačem makedonskog izdanja Oljine zbirke i vrijednim urednikom 'Blesoka' Igorom Isakovskim možete pročitati ovdje




RADIO DRAMA: Raymond Carver: "Toliko vode toliko blizu doma"




RADIO DRAMA: Raymond Carver: "Toliko vode toliko blizu doma"
Hrvatski radio 3.program, 24.07.2008. u 18 sati

Petar Vujačić preveo je, adaptirao i režirao novelu "Toliko vode, toliko blizu doma" kultnog američkog i svjetskog prozaika Raymonda Carvera. U poznatoj maniri vlastite novelistike autor minimalističkom naracijom i psihologističkim naznačavanjem atmosfere ocrtava sredinu usamljenosti i egzistencijalnog straha u američkoj obitelji srednje klase.





Feminizam i popularna kultura: Dani Marije Jurić Zagorke 2008.

srijeda , 23.07.2008.




Centar za ženske studije, Zagreb, u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavljuje

Poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu:
FEMINIZAM I POPULARNA KULTURA (glavna tema);
ZAGORKA – ŽIVOT, DJELO, NASLIJEĐE (stalna tema)

koji će se održati 28. i 29. studenog 2008. u Zagrebu.

Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.
Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 15. rujna 2008. na adresu

Centar za ženske studije
Berislavićeva 12
10000 Zagreb, Hrvatska
,
odnosno na e-mail adresu zenstud@zamir.net.

Programski odbor: Rada Borić, Gordana Bosanac, Lada Čale-Feldman, Slavica Jakobović Fribec, Maša Grdešić, Tatjana Jukić-Gregurić, Sandra Prlenda, Andrea Zlatar-Violić.

Opširnije ovdje





Nepročitani Karakaš





"Najčešće svira harmoniku na pariškom bulevaru St. Germaine kod «Deux Magots», a sad se malo duže zadržava na zagrebačkim i splitskim privremenim adresama, jer je snimljen film po njegovoj briljantnoj pripovjetci iz Domovinskog rata, «Kino Lika»". Tu je rečenicu o Karakašu napisao Denis Kuljiš (objavljeno na blogu vaseljena.blog.hr).

To još nije sve : Na ovome linku u prilici ste pročitati vrlo oštru kritiku Matanićeva filma 'Kino Lika' u kojoj kritičar Mataniću zamjera da nije shvatio Karakaševu knjigu, koju isti taj kritičar (Mate Ćurić) u tom tekstu u dva navrata naziva romanom, iako se radi o zbirki priča.

Karakaša očito nisu čitali ni oni kojima izlijeće iz usta, odnosno koji ga posredstvom tipkovnice bacaju na monitore...




KRITIKA: Rade Jarak – 'Pustinje' (Litteris, Zagreb, 2008.)




KRITIKA: Rade Jarak – 'Pustinje' (Litteris, Zagreb, 2008.)


Nova, osma po redu knjiga dubrovačkog pisca Rade Jarka ''Pustinje'' istovremeno je izišla u Hrvatskoj i u Srbiji. Roman je u nas objavio zagrebački nakladnik Litteris dok je srpsko izdanje rezultat prijateljstva i suradnje između dvojice entuzijasta zaslužnih za dva vrlo čitana internetska književna časopisa. Rade Jarak naime već godinama uređuje internetski književni časopis ''Knjigomat'', na kojemu je dosad objavio više stotina poetskih, proznih i esejističkih uradaka brojnih poznatih ali i još neetabliranih autora s prostora bivše Jugoslavije, a isti posao u virtualnom časopisu za književnost ''Balkanski književni glasnik'' obavlja beogradski pisac Dušan Gojkov. Svoju suradnju oni planiraju nastaviti tako što će Jarak u nakladi ''Knjigomata'' uskoro objaviti hrvatsko izdanje romana ''Pisanje po vodi'', romana koji je pobijedio na prestižnom natječaju ''Istok-Zapad'' a što ga je Dušan Gojkov napisao u suradnji s književnicom s otoka Krka Elfridom Matuč Mahulja. Višestruko ''pobratimstvo lica u svemiru'', započeto u virtualnom tako je eto prenijeto i u stvarni svijet, na radost i dobrobit zaljubljenika u kvalitetno štivo.

U svojoj novoj knjizi ''Pustinje'', koju naziva fikcionalnom autobiografijom, odnosno ''elegijom o jednom vremenu'' Rade Jarak izlaže sjećanja na vlastito odrastanje, koje je, kako sam kaže, bilo lišeno velikih gesta, velikih junaka, velikih opasnosti ili velikog cilja već se razbilo u oblake malih događaja, u nizove odvojenih slučajnosti, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima. Iako piše iz pozicije odraslosti, autor se trudi rekreirati maštu djeteta još nezasićenih, neutaženih čula i znatiželju mladog bića još otvorenog za podražaje iz okoline i spremnog na čuđenje pred stvarima i pojavama kojima odraslost oduzima čar, pretvarajući njihovu jedinstvenost u običnost, banalnost. Stoga su Jarkove rečenice prepune metafora i poredbi, svaka stvar podsjeća na neku drugu jer percipirana od strane djeteta ona još nije postala dekorom ili pukim inventarom svakidašnjice već u sebi krije tajne i razigrava maštu. ''Sjenilo prastare svjetiljke nalik je na prozirni čipkasti rukav kakve damske haljine za bal'', ''glava batića za meso nalikuje bolničkom instrumentu'' a ''lokrumski vrt je začarani dvorac sa stotinu vrata i još toliko soba, ali bez izlaza'' jer dijete sve oko sebe gleda kao da to vidi prvi put i svaki put primjećuje nešto prije nezamijećeno i dotad neuočeno. Neke stvari izazivaju čuđenje, neke zanos a neke čak posljeduju i strahom, ali uvijek je mašta ta koja percipirano lišava banalnosti, mikrosvijetu svakodnevlja udahnjujući čar neobičnosti, čarolije i začudnosti.

Zahod obiteljske kuće, smješten na najviši kat, s prozorčićem s kojeg pogled pada na dubrovačke zidine, kule ispod Minčete i plavetnilo pučine, autor prepoznaje kao mjesto na kojem se rodio pisac u njemu, ali istovremeno, i umro slikar. (Jarak je naime diplomirao slikarstvo, što je vrlo primjetno u ovoj knjizi koja obiluje brojnim detaljističkim i vrlo rafiniranim opisima prirode, predmeta, ljudi, pojava). S tog je zahodskog prozorčića Jarak promatrao more čiju plavet i stalne mijene nikako nije uspijevao autentično prenijeti na slikarsko platno, ali je u istom tom zahodu kao dijete maštao i fantazirao – da ne sjedi na zahodskoj školjci već u kapsuli svemirskog broda leti put nebeskih visina, ili je to bila usamljena kula ili pak svjetionik na rubu pustog otoka, u svakom slučaju azil u kojem nastaju romani, odnosno hermetična opna odvojena od svijeta u kojoj razigrana mašta budi pisca u njemu.

Osim za prostor grada Dubrovnika i njegove okolice, odnosno interijere kuća, pripovijedanje je vezano i za osobe koje su ponajviše utjecale na formiranje pripovjedačeve osobnosti i stavova. To su prvenstveno tetka Jele i dundo Pavo, s kojima je provodio ljeta, a koji su, budući da nisu imali svoje djece, dječaka prigrlili kao spas od praznine u koju se mogla zaglibiti njihova svakodnevica, te su, imajući razumijevanja za svaki njegov djetinji hir, njegovali sve nijanse njegova karaktera. Pripovjedač je tako zapravo živio u dvije različite obitelji – s ocem i majkom uz, uvjetno rečeno običnu, prosječnu roditeljsku ljubav te s dundom i tetkom uz beskrajnu, nevjerojatnu privrženost. To je, kako autor sam kaže, na neki način razbilo njegovu cjelovitost i učinilo ga pomalo krhkim, ali je i - umnogostručujući vidike i uvide - otvorilo prolaz u nove svjetove, čineći od njega tzv. alternativnog, umjetnosti posvećenog tipa. Pritom je i ton pripovijedanja ovisan o tome evocira li se vrijeme provedeno uz roditelje ili ono uz dunda i tetku – melankoličan, suptilan i liričan prikaz života u dundovoj, ladanjskoj, zelenilom okruženoj kući na Lapadu, spram dinamičnije, britkije i rastrzanije proze u kojoj se autor prisjeća dana provedenih u sumornom radničkom naselju Šipčine, uz roditelje. U dobi kasnijeg dječaštva eksterijeri sve više zamijenjuju kućnu atmosferu te se plaža ispostavlja epicentrom zbivanja, pretvarajući se u ljetno učilište arogancije i perfidne lakoće ophođenja, odnosno raskalašeni poligon mašte koja se naprezala do pucanja. Na plaži se naime učilo prepoznavati namještenu čednost i prijetvornost u mekom hodu djevojaka po vrućem pijesku i uvježbavati kroćenje složenog instrumentarija bludnih želja i pohote skrivenih iza pasioniranog promatračkog stava prividne nezainteresiranosti, i u tim erotizmom nabijenim dionicama, miješajući naturalizam i grotesku Jarak kao da zaziva Passolinija i Zafranovića.

Premda je knjigu podnaslovio kao fikcionalnu autobiografiju, stupanj vjerodostojnosti opisanog vrlo je visok – što autor podcrtava i pojedinim autentičnim fotografijama – pa se može zaključiti da se fikcionalnost u ovom slučaju odnosi na sam postupak prisjećanja kao izvlačenja iskustava iz mentalnog arhiva u kojega doživljaje svakodnevno pohranjujemo, a čime cijeli naš život prelazi u sferu imaginarnog i pretvara se na neki način u fikciju. Radi se o fragmentarnoj, retrospektivnoj, nelinearnoj poetskoj prozi gustog, zasićenog izraza prepunog lirskih pasaža; emfatičnoj prozi na tragu Stanka Andrića, Brune Schulza i Danile Kiša u kojoj autor, miješajući sjećanja, dojmove i snove rekreira svijet odrastanja i dječačke inicijacije, registrirajući mitsko povrh onog svakodnevnog, običnog i uobičajenog. A baš kao što za staru gradsku dubrovački jezgru koja je bila središte njegovih dječačkih mističnih istraživanja Jarak kaže da ima bezbroj točaka, neuralgičnih središta, sitnih fokusa koji pažnju uvijek odvlače u nekom drugom smjeru, tako se i za njegovu knjigu može reći da je rapsodija minijatura, velika zbirka čudnih detalja ali bez onog posebnog mjesta potpune gustine, središta, srži, bez koherencije i čvrstine. No to je i neizbježno ako znamo da je svaka autobiografija otvorena, nedovršena cjelina, struktura spremna za nadopisivanje, za umetanje novih fragmenata i svakodnevno nadoslikavanje, za nastavak potrage za samim sobom, kroz pustinju u duši.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 374, srpanj 2008.





NOVO: Alexander McCall Smith - 'Angus sanjar' (Vuković&Runjić, 2008.)

utorak , 22.07.2008.

Alexander McCall Smith
'Angus sanjar - Mit o keltskom bogu snova'

izd. Vuković&Runjić
Prevela s engleskoga Maja Šoljan
dimenzije: 130 x 200 mm
stranica: 144
uvez: meki šivani s ovitkom
Cijena 79 kn

Riječ izdavača



'Sanjar Angus' u bajoslovlju Škotske i Irske donosi snove, a povezan je i s ljubavlju i mladošću, svime onime za čim ljudi najviše čeznu. Alexander McCall Smith u ovoj je melankoličnoj knjizi isprepleo drevni mit o keltskom Erosu s pričama iz današnjeg života u kojima se opet pojavljuje lik Angusa, a snovi se miješaju s javom.

Za razliku od drugih mitskih figura, Angus ne daje pouku niti podučava, već nam rješenja, odgovore i ostvarenja nudi u snovima koje nam sam daje. On je, dakle, Angus sanjar i davatelj snova; on je i eros – personifikacija mladosti i snažne, strastvene ljubavi.

Ulomak iz knjige
Dagda se nasmijao. Sveti čovjek nije mu ni izdaleka bio ravan pa je Dagda ručerdom posegnuo u rijeku tako da se voda uzburkala i zdepastim prstima dograbio svetog čovjeka pod površinom. Onda ga je izvukao iz vode, protresao ga i podigao visoko prema nebu, kao što bi ribič digao ribu koju je ulovio da joj se svi dive. Sveti čovjek nije u visini mogao disati. Svuda oko njega bilo je nebo i još neba, i dok se batrgao i dahtao, slabašni su mu se krici gubili u fijuku vjetra koji je bio Dagdin dah. Uzalud; ugušio se na nebu, a kad je izdahnuo, kao što riba ugiba na suhom, oči su mu se izbuljile, kao u ribe, i koža mu se pretvorila u krljušt. Krljušt se srebrila pod svjetlom – srebrila i zlatila, poput krljušti pastrve kad je izvuku iz slatke vode. Tad je Dagda zavitlao tijelo svetog čovjeka uvis tako da se zavrtjelo preko neba prije nego što je palo na tlo.


O autoru
Alexander McCall Smith profesor je prava na Sveučilištu u Edinburghu. Rođen je u današnjem Zimbabveu, a živio je i u Botsvani koju dobro poznaje i voli. Autor je više od pedeset knjiga, među kojima su stručne publikacije “Forenzički aspekti sna” i “Kazneni zakon Botsvane”, dječje knjige, kriminalistički romani, pripovijetke o ekscentričnim austrijskim profesorima i o Africi. Oženjen je liječnicom i ima dvije kćeri, a u slobodno vrijeme svira fagot u orkestru koji se zove “Jako loš orkestar”. U izdanju AGM objavljena su već tri romana iz zabavne serije o afričkoj detektivki Mma Precious Ramotswe







Možda niste znali...





Sveslovne rečenice (te su rečenice poznate i kao pangrami, a sadrže sva slova abecede i osobito su korisne tipografima pri pretraživanju tipova pisama)

The quick brown fox jumps over the lazy dog. (engleski)
Portez ce vieux whisky au juge blond qui fume. (francuski)
Zwei Boxkämpfer jagen Eva quer durch Sylt. (njemački)
Pri Jakcu bom uzel šest čudežnih fig. (slovenski)
Jazavac Džef trči po šumi glođući neko suho žbunje. (srpski)

Izvor: www.fraktura.hr




Naše knjige u “1001 Books You Must Read before You Die”




Koje su knjige naših pisaca ušle u golemi svezak bombastična naslova “1001 Books You Must Read before You Die” (“1001 knjiga koju morate pročitati prije nego umrete”) koji na više od 950 stranica donosi vodič kroz najbolja djela svjetskih književnosti svih vremena, od Šeherezadine “Tisuću i jedne noći” (prvi put tiskane oko 850. g.) do romana “Animal’s People” kojim je lani Indra Sinha ušla u uži izbor za Bookerovu nagradu, saznati možete na ovome linku





Nešto 'za na plaži'...



Kad već mnogi na sve strane preporučuju nešto 'za na plaži', evo onda i jedne moje preporuke :



KRITIKA: Ken Grimwood - 'Još jednom' (Algoritam, 2002.)

Niste zadovoljni svojim životom? Niste iskoristili sve mogućnosti i niti pola šansi koje su vam se pružale? Ma, 'ko vas hebe, sad je gotovo, šta je bilo - bilo je...
E, vidite, Jeff Winston, junak izvrsnog SF romana "Još jednom" bolje je sreće. Nakon svoje smrti on se ponovo budi u dobi od 18 godina, s akumuliranim znanjem i sjećanjima iz prethodnog života, i dobiva priliku da krene ispočetka, te ponovo proživi svoj život i ispravi sve greške.


U filmu 'Beskrajni dan (Groundhog day)' , po meni jednoj od najboljih komedija svih vremena, Bill Murray stalno iznova proživljuje jedan te isti dan.
Roman 'Još jednom' bazira se na sličnom konceptu, ali s jednom malom razlikom – u njemu Jeff Winston umire 1988. godine od srčanog udara, kao 43-godišnjak, da bi se u život vratio 1963. kao 18-godišnji student. I tako stalno iznova, u nebrojeno “repriza” (originalni naslov romana je 'Replay') Jeff opetovano proživljava svoj život.
No, važno je pripomenuti da mu memorija ostaje netaknuta, svakog od svojih života sjeća se u potpunosti, a znanje stečeno u prijašnjim životima ostaje akumulirano. (Što neizostavno asocira na onu, dobro nam poznatu iz usta naših staraca “Eh, da su mi one godine, a ova pamet”).

Te 1963. godine svemir još bijaše neosvojen, Kennedy još nije bio ubijen, Star Wars još ne bijahu snimljeni, John, Paul, George i Ringo još nepoznati tamburahu u kakvoj liverpulskoj garaži, a i Tito je još bio živ i zdrav! ...
Nakon prvotnog šoka i prilagođavanja na sve ovo prije nabrojano i još mnogo toga sličnog (poput npr. svog mladolikog lika u zrcalu), Jeff naravno, čini ono što bi i svatko od nas – upućuje se u najbližu kladionicu i idućih 25 godina proživljava kao milijarder, sve do svoje smrti na točno isti dan kao prethodni put. Naravno, datum smrti je unaprijed znao i izvršio je sve medicinske pretrage i pripreme da to spriječi, ali srce je ponovo otkazalo. Da bi se on nakon toga nanovo “probudio” u 1963. godini i – opet sve ispočetka. Ali, sve se mijenja kada jednog dana sazna da nije jedini kojemu se to događa...

Ima li itko među vama, a da se barem jednom u životu nije upitao: “što bi bilo da sam tada postupio ovako umjesto onako?”, “da sam uradio ovo a ne ono?”?
Ne vjerujem da nikad niste zažalili za kakvom propuštenom prilikom ili neiskorištenom mogućnošću: Eh, da sam bar upisao medicinu umjesto prava? Eh, da sam oženio Katu umjesto Maru? Eh, da sam se kladio na poraz Njemačke od Hrvatske ... ili tome slično.
Vidite, Jeff dobiva priliku da ostvari upravo to - da pokuša ispraviti sve greške i iskoristiti pružene mu mogućnosti, te da vidi gdje će ga dovesti skrene li lijevo umjesto desno.
Svaki svoj "novi" život on pokušava proživjeti na drukčiji način, trudi se ne ponoviti iste greške i pokušava promijeniti tok stvari. Pri tome se ne zadržava samo na sebi, pa tako npr. čak pokušava spriječiti i atentat na Kennedyja (s kakvim rezultatom, otkriti vam nemam namjeru).
No, nemojte misliti da takva situacija nema i svojih mana. Jer iako poništava neke mnoge stare probleme, fenomen reprize otvara mnoge neslućene, nove probleme od kojih su oni najbenigniji otprilike ovakvi: zamislite da ponovo morate pohađati sva ona dosadna srednjoškolska predavanja. Ili non-stop paziti da nešto ne izlanete da vas ne bi strpali u ludaru. Zamislite da je svaki novi film vama jako dobro poznat, ili da su ponovo popularni Ivo Robić ili 4 M. Uff... Ili da ste ponovo u vremenu prije seksualne revolucije. Ili da, nedaj-bože, ne postoji Internet. Ajme meni!!! Koja bedara...
A to je tek, kako se kaže, vrh sante leda.

Svaka Jeffova repriza jedinstvena je i nova priča, no Grimwood se niti na jednoj ne zadržava predugo, ali isto tako, niti kroz jednu ne projuri prebrzo, već taman toliko da osjetimo aromu godina i vremenskog odsječka kojeg Jeff Winston nanovo proživljava. I da svjedočimo novoj izmijenjenoj verziji njegova životopisa. No, svaku neizbježno prekida smrt. A najgore je što Jeff točno zna kada će ona nastupiti. I ne može je spriječiti.
A svaka njegova nova smrt donosi mu bol, prvenstveno zato što ga odvaja od ljudi koje voli. Sa svakom svojom smrti on napušta osobe do kojih mu je stalo i ostavlja ih neutješne, i same.

No, knjiga nas uči da treba naučiti prihvaćati gubitke, s nadom da će dobici ipak prevagnuti. U životu treba gledati naprijed, ne osvrtati se za prošlim i ne žaliti za propuštenim.
Život je sastavljen od nebrojenih događaja od kojih na veliku većinu ne možemo utjecati. Svatko griješi ali svakome je dana i mogućnost izbora, a najveća je greška – uopće ne pokušati, bojeći se rizika.
Za razliku od Jeffa, mi imamo samo ovaj "jedan put", o čijem smjeru sami odlučujemo, a ishod mu ne znamo.
No, možda je i bolje tako...
Ali upravo zato ne treba potratiti, niti uzeti zdravo za gotovo nijedan jedini trenutak !
A mogućnosti su beskrajne, nisu li?

Najveća je kvaliteta romana što se fokusira na karaktere i njihove odnose, a fantastična premisa “reprize” ipak ostaje u drugom planu i predstavlja tek zamašnjak radnje.
Pri tome su iznimno dojmljivo i suptilno predočene sve nijanse postepene mijene Jeffove ličnosti, što biva uočljivo iz njegove jedne reprize u drugu. Sa svakim svojim novim životom njegovi se prioriteti mijenjaju; nakon prvobitnog šoka, nesnalaženja i postupne adaptacije na "nove-stare" okolnosti on na koncu prvi ponovljeni život proživi kao plejboj i milijarder, da bi već u slijedećem želio obitelj i ljubav. No, smrt ga odvaja od žene i djece, a to uzrokuje ogromnu bol jer ga u novim reprizama sjećanja na stare živote konstantno prate, pa on tako svakom novom reprizom postepeno sve više uviđa apsurdnost i bezizlaznost situacije u kojoj se našao.

Roman unatoč svojoj fantastičnoj premisi i žanrovskoj opredijeljenosti ni na trenutak ne podilazi konvencijama te u potpunosti zarobljava pažnju čitatelja, koja se ne gubi ni kada mjestimično prevlada paraznanstveni diskurs, ali koji uvijek ima uporište u fabuli s likovima koje situacija u koju su bačeni primorava na pokušaj iznalaženja uzroka i smisla svemu što im se dešava.

No, 'Još jednom' prije svega ipak je velika ljubavna priča, možda i jedna od najromantičnijih ikad ispričanih.
A koliko je god duboka i otvara niz pitanja, istovremeno je i vrlo zabavna. Ona u sebi sadrži niz alternativnih verzija jednog te istog života, od kojih svakog pojedinog možemo promatrati individualno ali svi zajedno tvore halucinantni kolaž. O paru ljudi koji su zajedno vidjeli, znali i skupa dijelili više od ikoga drugog na svijetu. I toliko se puta nalazili da bi uvijek nanovo bili razdvojeni. Prigrlili nekog da bi bili primorani pustiti ga da ode. I odživjeti potom svoje preostalo vrijeme bez njega. I onda se ponovo tražili. I trpjeli sjećanja i uspomene. Ali i vrijeme do novog susreta. Koji će ponovo, neminovno, biti prekinut...

(napisao Božidar Alajbegović, listopada 2003.
objavljeno na portalu Lupiga.com)






NOVO: Dubravka Ugrešić - 'Baba Jaga je snijela jaje' (Vuković&Runjić, 2008.)

ponedjeljak , 21.07.2008.



Nova knjiga u ediciji 'Mitovi' :

Dubravka Ugrešić
'Baba Jaga je snijela jaje - Mit o babi Jagi'

roman
Izd. Vuković&Runjić
dimenzije: 132 x 203 mm
stranica: 320
uvez: meki šivani
Cijena 129 kn

Riječ izdavača



Dubravka Ugrešić laća se zadatka da protejski lik Babe Jage upiše u kontekst ženske starosti i starenja u našem vremenu. Rezultat je nadahnut i uživljen, veoma duhovit, ali trpak: bolno, otrovno vjeran potresnoj istini koje smo itekako svjesni, ali joj se najčešće bojimo pogledati u oči.

No od posljednjih umornih bitaka u vječnome tihom ratu između majke i kćeri usred novozagrebačkog betona, preko sjetnog povratka korijenima ženske loze u bugarskoj Varni i pravoga vještičjeg sijela u bapskom raju čeških toplica, autorica prede priču koja prije svega oživljava drevni mit o ženskoj emancipaciji – autentično slavenski, ali za sve prostore i sva vremena.

«Neuhvatljiva i kapriciozna Baba Jaga nastupa negdje kao pomoćnica, negdje kao osvetnica, negdje kao stražarica između dva svijeta, negdje kao medijator između svjetova, ali i medijator između samih junaka pripovijesti, negdje kao prepreka, negdje kao darovateljica, negdje kao zla, a negdje kao dobra starica. Većina interpretatora svrstava Baba Jagu u razgrananu mitološku porodicu starih i ružnih žena s određenim moćima, u tipologiju koju poznaju sve mitologije na svijetu.»
«Ja, Aba Bagay, pripadam “proleterkama”, babljoj internacionalni, ja sam ona tamo! Što je, niste se, valjda, prepali? Znate i sami da su žene majstorice pretvorbe, tomu ih je naučio vjekovni život u ilegali, savladale su sve vještine preživljavanja, uostalom, nije li im otpočetka rečeno da su nastale od Adamova rebra i da su na ovome svijetu samo zato da bi rađale njegovu djecu…»


Novi roman jedne od najčitanijih i najprevođenijih domaćih književnica Dubravke Ugrešić hrvatski je prilog svjetskoj biblioteci Mitovi.


Ulomak iz knjige
Sve je najednom poružnjelo. Ljudi koji su je okruživali poružnjeli su od mržnje, a onda od samosažaljenja i spoznaje da su prevareni. Svi su dobili štakorski izraz na licima, čak i mladi, ti koji su u međuvremenu stasali udišući otrovan dah svojih roditelja.
Beba je plakala jer se nije mogla sjetiti kada je zadnji put bila na godišnjem odmoru. Prije je išla, na ljetovanja i na zimovanja. Osobito su zimovanja na moru bila jeftina. Sada to nije dolazilo u obzir, sada više ništa nije dolazilo u obzir. Obalu su, priča se, pokupovali bogati stranci i domaći tajkuni.




Besplatno poglavlje iz knjige čitajte ovdje




NOVO: Milko Valent - 'KAOS - dramska trilogija' (Naklada Ljevak, 2008.)



Milko Valent
'KAOS - dramska trilogija'

Biblioteka: Posebna izdanja
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 274
Format: 16x24 cm
Uvez: tvrdi
Cijena: 159,00 kn

Riječ izdavača



'KAOS'
dramska trilogija


Kaos 1 NEMA VIŠE APOKALIPSE
Kaos 2 MALA KLAONICA NJEŽNOSTI
Kaos 3 SARAJEVO BLUES

Nova knjiga izuzetno plodnog prozaika i dramatičara Milka Valenta za koju je predgovor napisao naš najbolji teatrolog, sveučilišni profesor Boris Senker.

Iz svega što piše i kako piše bjelodano je da Milko Valent sebe percipira ne kao teoretičara nego kao eksperimentatora. Svoje dramske tekstove on uokviruje iznimno potankim, maštovitim i kompetentnim, a istodobno i otvorenim uputama za moguća uprizorenja bilo 'Kaosa' kao cjeline bilo pojedinih njegovih dijelova. Iz svega izbija njegova potreba za dubokom prisnosti prema tvari kazališta, prema živom kazalištu, ali unatoč tomu sve njegove vizije, svekoliko njegovo nagovaranje kazališta na to da se napokon baci u žestoki ljubavno-ljudožderski odnos s njegovim tekstovima, da njegovim riječima podari živa, gipka, zadihana i znojna ljudska tijela, oblike, glasove, zvukove i boje, sve to zasad ostaje u području čiste teorije jer u našem kazalištu već godinama nema ni eksperimentatora ni bilo kakva razumijevanja – o hrabrosti, znatiželji i pripravnosti na rizik izazivanja javnog skandala da i ne govorim za – valentovski shvaćen – eksperiment.
Boris Senker







Novosti iz Frakture




Premda je vrijeme godišnjih odmora, u Frakturi nema ljenčarenja - osim što su na tržište izbacili dva zanimljiva romana : 'Dr. Seks' T.C.Boylea i 'U sfinginoj sjeni' Ede Vujević , Sibila i Seid Serdarević za vas imaju i ovo :



Romaneskni prvijenac Marice Bodrožić
'Tišina, rastanak', prvi roman njemačke spisateljice hrvatskog podrijetla Marice Bodrožić, koji govori o djetinjstvu u Dalmatinskoj zagori, o odnosu djevojčice Jelene i njezina djeda te o odlasku iz rodnoga kraja i jezika u novu, nepoznatu zemlju i novi jezik, jedno je od onih štiva koje će voljeti svi zaljubljenici u jezik. 'Tišina, rastanak' roman je s mnogo lirskih pasaža i igara riječima, priča o potrazi za identitetom, jezikom, samim sobom. Marica Bodrožić u njemu pripovijeda priču koja postaje bezvremena pripovijest o potrazi za slikama djetinjstva. Tišina, rastanak roman je o uvijek prisutnim snovima, o želji da se nikada ne odraste i da se uvijek iznova otkrivaju krajolici djetinjstva. Novi roman Marice Bodrožić u fascinantnu prijevodu Latice Bilopavlović, koja je uspjela očuvati sve nijanse originala, u prodaji je od utorka 22. srpnja.

Novi prijevodi knjiga Frakturinih autora
Ovih je dana iz tiska izašlo i češko izdanje romana 'Elijahova stolica' Igora Štiksa u nakladi jedne od najvažnijih čeških nakladničkih kuća Mlada fronta, u prijevodu Dušana Karpatskog i s pogovorom Zdravka Zime. To je šesto inozemno izdanje Štiksova romana. Do sada je roman objavljen u Makedoniji, Njemačkoj, Mađarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Do kraja ove godine očekujemo i slovensko te poljsko izdanje 'Elijahove stolice', a sljedeće će godine biti objavljeno talijansko i finsko izdanje. Za roman 'Sonnenschein' Daše Drndić potpisan je i peti ugovor za prevođenje. Nakon poljskoga, slovenskoga, mađarskoga i slovačkoga jezika taj će roman doživjeti i svoje izdanje na nizozemskome, u nakladi De Geussa. Roman 'Grad u zrcalu' Mirka Kovača , nakon što je objavljen u Srbiji u izdanju B92, gdje je jedna od najčitanijih knjiga, uskoro izlazi i na talijanskome u izdanju nakladničke kuće Zandonai te na mađarskom jeziku u izdanju Magvetoa.

Djela Mirka Kovača u kompletu
Svi ljubitelji Mirka Kovača i njegova proznog opusa mogu kupiti komplet prvih osam knjiga iz Djela Mirka Kovača po jedinstvenoj cijeni od 999 kuna. Komplet se sastoji od knjiga 'Isus na koži', 'Vrata od utrobe', 'Kristalne rešetke', 'Ruže za Nives Koen', 'Uvod u drugi život', 'Ruganje s dušom', 'Malvina' i 'Grad u zrcalu'. Taj komplet, kao i sve knjige iz Djela Mirka Kovača, likovno je dizajnirao jedan od najboljih i najnagrađivanijih hrvatskih dizajnera Nedjeljko Špoljar. U prodaji je ograničena količina kompleta.




INTERVJU: Boris Domagoj Biletić




Boris Domagoj Biletić, pulsko-rovinjski književnik, autor brojnih pjesničkih zbirki, knjiga književne kritike i eseja, urednik časopisa za kulturu Nova Istra i čitavog niza knjiga u istoimenoj ediciji, odnedavno je i dopredsjednik Društva hrvatskih književnika. Dužnost predsjednika Istarskog ogranka DHK-a obnašao je tijekom protekle tri godine. Ova je godina za Biletića bila posebno plodna, osim što je objavio brojne knjige, koncem lipnja je nagrađen i Nagradom Julija Benešića za najbolju knjigu hrvatskog kritičara. Nagrada mu je dodijeljena za knjigu kritika, ogleda i studija »Pristrani čitatelj, I-II«. Iste su knjige bile u najužem izboru za Nagradu »Antun Gustav Matoš«.


Razgovor sa Borisom Domagojem Biletićem dostupan ovdje




Ljetne preporuke

nedjelja , 20.07.2008.




Zanima li vas koje 'ljetno štivo' preporučuju Olja Savičević Ivančević, Jadranka Pintarić, Ivica Prtenjača, Krešimir Pintarić i Dalibor Šimpraga, zavirite na ovaj link



NOVO: Eda Vujević - 'U sfinginoj sjeni' (Fraktura, 2008.)

subota , 19.07.2008.



Eda Vujević
'U sfinginoj sjeni'

roman
izd. Fraktura
Cijena: 119,00 kn
Broj stranica: 268
Uvez: meki
Visina: 195 mm

Riječ izdavača



Split, ratne devedesete, doba je korupcije, straha na ulicama, sveopće nesigurnosti, vrijeme koje ne ostavlja prevelike nade. U redakciji novina, u središtu zbivanja, u centru informacija Zoja i Siniša proživljavaju svoju najveću ljubav ne obazirući se na svoje obitelji, okolinu i neizdrživ pritisak svuda oko sebe. Dvije godine poslije fotoreporter Siniša, nesklon pisanju, ispričat će njihovu intimnu dramu slažući u glavi slike koje ne može zaboraviti, neobjavljene fotografije i one koje nikada nije snimio.

Strastven, osjećajan, erotičan, tužan i veseo, roman splitske spisateljice i novinarke Ede Vujević 'U sfinginoj sjeni' snažna je slika ljubavi koja ne poznaje granice i prelazi preko svih barijera. Prepun finih nijansi, odličnih dijaloga i opisa, lišen svake patetike, a prožet emocijama, ovaj roman oštra je fotografija jedne epohe i nadasve mjesta običnih ljudi u njoj.

Eda Vujević rođena je 1961. godine u Kninu, gdje je maturirala, a Pravni fakultet završila je u Splitu. Od 1990. godine profesionalna je novinarka u dnevnome listu Slobodna Dalmacija. Objavila je dvije zbirke poezije - 'Miris ribe' (Narodno sveučilište, Split, 1993.) i 'Dječja soba' (Književni krug, Split, 2001.), roman 'Na čekanju s Filomenom Pravdić' (Slobodna Dalmacija, 2002.), knjigu 'Droga - opća opasnost' (Lukana, Split, 1995.) i u suautorstvu s novinarom Damirom Pilićem knjigu 'Dedal na iglama '(Naklada Bošković, Split, 2005.).




NOVO: T.C.Boyle - 'Dr.Seks' (Fraktura, 2008.)

petak , 18.07.2008.


T. C. Boyle
'Dr. Seks'

roman
izd. Fraktura
Prevela s engleskog Lara Hölbling Matković
Cijena: 149,00 kn
Broj stranica: 440
Uvez: meki
Visina: 225 mm
Naslov izvornika: The Inner Circle

Riječ izdavača



Nikad nemojte podcijeniti moć seksa u uzbuđivanju javnosti, jer on pokreće mase i ratove, oko njega se vrti cijela industrija i marketing. No tko je zaslužan ili kriv za oslobađanje žena i muškaraca od stega nametnutih obrazovanjem, religijom, tradicijom...? Jedan je čovjek u Americi početkom četrdesetih pokrenuo lavinu. On je dr. Alfred Kinsey, a 'Dr. Seks' roman je o njemu i njegovim suradnicima.
Ova fiktivna biografija najvažnijeg proučavatelja prirode ljudske seksual­nosti ispričana iz perspektive izmišljenog asistenta, sramežljiva i inteligentna studenta Johna Milka, prikazuje najuzbudljivije i naj­kontroverznije trenutke života Alfreda Kinseyja, njegovih pomagača i njihovih supruga koji su dio kruga povlaštenih, povjerljivih ljudi. Oni trebaju biti slobodni, neformalni, skloni eksperimentima, onim znanstvenim, ali i onim duboko osobnim.
'Dr. Seks' nevjerojatna je priča o američkom snu, o njegovu naličju, o životu na koledžu, o međuljudskim odnosima i želji za moći.

Ovo je jedna od onih knjiga koje nemilosrdno prikazuju samo­zavara­vanje, moralnu pokvarenost, prijevaru i nesvjesnu okrutnost. To što se roman čita u dahu, i što je u njemu mnogo seksa, Boyleu olakšava postizanje cilja. Čitamo dalje, ubrzana disanja, osjećajući se sve uzbuđenije - i uprljanije. Boyle pretvare svoje čitatelje u voajere.
The Washington Post

Baveći se sukobom naših životinjskih nagona i ljudskih emocija, Dr. Seks postavlja pitanja o odnosu između seksa, braka, ­­ljuba­vi i ljubo­more, istovremeno izazovno i izluđujuće. Čitatelji će po­svu­da pobliže zagledati u vlastiti spolni život. Najtoplije preporučujemo.
Library Journal

******

T. Coraghessan Boyle, američki romanopisac, rođen je 2. prosinca 1948. u Peekskillu u državi New York. Diplomirao je engleski jezik i povijest na Državnom sveučilištu New York u Potsdamu 1968., magistrirao 1974. završivŔi Iowa Writers’ Workshop te doktorirao britansku književnost 19. stoljeća 1977. Od 1978. član je Odsjeka za engleski jezik na Sveučilištu Southern California. Autor je devetnaest romana i knjiga kratkih priča. Mnogi Boyleovi romani i kratke priče istražuju baby boom generaciju, njezine želje, veselja i ovisnosti. Boyleove teme, poput često uzaludnih napora muškoga junaka i privlačnosti antijunaka, začinjene su okrutnom satirom, humorom i magičnim realizmom. Zbog miješanja humora i socijalnih tema uspoređivan je s Markom Twainom.
Objavio je sljedeće romane: World’s End (1987., dobitnik nagrade Pen/Faulkner), The Road to Wellville (1993.), The Tortilla Curtain (1995., dobitnik francuske nagrade Prix Medicis), After the Plague (2001.), Drop City (2003.), The Inner Circle (2004.), Tooth and Claw (2005.) i Talk Talk (2006.).
Jedan je od najistaknutijih američkih pisaca kratkih priča, koje je objavio u zbirkama Descent of Man (1979.), Greasy Lake (1985.), If the River was Whiskey (1989.) i Without a Hero (1994.). Kratke priče redovito objavljuje u vodećim američkim časopisima kao što su The New Yorker, Harper’s, Esquire magazine, The Atlantic Monthly, Playboy, The Paris Review, GQ, Antaeus, Granta i McSweeney’s.
Dobitnik je brojnih nagrada: PEN/Malamud Prize, PEN/West Literary Prize, Zlatne medalje Commonwealtha za književnost, nagrade Nacionalne akademije za umjetnost i književnost te čak šest Nagrada O. Henry za kratku prozu. Djela su mu prevedena na više od trideset svjetskih jezika.



Moja nova kritika u 'Vijencu'




Izašao je ljetni trobroj 'Vijenca'
(broj 375-377)
a u njemu
između ostaloga
i moja kritika
zbirke priča
Renate Valentić
'Možeš malo glasnije?'



*******

Novi broj 'Vijenca' još donosi : intervju sa književnikom i povjesničarom Stankom Andrićem, lingvističku kolumnu Nives Opačić, kritike zbirki pjesama Maria Suška i Slavice Sarkotić, prikaz knjige priča blogerice Julijane Adamović, opširni tekstovi Strahimira Primorca i Seada Begovića o hrvatskoj prozi i poeziji u 2007/8. godini, tekst Krune Lokotara o natječajima Prozac i Na vrh jezika, tekst Krešimira Bagića posvećen stvaralaštvu i radu Zvonimira Mrkonjića povodom njegova 70.rođendana, razgovor s Krešimirom Bagićem, kratke priče Julijane Adamović i Alena Ležaje, poezija Franje Nagulova, Stijepe Mijovića Kočana i Ivana Goluba... te još pregršt tekstova o kazalištu, likovnoj umjetsnosti, plesu, filmu, kulturnoj baštini, glazbi itd.

Na svim kioscima, samo 10,00 kn

Naredni broj 'Vijenca' izlazi 11.09.2008.







Svi na treći (zadnji) rođendan knjižare UTOPIA!!!

četvrtak , 17.07.2008.





Petak, 18.07.2008.
Start: 21.00 sati
GHETTO CLUB
(Dosud10 Split)


Treći (zadnji) rođendan knjižare UTOPIA
Birthday of Utopia

Gostuju/čitaju:
Predrag Lucić
Olja Savičević Ivančević
Marko Pogačar
Ivica Prtenjača
Kruno Lokotar


Svira: LEUT MAGNETIK







Pop-kultura u socijalizmu




Tekst o pop-kulturi u socijalizmu, a povodom izlaska knjige 'Izgubljeno u prijenosu – pop iskustvo soc kulture' Reane Senjković, čitajte ovdje .




KRITIKA: Bekim Sejranović – ''Nigdje, niotkuda'' (Profil, Zagreb, 2008.)




KRITIKA: Bekim Sejranović – ''Nigdje, niotkuda'' (Profil, Zagreb, 2008.)


Norveška književnost u Hrvatskoj je vrlo slabo prijevodno zastupljena ali bi nam bila i još manje poznata da Bekima Sejranovića (r. 1972.g.) sudbina nije početkom devedesetih godina natjerala put te najsjevernije skandinavske zemlje, gdje je magistrirao južnoslavenske književnosti te nas podario izborom kratkih priča norveških autora u antologiji nazvanoj ''Veliki pusti kajolik'' kao i prijevodima djela Ingvara Ambjornesena i Frode Gryttena. No, osim studiranjem i prevođenjem s norveškog, Sejranović se u Norveškoj bavio i pisanjem proze dio koje je objedinio 2002. u knjizi nazvanoj ''Fasung''. Kratke proze objavljene u toj zbirci uglavnom su bile pisane u autobiografskom ključu, u prvome licu jednine, a tematski su bile podijeljene u dvije grupe – na priče u kojima se pripovjedač bavi vlastitim djetinjstvom i odrastanjem te na priče u kojima narator posreduje svoja emigrantsko-gastarbajterska iskustva stečena boravkom u Norveškoj. Budući da se u većini priča radilo o identičnom pripovjedaču i likovima koji se ''prošetavaju'' iz priče u priču, ta se zbirka doimala dijelom neke veće cjeline, koju smo sada i dobili, u obliku Sejranovićeva romana ''Nigdje, niotkuda''. Čitatelji upoznati sa Sejranovićevim kratkometražnim prozama iz zbirke ''Fasung'' u naratoru romana ''Nigdje, niotkuda'' lako će prepoznati istog onog neprilagođenog inteligentnog autodestruktivca čijim smo životnim iskustvima svjedočili u većini proza iz prve knjige, a koje Sejranović sad nanovo ispisuje, ovoga im puta dajući čvršći i kompaktniji, romaneskni oblik. Ipak, naracija nije linearna već se radi o fragmentarnom pripovijedanju temeljenom na iznošenju sjećanja, koja izviru prilikom pripovjedačeva posjeta rodnom kraju – okolica Brčkog – radi prisustvovanja pogrebu strica Alije.

Temeljna značajka rukopisa i najčešće rabljeni postupak u romanu je digresivnost, što se prepoznaje već u početnom poglavlju romana gdje se pripovjedač, opisujući sahranu svoga strica, prisjeća i prethodnih dviju dženaza kojima je prisustvovao. No, početni opis sahrane autor rabi i u svrhu apostrofiranja neprilagođenosti kao jedne od najizrazitijih crta pripovjedačeva karaktera – junak je naime jedini koji tijekom obreda sahrane stoji na nogama, dok svi ostali čuče, u molitvi. No, junakova neprilagođenost zapravo predstavlja samosvojnost individualca nespremnog na kompromise, koji na svijet gleda zrelo i kritički, ne prihvaćajući lagodnost samozavaravanja, dok je njegova sklonost autodestrukciji - koja se očituje u čestim i žestokim opijanjima - rezultat brojnih kriznih situacija i trauma kojima ga je život ''počastio'' – razvod roditelja, iskustvo rata, prognaničko-emigrantsko-gastarbajterska sudbina, nesvakidašnji ljubavni trokut dijelom kojega je u Norveškoj postao, itd.

I roman ''Nigdje, niotkuda'' baš kao i velik dio proza iz Sejranovićeve zbirke ''Fasung'' pisan je u autobiografskome ključu; radnja romana naime prati ključne događaje iz autorova života – od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih dana provedenih u Rijeci, pa do odlaska u Norvešku gdje glavni junak studira i radi kao prevodilac, ali i proživljava dvije ljubavne priče, od kojih jedna rezultira i brakom, istina prilično kratkim. U prvoj trećini rukopisa narator cijedi iskustvo djetinjstva ''odrađenog'' ranih osamdesetih u okolici Brčkog. Ondašnji se realitet iz današnje perspektive života u ultrakonzumističkoj, komercijaliziranoj kulturi žurbe i trošenja umnogome doima začuđujućim i nestvarnim, te će, bojim se, biti zanimljiv samo autorovoj i nešto starijim generacijama, dok bi mlađa publika mogla nezainteresirano zijevati ili se pak s nevjericom iščuđavati npr. duhovitim autorovim opisima dječjih zaklinjanja na Tita. Naknadnim posjetom prostoru djetinjstva protagonist osvješćuje dojam da je jedino tada i tamo ''on bio on'', stvaran čovjek koji osjeća da postoji i pripada prostoru u kojemu boravi, jer već preseljenje u Rijeku, gdje pohađa srednju školu, izaziva traumu prilagođavanja okružju koje ne osjeća svojim i ljudima za koje predstavlja stranca, dok dolaskom u Norvešku takav osjećaj ''skrajnutosti'' biva višestruko potenciran i umnogostručen. Stoga ležerniji pristup prikazu vremena odrastanja ustupa mjesto mnogo grubljem i surovijem, oporom i mučnom diskursu kada na red dolaze mladalački dani provedeni u Rijeci, a posebno oni emigrantski, u Norveškoj.

Na stranicama posvećenim pripovjedačevim emigrantskim iskustvima Sejranovićeva se proza približava tekstovima Dubravke Ugrešić, koja također piše o emigrantima kao ljudima čiji su se životi razdvojili na ''ovaj ovdje'' i ''onaj tamo'' a vrijeme se podijelilo na ''ono prije'' i ''ono poslije''. I Bekim Sejranović, baš kao i Ugrešićeva, ili npr.Bora Ćosić i Dževad Karahasan, egzil vide kao sudbinu čovjeka bez pripadnosti, koji je vječno ''negdje između'', bez čvrstog oslonca; on nema neko svoje ''ovdje'' kao što više nema ni ono ''drugdje'', kao stranca prepoznaju ga oni koji tamo gdje je on trenutno, stranci nisu – stranci ga ne prihvaćaju kao svoga, a u domovini ga, ironično, gledaju kao stranca – dok i jednima i drugima on zavidi. Na tom njihovom ''ovdje'', i ''sada''. Što je naravno i pojašnjenje, od Leta 3 posuđenog, naslova romana ''Nigdje, niotkuda''.

(S)provodni moto romana ''cijeli je život jedna duga dženaza'' Sejranovićeva je parafraza poznate Andrićeve sintagme ''svi smo mi već mrtvi, samo se redom sahranjujemo'' ali se dženaze, tj. sahrane junakovog strica, kao narativnog okvira i polazišnog mjesta svakog poglavlja, odnosno svake u romanu opisane reminiscencije, autor ipak nije dosljedno držao. No to, kao i pojedini rijetki primjeri nesretno odabranih rješenja (poput primjerice zbunjujuće rečenice ''Meni još od Frankfurta erekcija razvaljuje nosnice...'') ili manja pozornost koju autor pridaje karakterizaciji ženskih likova u odnosu na muške, tek su kritičarsko cjepidlačenje u slučaju snažnog i dojmljivog, ali i vrlo hrabrog romana – s obzirom da se temelji na autorovu osobnom iskustvu – u kojemu se, unatoč traumatičnosti pojedinih proživljenih dionica pripovjedač ni na trenutak ne odaje samosažaljenju i patetici, likovi unatoč svojoj brojnosti bivaju životni i do kraja međusobno prepoznatljivi, a unatoč nelinearnoj naraciji i kompozicijskoj rascjepkanosti pripovjedne građe, kompaktnost i zaokruženost romaneskne cjeline ostaje nenarušena.

(napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Bibliovizoru 3.programa Hrvatskog radija, lipnja 2008.)






Mraovićev 'Konstantin Bogobojazni' preveden na francuski

srijeda , 16.07.2008.




Roman 'Konstantin Bogobojazni' Sime Mraovića, pjesnika, autora sedam hvaljenih zbirki poezije, britkog novinara, eklektičnog proznog pisca, popularnog kolumnista koji je akademskom učinio i titulu "profesora seksa", naišao je, nakon ukrajinskog i bugarskog prijevoda, na prepoznavanje i u francuskim književnim krugovima. Pariški nakladnik Theatroom noctuabundi (theatroomnoctuabundi.com) koji je francuskoj čitateljskoj publici približio dramska djela Mire Gavrana i Milka Valenta, dok su u pripremi drame Vlatke Vorkapić, Nikole Tuteka i Almira Bašovića kao i zbirke pjesama Stjepana Balenta, objavio je roman 'Constantin Craintdieu' koji koliko duhovito i šarmantno toliko i lucidno i beskruplozno podastire preciznu dijagnozu duhovnih poskliznuća u hrvatskim devedesetima.

Prvi su francuski čitatelji pozitivno iznenađeni svježinom tona Sime Mraovića kao i snagom i elegancijom kojom se protagonist romana, vedri pjesnik Konstantin Bogobojazni, suprotstavljao mentalnim pomračenjima.

Prijevod romana 'Konstantin Bogobojazni ' na francuski jezik, romana koji je po objavljivanju u Hrvatskoj nemalo uzburkao hrvatsku književno-kritičarsku scenu tako da su koncert hvalospjeva pokušale zaglušiti lavine neodobravanja, potpisuje Yves-Alexandre Tripković.

Objavljivanje knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture RH.





Ljetna kiosk-izdanja



Na ovome linku možete saznati koje ćemo knjige ovoga ljeta moći kupovati na kioscima.

Uglavnom se, naravno, radi o reizdanjima, uz poneku rijetku zanimljivu premijeru, poput primjerice zbirke priča Jurice Pavičića 'Patrola na cesti' ili romana 'K - Umijeće ljubavi' Hong Ying



INTERVJU: Borben Vladović




U razgovoru za Vjesnik Borben Vladović, novi predsjednik Društva hrvatskih književnika, govori o svojim planiranim nastojanjima da promijeni sliku o DHK-u kao o inertnom i konzervativnom Društvu.

Čitaj ovdje




Novi broj 'Književne Rijeke'



Izašao je novi broj časopisa KNJIŽEVNA RIJEKA
broj 2/ ljeto 2008.
izd. DHK-ogranak Rijeka
gl.urednik Davor Velnić

SADRŽAJ

PROZA
Adolfo CŔCERES ROMERO: Zasjeda
Manuel VARGAS: Mačić
Stefan ZWEIG: Žena i krajolik
Antun PAVEŠKOVIĆ: Dvije prispodobe
Neven LUKAČEVIĆ: Jednoga dana u kolovozu 1922
Neven LUKAČEVIĆ: Misterij gospe iz zamka Espervel
Neven LUKAČEVIĆ: Na grobu Sun Jat Sena
Tomislav Marijan BILOSNIĆ: Mir
Rajko GLIBO: Poeta doctus
Sanjin IVANDIĆ: Priča bez početka i kraja

ESEJ
Davor VELNIĆ: Između anđela i zloduha
Igor ŽIC: Nazor & D'Annunzio

POGLED U KAZALIŠTE
Kim CUCULIĆ: 15. Međunarodni festival malih scena u Rijeci, 3.-10. svibnja 2008

PJESNIŠTVO
Torquato TASSO: Oslobođeni Jeruzalem

PISMO
Antun NODILO: Pismo kao povodanj

PRIKAZI
Fabijan LOVRIC: Pohvala članstvu
Božica BARTOVCAK: Jednostavna životna priča
Željka LOVRENČIĆ: Pismom protiv zaborava
Igor ŽIC: Ozbiljan pokušaj





Lucy Fair is back!!!

utorak , 15.07.2008.





Nakon kraće hibernacije Lucy Fair se vratila, u boljoj formi no ikada!

Ovo je izvadak iz njezinog prikaza 'kontroverznog' romana medijske zvijezde Radojke Radijus-Gedžo (poznate i kao N.C.):

''Kako nas upozorava ruski strukturalist Lotman, jedan od temeljnih postupaka u izgradnji priče premještanje je likova u prostoru. U skladu s time, rečena Radodajka defilira kroz živopisne interijere, od svlačionica nogometnih momčadi do mnogih hotelskih soba, u kojima se po potrebi premješta s kreveta na pod, s bidea na lavabo, s balkona na ormar.
Bez obzira gdje se naša junakinja zatekla, svugdje se odigrava dinamična radnja, koja se uglavnom vrši na subjektu pripovijedanja, a ponekad i ispod.
Stepenasti tip razvijanja fabule vjerno slijedi Rajkin uspon, preko sve izdašnijih sponzora, do konačne bračne sreće, dajući pritom prostor dramaturškim obratima s leđa na trbuh i obratno.
Neumoran rad junakinje na sebi i drugima, uključujući članove uže obitelji, definira 'Kroz sito i rešeto' kao Bildungsroman, koji tematizira Rajkino odrastanje, te bujni razvoj njene osobnosti, s naglaskom na bildanju kružnih mišića.
Budući da su brojni muški likovi vođeni nesvakidašnje čvrstom i kruto samostojećom motivacijom, u ovom avan-turističkom romanu nitko u avan ne tura, već točno zna što hoće, a od glavne junakinje to i dobije.''


Cjelovit tekst čitajte ovdje




Irena Lukšić o Irini Aleksander






Ruska književnica i emigrantica, pokroviteljica začetnika hrvatskog naivnog slikarstva, Krležina muza i navodna Titova ljubavnica, zvala se Irina Aleksander. Zna li se tko je uistinu bila ta žena, koja je u svojoj kući držala posljednji zagrebački književni salon? Što o njoj govore njezine biografije, a što dosjei KGB-a?

Priču o Irini Aleksander ispričat će nam dr. Irena Lukšić u emisiji Književni utorak, na 1.programu Hrvatskog radija, danas u 11 sati

KruZak




Kruno Zakarija i Ludwig Bauer, dvojica niotkudzvanaca, nedo-klanih anti-klanovaca, kada se udruže, samorazumljivo, ne mogu stvoriti klan, niti ih mediji mogu percipirati kao klan – eda bi imali razloga posvetiti im pozornost.
No, nešto oni ipak mogu, a što je to, saznajte ovdje

A ovdje možete pročitati intervju u kojemu Kruno Zakarija govori o svojim iskustvima s izdavanjem filozofske literature.


INTERVJU: Dragan Velikić

ponedjeljak , 14.07.2008.




Razgovor s Draganom Velikićem čiji je NIN-ovom nagradom ovjenčan roman 'Ruski prozor' nedavno objavljen u Hrvatskoj u izdanju Profila, pročitati možete na ovome linku




'Katapult – književna opsada'






Udruga KATAPULT
poziva
na književno predstavljanje mladih pisaca i spisateljica iz udruge Katapult u sklopu Riječkih ljetnih noći – Pisci pod zvijezdama: 'Katapult – književna opsada'

15. srpnja 2008. u 21:30 na Trg Marka Marulića (iza Koblerovog prema Socijalnom), Rijeka

Nastupaju:
Ivan Cvečić
Nenad Stojković
Petra Čargonja
Iva Pejković
Jelena Tondini


Glazba:
Marinada

Voditelji:
Enver Krivac
Alen Kapidžić


Organizatori:
Grad Rijeka
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka
Turistička zajednica Grada Rijeke
Udruga Katapult




INTERVJU: Ivica Matičević

nedjelja , 13.07.2008.




Na ovome linku u prilici ste pročitati razgovor sa Ivicom Matičevićem , povjesničarem hrvatske književnosti koji govori o svojoj nedavno objavljenoj knjizi 'Prostor slobode. Književna kritika u zagrebačkoj periodici od 1941. do 1945.'





INTERVJU : Ivica Prtenjača

subota , 12.07.2008.





Vrlo zanimljiva pitanja, baš kao i odgovori ovdje







Otac Sava u strašnim vremenima

petak , 11.07.2008.



O 'drugu do groba'
Balašević pjeva u
'Jesen stiže...'
a o svome drugu iz JNA
Miljenko Jergović
piše za beogradsku Politiku
na ovome linku



KRITIKA: Drago Glamuzina – ''Tri'' (izd. Profil, 2008.)




KRITIKA: Drago Glamuzina – ''Tri'' (izd. Profil, 2008.)

Domaćoj književnosti sklona publika već je gotovo 10 godina u prilici pratiti kako se neorealistička, tzv.stvarnosna književnost proširuje prema poeziji, čije osnovne značajke posljedično postaju simplifikacija i narativizacija. Tome trendu domaći su pjesnici - pomalo čak i defetistički, usudio bih se reći - odgovorili masovnom preorijentacijom na prozni izričaj, čemu je vjerojatno dodatno kumovala i medijska pažnja što su je posljednjih godina osvojili prozaici i njihovi romani, nauštrb poezije koja je gurnuta u zapećak medijskog prostora i tavori još samo u rijetkim izdancima poeziji usmjerene časopisne periodike. (Pritom nikako ne bih volio pomisliti kako pjesnike na ovaj transfer nagoni sumnja u moć poezije...). Također valja primijetiti da i većina tih dotadašnjih pjesnika u svojim proznim pokušajima preuzima značajke koje krase glavninu domaćeg suvremenog proznog korpusa. Odnosno, kao što znamo, proza nam je već duže vrijeme inficirana trivijalizacijom, autorskim porivom za prijemčivošću i žurnalističkim, pojednostavljenim diskursom, a pjesnici koji poetski slog zamijene za prozni takvu situaciju izbjegavaju promijeniti pa isporučuju tekstove slične vrste, a koji, što je posebno razočaravajuće, ne dostižu kakvosnu razinu njihovih poetskih uradaka. (Čast rijetkim iznimkama poput Tatjane Gromače, Delimira Rešickog ili Radenka Vadanjela). Korpusu pisaca koji su poetsko stvaranje zamijenili proznim pridružio se i Drago Glamuzina, autor vrlo hvaljene poetske zbirke ''Mesari'' iz 2001. g. koju velik dio kritike, uz zbirku ''Nešto nije u redu'' Tatjane Gromače, smatra vrhuncem domaće tzv. stvarnosne poezije.

Glamuzina je prije par mjeseci objavio svoj prvi roman naslovljen ''Tri'' u kojemu je svijet iz svoje poezije objavljene u knjizi ''Mesari'' nastojao prenijeti u prozni oblik, što nije trebao biti težak zadatak s obzirom da je Glamuzininu poeziju karakterizirala narativnost, odnosno da je gotovo svaka njegova pjesma imala neku priču i da su pjesme bile napisane u obliku svojevrsne proze u stihovima. U većini pjesama iz rečene zbirke Glamuzina tematizira ljubavni trokut odnosno opisuje određene događaje i situacije vezane za ljubavni život protagonista, a u romanu ''Tri'' iste te prizore prethodno već iznesene u poetskom obliku on pretočava u prozu, u romanesknom obliku. Poetsko se podrijetlo u romanu pritom prepoznaje u njegovoj fragmentarnosti i nelinearnosti, uz to što roman završava s dva ciklusa pjesama – što novonapisanih, što otprije nam poznatih iz zbirke ''Mesari'' – a koje su prisutne u svrhu nadopune i zaokruživanja slike o protagonistima i njihovim međusobnim odnosima. Radi se o odnosima obilježenima brojkom iz naslova jer se autor tematski fokusira na ljubavni trokut što ga čine novinar Goran, supruga Sandra i ljubavnica Hana. Glamuzina naglasak stavlja na beletrizaciju ljubomore kao patološkog oblika ljubavi koja u slučaju Gorana i Hane ide tako daleko da oni oboje iz života onoga drugog nastoje istisnuti sve što nije povezano s njima - Hana se boji svih žena s kojima Goran dolazi ili bi mogao doći u dodir na bilo koji način, a Goran svoju ljubomoru fokusira na sve ljude iz Hanine prošlosti. Rukopis je prepun scena njihovog međusobnog verbalnog mučenja, upornog ispitivanja i neprestanog sumnjičenja i uhođenja, što postupno poprima iracionalne oblike, čega su oboje svjesni ali si nisu u stanju pomoći, pa uporno i dalje ustrajavaju na histeričnim, iscrpljujućim ljubomornim ispadima.

S druge strane, Goranov odnos sa suprugom Sandrom temelji se na međusobnom razumijevanju, toleranciji i iskrenosti. No premda Sandra zna za suprugovu vezu s Hanom te je nastoji tolerirati, taj preljubnički odnos s vremenom ipak počinje razarati i njihov bračni život. S tim u vezi autoru valja zamjeriti manjak pažnje koju pridaje Goranovu odnosu sa suprugom (uz gotovo potpuno izostavljanje njihova djeteta iz priče) uslijed čega Sandrino toleriranje suprugove nevjere biva neuvjerljivo, a njihov odnos nedovoljno elaboriran i nejasan. Naravno, i inkviziciji slično uporno međusobno ispitivanje i sumnjičenje između Gorana i Hane – a na opise čega Glamuzina troši najviše prostora – s vremenom poprima značajke nerealnog (osobito s obzirom da svoje junake Glamuzina predstavlja kao izrazito inteligentne osobe) a svojom prekobrojnošću i repetitivnošću neizostavno počinje i iritirati. Vjerojatno i sam svjestan svega toga Glamuzina svoj rukopis nadograđuje metaliterarnim dionicama kojima sugerira kako cijelo vrijeme ustvari čitamo o iskustvima likova iz romana kojega Goran piše. Na taj način, osim što iznalazi izliku za neuvjerljivost, Glamuzina svoj rukopis želi obogatiti dodatnim slojem kojega će, kako se nada, znati cijeniti tzv. zahtjevnija publika. Pritom zaboravlja kako takva publika ima (groznu) osobinu da zna prozreti razloge takvim autorskim nastojanjima.

Nažalost, roman ''Tri'' ispostavlja se još jednim u nizu nepotrebnih romana – kakvi su primjerice bili Pintarićev roman ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' ili ''Šibajući mrtvoga konja'' Milana Fošnera – u kojima autori ne dosežu kakvosnu razinu svojih prethodnih poetskih ostvarenja; roman ''Tri'' naime nema snagu Glamuzinine poezije a situacije i prizori koji su pri posredovanju u poetskom slogu osvajali izrazitom dojmljivošću, u proznome se obliku čine banalnim i već viđenim derivacijama, s ponavljanjem istih ili sličnih fabularnih situacija kao izrazitim balastom. Paradoksalno, ali upravo se poezija – kojom je, smjestivši je na kraj romana, autor želio obogatiti i nadograditi svoj romaneskni rukopis – naposljetku ispostavlja potvrdom nepotrebnosti ove proze, odnosno svojevrsnim corpusom delicti njegove redundancije.

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Bibliovizoru 3. programa Hrvatskog radija, lipnja 2008.)





Bajke 'za plažu'




Na ovome linku blogerica Iva Pejković (inače, poznata i kao autorica romana 'Mačka u čizmama') donosi svoja razmišljanja potaknuta pitanjem : 'Kako to da su knjige koje kritičari etiketiraju ka komercijalni, trivijalni šund istovremeno omiljeno štivo toliko čitatelja?'







INTERVJU: Julijana Adamović

četvrtak , 10.07.2008.




Ovo je link na kojemu blogerica Julijana Adamović govori o kolaborativnom blogu A(j)fekt te o svojoj, nedavno objavljenoj zbirki priča 'Kako su nas ukrali Ciganima'




INTERVJU: Nenad Stipanić




Povodom izlaska njegove druge zbirke priča 'Odlično je baviti se kriminalom' s autorom Nenadom Stipanićem razgovarala je Ivana Pavelić-Mirošević.

Razgovor čitajte ovdje





Moja nova kritika na Kupus.net-u





Roman 'Srednji spol' Jeffreya Eugenidesa ne bi trebalo propustiti.

Saznajte zašto na ovome linku




5 žena koje su obilježile prvu polovicu 2008.

Darija Žilić odabrala je 5 žena koje su obilježile prvu polovicu 2008.

U nastavku slijedi obrazloženje uvrštenja Dorte Jagić a cjelovit tekst pročitajte na ovome linku



Dorta Jagić, nagrađivana pjesnikinja, nedavno je dobila i treću nagradu Večernjeg lista u natječaju za priču. Nedavno su nagrađene i njezine kazališne predstave, na natjecanju kazališnih amatera. Prošle godine dobila je Balcan prize of poetry i objavljena joj je sjajna knjiga 'Kvadratura duge'. U književnom svijetu, u kojem ispadaju smiješni oni koji istinski vole umjetnost, Dorta Jagić nije dio nikakva klana, nema moćne roditelje, niti je nečija ljubavnica. Ništa od toga. Dorta se svaki dan bori za sebe, za život, za umjetnost. I pritom je ostala - čista duša. Zato i jest iznimna umjetnica




Tribina: 'Žene u islamu : između izdaje i emancipacije'

srijeda , 09.07.2008.




KNJIŽARA LJEVAK

poziva na tribinu

'Žene u islamu : između izdaje i emancipacije'


Sudjeluju:
Nadežda Čačinović i Miljenko Jergović

Voditelj:
Nenad Rizvanović

u četvrtak, 10.07.2008. u 19 sati
u Knjižari Ljevak, Trg bana Jelačića 17, Zagreb




Idete na more?










VIDEO-INTERVJU: Milana Vuković Runjić




Klikom na ovaj link u prilici ste pogledati i poslušati video-intervju u kojemu Milana Vuković Runjić govori o 2. festivalu 'Ljeto u knjižari Vuković&Runjić' te o (ne)sklonosti Hrvata prema poeziji i čitanju uopće.





Još je jedan hrvatski bloger objavio knjigu!!!






Još je jedan hrvatski bloger objavio knjigu - u Srbiji je u izdanju Balkanskog književnog glasnika objavljena prva knjiga pripovijedaka Eduarda Prangera pod nazivom ''Ples na žici''.

Urednik knjige je neumorni Dušan Gojkov, a pogovor je napisao Ludwig Bauer i u njemu o knjizi između ostaloga kaže :
„Kada ste počeli čitati zbirku pripovijedaka ''Ples na žici'', možda ste se suočili s tim da imate rijetku privilegiju: prva knjiga nekog autora, posebno ako vas odmah, već na početku, počne privlačiti nekim svojim vrlinama, daje posebnu mogućnost čitanja i doživljaja izvornog književnog teksta na način oslobođen bilo čega što bi zamagljivalo neposredno viđenje teksta i njegovih imanentnih vrijednosti; na sasvim unbiased način, kako bi se pomodnim anglizmom reklo, ili pak starinski – sine ira et studio. Kako nije riječ o autoru čija fama, pozitivan ili negativan glas, ide ispred njega, čitatelj se može prepustiti književnom djelu kao sasvim autonomnoj stvarnosti, bez prethodnih predrasuda ili posredno i umjetno stvorenih očekivanja.“

U istoj ediciji Balkanskog književnog glasnika, osim knjige Eduarda Prangera izašli su i ovi naslovi :

"Domovina, bleda mati", Franjo Frančič, roman, prevod Ana Ristović
"Putovanje, Danijela Kambasković - Sawers, poezija
"Listovi na vodi", Enes Halilović, poezija
"Pustinje", Rade Jarak, roman
"Album fotografija", Dušan Gojkov, roman

Iz tiska uskoro izlaze i knjige poezije Nebojše Gajtanovića, Leile Samarrai Mehdi i Ajle Terzić.

Kako nabaviti knjige saznajte klikom na ovaj link





NOVO: Slawomir Mrožek - 'Baltazar - autobiografija' (AGM, 2008.)


Slawomir Mrožek
'Baltazar - autobiografija'

izd. AGM
S poljskoga preveo Mladen Martić.
str.214, meki uvez, format 14 x 20
Cijena : 150.00 kn

Riječ izdavača



Autor o knjizi:
Zovem se Slawomir Mrožek, ali stjecajem okolnosti do kojih je u mojemu životu došlo prije četiri godine, moje novo prezime bit će znatno kraće: Baltazar. Dana 15. svibnja 2002. godine preživio sam moždani udar koji je rezultirao afazijom. Afazija je djelomično ili potpuno gubljenje sposobnosti služenja jezikom, uzrokovano oštećenjem nekih moždanih struktura.
Kada sam opet mogao govoriti i pokušao se vratiti radu, gospođa magistra Beata Mikolajko, po zanimanju logopedkinja, predložila mi je da u okviru terapije napišem novu knjigu. Odlučio sam da će nositi naslov 'Dnevnik povratka – nastavak' u vezi s 'Dnevnikom povratka' koji sam objavio 1996. Ali ovaj put govorim o onome što se dogodilo sve do 2005. I ta je knjiga sada gotova.
Za vrijeme pisanja moje se pamćenje postupno vraćalo. Zahvaljujući tome, u rujnu 2005. kada sam završio knjigu, bio sam u stanju prisjetiti se puno više zbivanja. a također sam ih uspio i zapisati. Nadam se da će i nakon predaje knjige u tisak taj proces napredovati i da ću se sve vještije služiti jezikom, podjednako govornim kao i pisanim. Vjerujem da ću s vremenom nadoknaditi sposobnost pisanja, onoliko koliko je to moguće poslije afazije.
Prvi, kratki dio ove knjige tiče se Meksika. Želio sam čitatelje podsjetiti na ono što se događalo od 1990. do 1996. i što sam opisao u Dnevniku povratka. Drugi dio knjige opisuje moj život od djetinjstva sve do moga odlaska iz Poljske.


Ulomak iz knjige čitajte ovdje




Nagrada 'Tin Ujević' uručena Miroslavu Slavku Mađeru

utorak , 08.07.2008.



Najprestižnija pjesnička nagrada Društva hrvatskih književnika , nagrada 'Tin Ujević', uručena je ovogodišnjem laureatu Miroslavu Slavku Mađeru za zbirku pjesama 'Stihovi dugih naziva'.

Zbirka je objavljena u Mađerovoj vlastitoj nakladi. Nagradu su uručili predsjednik Ocjenjivačkog suda za nagradu "Tin Ujević" akademik Ante Stamać i donedavni predsjednik Društva hrvatskih književnika Stjepan Čuić.

Zahvaljujući na tom visokom priznanju Mađer je izrazio zadovoljstvo što je dobitnik nagrade koja nosi ime našeg najvećeg pjesnika.

Dodjelom završena je i tradicionalna kulturno-književna manifestacija "S Tinom u Vrgorcu" koja je počela 30. lipnja.

Laureat ovogodišnje nagrade "Tin Ujević" proglašen je na izbornoj skupštini Društva hrvatskih književnika 21. lipnja u Zagrebu. Društvo hrvatskih književnika nagradu "Tin Ujević" dodjeljuje od 1981. godine. Ona se od te 1981. do 1992. dodjeljivala u Zagreb,u a od 1993. do danas svake godine u Vrgorcu.



Izvor: Net.hr




INTERVJU: Marijan Krivak



Marijan Krivak je jedan od onih filozofa koji neprekidno promišlja aktualne teme hrvatskog podneblja.

Povodom njegove nedavno objavljene knjige "Protiv! Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi... i filozofiji" s autorom je za portal Kulturpunkt razgovarala Darija Žilić

Čitajte ovdje





NOVO: Sam Shepard - 'Kotrljajuća grmljavina - putni dnevnik s turneje Boba Dylana' (Šareni dućan, 2008.)



Sam Shepard
'KOTRLJAJUĆA GRMLJAVINA - PUTNI DNEVNIK S TURNEJE BOBA DYLANA'

izd. Šareni dućan
Prijevod: VOJO ŠINDOLIĆ
Cijena: 89 kn

Riječ izdavača



Glasovita turneja Boba Dylana 'Kotrljajuća grmljavina (Rolling Thunder Revue)', koja se zbila u jesen 1975. i početkom 1976. zauzima iznimno mjesto u povijesti rock glazbe. Dylan i njegova šarolika grupa pratećih glazbenika i bliskih prijatelja (poput Joan Baez, Allena Ginsberga i Ramblin’ Jacka Elliota) gotovo su dva mjeseca putovali sjeveroistočnim dijelom Sjedinjenih Država, poznatim kao Nova Engleska, a pisac i glumac Sam Shepard se na Dylanov poziv pridružio grupi kao scenarist planiranog filma o toj turneji. Nažalost, do realizacije filma prema prvobitnome planu nije nikad došlo, iako je 1977. godine od gotovo stotinu sati snimljenog materijala s turneje i naknado snimljenih igranih scena Bob Dylan osobno režirao film pod nazivom Renaldo & Clara koji traje više od četiri sata, pa se zbog duljine nije pojavio u redovitoj filmskoj distribuciji.
No, zato je, kao trajan i možda najznačajniji dokument o toj turneji, ostao ovaj Shepardov dnevnik – knjiga koju mnogi glazbeni i književni kritičari i dan-danas, više od trideset godina nakon njezina nastanka, smatraju najboljom knjigom-dokumentom o životu rock glazbenika na koncertnoj turneji. Shepard, kao književnik i rock glazbenik (60-ih je svirao bubnjeve u grupi Holy Modal Rounders), na svjež i zanimljiv način pripovijeda o Dylanu, članovima pratećeg sastava, zajedničkim prijateljima i novim poznanstvima, putovanju po manjim mjestima Nove Engleske, brojnim događajima iza scene, itd. On nije kronološkim redom slijedio tijek zbivanja na turneji, nego je jednostavno zabilježio njemu najdojmljivije trenutke, dopunjujući svoja lucidna zapažanja izvacima iz scenarija i pjesmama. Kad spomenutome pridodamo desetke izvrsnih fotografija Kena Regana možemo zaključiti da je pred nama zapanjujuće prisno, ali i vrlo profinjeno i osebujno svjedočanstvu o jednoj od najznačajnijih koncertnih turneja u povijesti rock glazbe.







Cenzura u Jutarnjem listu




Na ovome linku nalazi se tekst Mime Simić u kojem prepričava kako su joj u Jutarnjem listu cenzurirali prilog u kojem je hrvatskim političarima preporučila štivo za plažu.









NOVO: Nenad Stipanić - 'Odlično je baviti se kriminalom [Priče nezaštićenog svjedoka]' (Algoritam, 2008.)



Nenad Stipanić
ODLIČNO JE BAVITI SE KRIMINALOM
[Priče nezaštićenog svjedoka]

izd. Algoritam
ilustracija: Alem Ćurin
naklada: 1000
stranica: 160
uvez: meki
cijena: 79,00 kn

Riječ izdavača


Zbirka priča 'Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)' Nenada Stipanića čim je počnete čitati otet će vas iz omiljene fotelje i ubaciti u zagušljivi gepek, provozati krivinama hrvatskih 90-ih godina prošlog stoljeća i izručiti sretne – jer ste preživjeli i jer ste se pri tom još i smijali – i promijenjene u svakidašnjicu u kojoj ćete, odjednom prodorniji, vidjeti repove i čuti eksplozije 90-ih.

Stipanićev nezaštićeni pripovjedač stalno pleše na rubu i tupom zubu zakona, bavi se kamatarenjem, reketarenjem, utjerama, ali “ne radi drogu i oružje“, u nuždi izigrava i detektiva i profesionalno zaštitari – čuva Papu i rock-zvijezde – još k tomu romantično voli svoju malu… Kreće se, dakle, u milieu koji smatra da je jedina ulaznica za ovozemaljski raj – politika ili gangsteraj, legalizacija ilegalnog, prevođenje podzemlja u elitu. Priče nastale u tom milieu kolateralni su proizvod rata, visoke politike i niskih strasti, svega onoga što bismo mogli nazvati cro-teskni realizam i podzemna nadgradnja. Stipanićeve priče udaraju direkt u pleksus, ostavljaju bez zraka i izazivaju intenzivnu mučninu, a onda bujicama vitaliteta, optimizma i stanovite zanesene i zanosne naivnosti crnjak života, razočarenje i umor nadvladavaju uz humor. A ima u njima i seksa.

U prozi Nenada Stipanića u Hrvatskoj se susreću Charles Darwin, Quentin Tarantino i Vjenceslav Novak.




Završen 3. ''Kikinda short''

ponedjeljak , 07.07.2008.




Kako je bilo na nedavno održanom četverodnevnom 3. međunarodnom festivalu kratke priče „Kikinda short“ održanom u Beogradu i Kikindi (a na kojem je sudjelovao i jedan vrlo pismen i muzikalan domaći bloger )
čitajte ovdje ,
ovdje
i ovdje

INTERVJU: Zoran Lazić



Iako već dugo nije ništa objavio,
Zoran Lazić se nije ulijenio,
a što nam dobroga priprema
saznajte posredstvom
ovoga intervjua

NOVO: Tamara Jadrejčić - 'Zarobljenici rata' (OceanMore, 2008.)



Tamara Jadrejčić
'ZAROBLJENICI RATA'

pripovijetke
izd. OceanMore
Format: 21.00
Broj stranica: 89
Uvez: meki
Cijena: 100,00 kn
prevela s talijanskog Tatjana Peruško

Riječ izdavača



Na samom je početku ove zbirke priča „Dječak koji se nije htio prati", za koju je Tamara Jadrejčić 2001. godine dobila prvu nagradu na književnom natječaju Eks&Tra. Potaknuta time, napisala ih je još šest, povezanih istim prostornim i vremenskim okvirom: ratom u Hrvatskoj devedesetih. Tako je nastala knjiga 'Zarobljenici rata'.
Strah je protagonist svih pripovjedaka Tamare Jadrejčić sabranih u ovoj zbirci, temeljenih uglavnom na istinskim likovima i događajima.
Od djeteta koje se boji da se otac neće vratiti s bojišnice, preko vojnika koji se boje, ali ne odustaju od pljačkanja civilne kuća, preko staraca koji se boje da će ostati bez novca sačuvanoga za crne dane, zapravo već prispjele, do žene koja se boji svoga sve nasilnijega zakonitoga peteespeovca kojemu je i supruga postala „ratnička naknada", samo još jedno tijelo više za silovanje - sve su to ljudi koje nitko nije zarobio u ratu, ali su zarobljeni ratom. Za njih, u njihovim kuhinjama, spavaonicama, kupaonicama, ili čak u zbiljskim proturatnim skloništima, nema nigdje dovoljno sigurna zaklona kamo ne prodiru rat i strah.
Zbirka je, unutar ovih korica, čitateljima napokon ponuđena i na hrvatskome, u prozi toliko svježoj a cizeliranoj, da se doima gotovo nevjerojatnim podatak da je posrijedi književni prvijenac autorice, koja je istodobno debitirala zapravo na dvama jezicima.
Inoslav Bešker





Skup u povodu 80. obljetnice rođenja Slavka Goldsteina







HDP
poziva
na skup u povodu 80. obljetnice rođenja
SLAVKA GOLDSTEINA


Srijeda, 9. srpnja 2008. u 11 sati
HDP, Basaričekova 24, Zagreb

Sudjeluju:
- Velimir Visković: Uvodna riječ
- Marko Grčić: Škola povijesti Slavka Goldsteina
- Antun Vujić: Slavko Goldstein – kako se ponavlja povijest
- Denis Kuljiš: Goldstein kao institucija hrvatskoga javnog života
- Predrag Matvejević: Što može Goldstein, a ne mogu drugi?
- Milan Mirić: Nakladništvo shvaćeno kao pitanje o slobodi
- Nenad Popović: Izdavač, publicist, citoyen
- Danijel Žderić: Odgovornost i hrabrost izdavača
- Andrea Zlatar: Svjedočenje – osobna priča i povijest
- Nadežda Čačinović: Goldsteinove javne inicijative
- Ivo Žanić: Iskustvo Erasmusa
- Ivo Škrabalo: Goldstein i film
- Bruno Kragić: Goldstein kao scenarist






INTERVJU: Jordi Punti

nedjelja , 06.07.2008.






Katalonac Jordi Punti bio je jedan od gostiju ovogodišnjeg 'Festivala europske kratke priče' koji se odvijao u Zagrebu i Dubrovniku, a nedavno je u Hrvatskoj objavljena njegova zbirka pripovijetki 'Tužne životinje'.

Ovaj vrlo zanimljiv pisac i novinar dao je intervju portalu H-Alter.org u kojemu govori o 'Tužnim životinjama', suvremenoj španjolskoj književnosti, položaju katalonskog jezika i njegovom značenju za kolektivni identitet regije, kao i samom odnosu Katalonije i Španjolske u globalizirajućem kontekstu EU.

Intervju čitajte ovdje





Ča je knjižarstvo vengo utopija

subota , 05.07.2008.




O poslovanju splitske knjižare Utopia za Vjesnik govori Marko Tomaš.

Čitaj ovdje



PROMOCIJA: Andrija Škare - 'S više mlijeka, molim' (Celeber, 2008.)



07.07.2008.
s početkom u 20 h
na terasi Purgeraja u Ribnjaku

Andrija Škare

predstavlja
svoju knjigu

'S više mlijeka, molim'
(Celeber, 2008.)


O knjizi će uz autora govoriti i:
Mario Kovač, redatelj i pisac
Ivo Caput, urednik



O knjizi i autoru opširnije ovdje




NOVO: Dougie Brimson - 'Početni udarac' (Celeber, 2008.)

petak , 04.07.2008.


Dougie Brimson
'POČETNI UDARAC'

izd. Celeber
Meki uvez;
16x23 cm;
224 str.
Biblioteka “X”; knjiga 45.
Prijevod s engleskoga jezika: Dragan Koruga
Dizajn naslovnice: Zlatka Salopek i Ana Kunej
Cijena : 99,00 kn

Riječ izdavača



Ako je vjerovati medijima i policiji, bitka protiv nogometnih huligana gotovo je dobivena. Broj uhićenih je smanjen, na terenima nema izgreda, a čak i rasisti koji su nekada trovali engleski nacionalni sport sve više postaju davna uspomena. No, zbilja je mnogo drukčija. Oni koji proučavaju nogometnu kulturu i predobro znaju da iza korporativno čiste slike koja se predstavlja javnosti leže neke mračne i neugodne istine.
Popularni autor scenarija i stručnjaka za huliganizam svjetskoga glasa, Dougie Brimson svojim 'Početnim udarcem' kreće od tamo gdje je stao knjigom 'Tajne nogometnog huliganizma' koja je objavljena uoči Europskog nogometnog prvenstva 2000. god. 'Nogometno nasilje u Europi' , objavljena 2003. g., postigla je trenutačni uspjeh i nalazi se na vrhovima svih svjetskih top-lista nogometnih knjiga. U njoj izražava zabrinutost zbog raširenosti huliganizma i nasilja diljem Europe, a neposredni motiv za pisanje ove knjige je ubojstvo dvojice navijača Leeds Uniteda u Istanbulu. Svojim osebujnim i beskompromisnim stilom Brimson iznosi istinu na vidjelo i oslikava uznemirujuću sliku izazova s kojima će se suočiti ovaj sport ako se kultura mržnje, rasizma i nasilja ne obuzda.






INTERVJU: Gordan Duhaček




Gordan Duhaček jedan je od organizatora nedavno održanog Zagreb Pride-a, ali je i književni kritičar Radija 101 te pisac koji priprema zbirku priča gay tematike pod nazivom 'Destruktivna kritika'.

O svim tim temama, s posebnim naglaskom na domaću homoseksualistiku, za Booksin portal s Duhačekom je razgovarala Marija Mladina.

Čitajte ovdje




Katalog izdanja Matice hrvatske





Na svojim internetskim stranicama Matica hrvatska objavila je Katalog svojih izdanja.

Katalog izdanja Matice hrvatske, sadržajno i grafički, zamišljen je s ciljem da kupcima i svim zainteresiranima omogući brz i jednostavan uvid, ne samo u njihova novija objavljena izdanja, nego da ujedno bude i podsjetnik na sva izdanja tiskana u razdoblju od 1990. do danas.

Izdanja su razvrstana prema bibliotekama i popraćena notacijama o knjigama, uz osnovne podatke o godini izdanja i ISBN brojevima, čime se zainteresiranima olakšava pronalaženje željenog naslova.

Katalogu novijih izdanja i popisu svih izdanja Matice hrvatske pridružen je i cjenik dostupnih izdanja Matice hrvatske koja se mogu nabaviti:

narudžbenicom, na adresu: Matica hrvatska, Ulica Matice hrvatske 2, 10000 Zagreb
putem telefona: +385 1 4878-376; 4878-377
telefaksom: +385 1 4819 318
elektronskom poštom: prodaja@matica.hr

Katalog je dostupan na ovome linku




Opet ja na HRT-u!!! (vol. 35.)





HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: BORIS POSTNIKOV, DAMIR RADIĆ, DARIJA ŽILIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ
TEMA: NOVE (DOMAĆE) PROZNE KNJIGE
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 5. 7. 2008.
OD: 16 SATI

NAJAVA
«Kada danas, posle više godina polazim na put u zemlju svog rođenja, imam osećaj kao kada bih kretao u Afriku ili na Aljasku», piše Bora Ćosić u knjizi «Put na Aljasku», u izdanju Profila, koju za Bibliovizor prikazuje Boris Postnikov.
Darija Žilić piše o putopisnoj knjizi «Novi zapisi s koljena» Marine Šur Puhlovski koju je objavila nakladnička kuća Sysprint.
O zbirci «Najkraće priče» Dražena Ilinčića u izdanju kuće Ljevak piše Damir Radić.

Božidar Alajbegović prikazuje knjigu priča Renate Valentić pod naslovom «Možeš malo glasnije» u izdanju Meandra.

Uredila Gordana Crnković





ALGORITAM: izaberi 3, plati 2

četvrtak , 03.07.2008.






ALGORITMOVA LJETNA PONUDA :

'Knjiga je najbolji suncobran'
- izaberi svoj zaštitni faktor

IZABERI 3, PLATI 2

Jednu knjigu (najjeftiniju) dobiješ besplatno.

Akcija se odnosi na knjige iz naklade Algoritma
i traje od 01.07. do 20.08.2008.

Naručujte ovdje



Moja nova kritika u 'Vijencu'







Na kioscima je
novi broj
'Vijenca'

(samo 10,00 kn)
a u njemu
između ostaloga
i moja kritika
romana
'Pustinje'
Rade Jarka




Novi 'Vijenac' (broj 374) donosi i opširan razgovor sa Mirkom Kovačem i kritiku njegova zadnjeg romana, kritike knjiga pjesama Tomislava Marijana Bilosnića i Gordane Benić, prikaz Stamaćeve 'Antologije hrvatskog pjesništva', prikaz knjige Miroslava Bertoše 'Kruh, mašta & mast', tekst Dubravka Jelčića posvećen nedavno preminulom književniku Zlatku Tomičiću, razgovor s povjesničarem hrvatske književnosti Ivicom Matičevićem, poeziju Nede Mirande Blažević, Branimira Bošnjaka i Jurice Vuce i prozu Ive Kurelec, te velik broj tekstova posvećenih kazalištu, filmu, plesu, kulturnoj baštini, glazbi i likovnoj umjetnosti.


INTERVJU + KRITIKA: Igor Štiks


Igor Štiks, hrvatski pisac porijeklom iz Sarajeva, a koji nakon studiranja u Parizu trenutačno živi u SAD-u, sjeo je s novinarom T-portala (Nomadovac Velimir Grgić) na kavu te u srcu Chicaga s njime porazgovarao o književnosti.

Intervju čitajte ovdje .

Moja kritika hvaljenog Štiksovog romana 'Elijahova stolica' :



KRITIKA : Igor Štiks - 'Elijahova stolica' (Fraktura, 2006.)

Roman prvijenac ‘Dvorac u Romagni’ Igoru je Štiksu, tada 23-godišnjaku, 2000. godine priskrbio epitet dečka koji obećava i nove nade hrvatske književnosti. Sada, šest godina nakon prvijenca, Štiks je romanom ‘Elijahova stolica’ potvrdio očekivanja kritike podarivši nam možda i najdojmljivije prozno izdanje tekuće godine.

Noseći lik Štiksova novog romana je 50-godišnji pisac Richard Richter koji preuređujući stan slučajno pronalazi bilježnicu svoje pokojne majke u kojoj otkriva da mu je otac sarajevski Židov Jakob Schneider, a ne vojnik Wehrmachta Heinrich Richter, kako je dotad mislio. Potaknut neočekivanim saznanjem Richard odlazi u Sarajevo kako bi pronašao oca, ili bar prikupio dodatna saznanja o njemu. 1992. je godina, Sarajevom bjesni rat, a Richard tamo odlazi u svojstvu novinskog izvjestitelja, što Štiks iskorištava kako bi roman začinio kritikom evropskog ciničnog odnosa spram bosanske ratne klaonice, utjelovljenog u stranim novinarima koje Richard u Sarajevu susreće. No, Štiks se ne zaustavlja na tome već posredstvom lika tajanstvenog starca Simona donosi i pesimističnu tezu o globalnoj propasti multikulturalnosti i Sarajevu kao tek jednom u nizu tzv. mrtvih gradova kojima je bratoubilački virus ubio multietničku dušu. Osim toga, posredstvom starca Simona Štiks roman obogaćuje i jednom digresivnom jergovićevskom pričom u priči, tragičnom informbiroovskom štorijom o ljubavi, politici, osveti i gubitku iluzija, kojoj ne manjka poveznica s Richardovom sudbinom. Tu prepoznajemo i analogiju s romanom prvijencem koji je također imao potpriču o tragičnoj ljubavi iz vremena Informbiroa, obilježenu opasnošću i političkim silnicama, baš kao što i tajanstveni starac Simon uvelike zaziva mistikom obavijenog redovnika iz 'Dvorca u Romagni'. No, povlačeći paralele s prethodnim romanom treba reći da je metafikcionalnost, posebno izražena u 'Dvorcu u Romagni', u 'Elijahovoj stolici' puno manje prisutna i obuhvaća tek narativni okvir koji Štiksovom romanu daje Richardov rukopis.

U potrazi za ocem Richardu se u Sarajevu dešava jedno veliko prijateljstvo kao i kratkotrajna ali vrlo strasna te kako se na koncu ispostavlja, sudbonosna ljubav, a brojne reference posijane romanom - poput mita o Edipu ili čestog spominjanja Frischovog romana ‘Homo faber’ - sugeriraju i zabranjeni karakter te ljubavi. Upravo ta ljubavna priča, unatoč izglednoj predvidljivosti kod upućenih u spomenuta referentna djela, roman obogaćuje tematikom slučajnosti i sudbine, kao dojmljivom nadgradnjom noseće teme o identitetnoj krhkosti i nekonzistentnosti, odnosno upitnosti onoga tko smo i fragilnosti slike koju o sebi imamo. Kod Richtera je to dodatno potencirano njegovom pozicijom pisca koji se u svom opusu bavio krivnjom očeva (i svog vlastitog, dakako) u kontekstu Drugog svjetskog rata, da bi iznenađujuće otkriće vlastitih korijena i porijekla cjelokupan njegov dotadašnji književni rad učinio upitnim s etičkog stajališta.

Tražeći istinu i raskrinkavajući ishodišnu laž svoga života Richard se našao u kavezu, čega je ratno Sarajevo izvrsno odabrana metafora. To je samo jedna u nizu potvrda Štiksove autorske zrelosti kojoj u prilog ide i efektno iskorištena simbolika naslova, kao i složena ali bez greške strukturirana fabula pisana rukom umješna pripovjedača koji zna kako čitaoca uvući u priču ali se, osim radnjom prepunom tajnovitosti i iznenađujućih obrata, recipijenta trudi zaintrigirati i širokim tematskim rasponom, kao i filozofskim podtekstom te intertekstualnim vezama i referencama. Štiksu u prilog ide i uvjerljivo oživljavanje povijesnih ambijenata (čemu je očito prethodila obimna priprema i istraživanje), a povremeno upadanje u patetiku i ponavljanje nekih samorazumljivih ili već elaboriranih činjenica nimalo ne umanjuje vrlo povoljan dojam koji 'Elijahova stolica' ostavlja. 'Dečko koji obećava' ovim je romanom, sportskim rječnikom rečeno, izborio svoje mjesto prvotimca u najjačoj momčadi domaćih prozaika.

(Napisao: Božidar Alajbegović, rujna 2006.
objavljeno u magazinu 'Op.a', broj 6/2006.)






Večer talijansko-hrvatskog pjesništva u Rijeci

srijeda , 02.07.2008.






Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci

ima čast pozvati Vas na

Riječi u Poeziji / Parole di Poesia
VEČER TALIJANSKO-HRVATSKOG PJESNIŠTVA


4. srpnja (petak) 2008. u 18 sati
u svečanoj dvorani Talijanske zajednice, Uljarska 1/II kat, Rijeka


CLAUDIO GRISANCICH, Trst
NIKOLA KRALJIĆ , Omišalj-Rijeka
LAURA MARCHIG, Rijeka
CLAUDIO MARTELLI, Trst
MAURIZIO MATTIUZZA, Udine
MARINA MORETTI, Trst
DANIEL NAČINOVIĆ, (Pula)
ALBERTO PRINCIS, Gorizia
DIANA ROSANDIĆ, Rijeka
MILORAD STOJEVIĆ, Rijeka
GIACOMO SCOTTI, Rijeka
CLAUDIA VONCINA, Udine
ANDRIJA VUČEMIL, Rijeka

Pjesnik i književnik DANIEL NAČINOVIĆ, (Pula) svoje će pjesme izvesti u glazbenom aranžmanu s gitarom

Goste će pozdraviti Agnese Superina u ime Talijanske zajednice i Bože Mimica, predsjednik Ogranka DHK





NOVO: Chuck Palahniuk - 'Preživjeli' (V.B.Z., 2008.)



Chuck Palahniuk
'Preživjeli'

prijevod: Petar Vujačić
izd. V.B.Z.
224 str. , meki uvez
cijena: 135,00 kn

Riječ izdavača



Premda djeluje kao glas iz budućnosti sa zbivanjima iz nekog zastrašujućeg vremena pred nama, "Preživjeli" Chucka Palahniuka su roman koji je ozbiljno ukorijenjen u najaktualniju zbilju naše suvremenosti. Priča o Dvorniku Bransonu, jedinom preživjelom iz kršćanske samoubilačke sekte pravovjernih, ispričana je u unazadnom nizu poglavlja, ali njezina radnja napreduje neočekivanim prizorima i događajima koji izričito govore o današnjem svijetu.
Masovni mediji i njihova moć, vjerski fanatizam i osobni usud, otmice aviona, pa čak i praktični savjeti o tome kako se, primjerice, čiste krhotine razbijene čaše, te pojmovnik još neizumljenih lijekova u tom čudnovatom kolopletu motiva izazivaju istodobno i smijeh, ali i mučan osjećaj postojanja u kontroliranu svijetu koji ne daje sigurnost.
Premda znamo svršetak, ne znamo kako će do njega doći, a u tome je posebna draž Palahniukova pripovijedanja - mračno ozbiljna knjiga koja se čita kao triler koji začas i neočekivano skače iz vrta punog posađenog umjetnog cvijeća u jeziv prostor porno otpada.

Kritičari opisuju knjige Chucka Palahniuka kao "opaki križanac između Charlesa Bukowskog i razdraženog knjižničara"; "to je ono što dobijete ako spojite Salingerova Holdena Caulfielda s Coleridgeovim starim mornarom i rezultat ostavite u oluji da ga udari grom". Možda su zbog toga njegov prvi rukopis odbili urednici u New Yorku, koji su bili oduševljeni, ali su se sramili to priznati. Umjesto da stvori nešto prihvatljivije za izdavaštvo, Palahniuk je odlučio napisati još skandalozniju knjigu, "Klub boraca", koja je na kraju našla velikog izdavača, postala bestseler, a poslije i film u kojem glume Brad Pitt i Edward Norton.

Danas se općenito smatra da je Palahniuk jedan od najboljih pisaca na svijetu. Nakon što je u djelima "Klub boraca" i "Nevidljiva čudovišta" dočarao vakuum koji nastaje nakon raspada identiteta, Palahniuk unosi post-američki terorizam u priče o zajedništvu i silama koje ga rastaču.



Izvor : Moderna Vremena Info


PROMOCIJA ekskluzivne dvojezične likovne monografije "EROS & PORNOS - Erotika iz hrvatskih ladica umjetnosti" (V.B.Z., 2008.)






Izdavačka kuća V.B.Z. poziva vas na predstavljanje ekskluzivne dvojezične likovne monografije "EROS & PORNOS - Erotika iz hrvatskih ladica umjetnosti" autora Đure Vanđura i urednika Žorža Draušnika.

Predstavljanje će se održati u četvrtak 3. srpnja 2008. godine u 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt (Trg maršala Tita 10) u Zagrebu.

Sudjeluju: Tonko Maroević, Đuro Vanđura, Žorž Draušnik i Borivoj Radaković.

O knjizi:
Monografija "Eros & Pornos" okuplja hrvatske umjetnike svih generacija i stilskih opredjeljenja, od početaka modernosti, pa kroz više od jednog stoljeća do naše recentnosti. To je skup od gotovo 200 stvaralaca, protagonista jedne alternativne povijesti, umjesto povijesti salona i galerija, povijesti ateljea i osobnih ladica ili mapa. Tu je generacija Bukovca, Crnčić i Csikosa, pa Račića i Kraljevića, zatim Uzelca, Gecana i Trepse, a slijede ih Svečnjakova, Tomaševićeva ili Sohajeva generacija. Neki autori su izuzetno intimistički, a neke možemo etiketirati erotomanima, kao Motiku, Kinerta ili Šuteja, ali su tu i Hegedušić, Stančić, Lovrenčić, Kauzlarić, pa generacija Lončara i Radića, sve do najmladih predvodenih Petračem i Zankijem. Okupljanje intimističkih, erotskih radova hrvatskih umjetnika stvorilo je jednu osobitu retrospektivu, jednu posebnu povijest umjetnosti nastalu na papirima i po mapama. To je pregled moderne i suvremene umjetnosti kod Hrvata s jedinstvenim rakursom interpretacije i svima golicavom, a ponovno ekskluzivnom tematikom.






INTERVJU + KRITIKA : Mirko Kovač


Za elektrobeton.net Saša Ćirić razgovarao je s Mirkom Kovačem, povodom izlaska srpskog izdanja njegova novog romana 'Grad u zrcalu'.

Intervju čitajte ovdje

Jergovićev tekst posvećen Mirku Kovaču čitajte ovdje

Slijedi moja kritika tog romana :



KRITIKA: Mirko Kovač -'Grad u zrcalu' (Fraktura, 2007.)

Dvanaest godina nakon izlaska svoga posljednjeg romana 'Kristalne rešetke' Mirko Kovač objavio je novi romaneskni naslov 'Grad u zrcalu'. Inače, to je već osma knjiga u sklopu Frakturine edicije sabranih djela toga pisca, rođena u Hercegovini 1938. i dugo godina nastanjena u Beogradu, odakle je zbog glasna i oštra protivljenja Miloševićevu režimu početkom devedesetih bio primoran odseliti, disidentsko utočište pronašavši u Rovinju. Učlanjenjem u Hrvatsko društvo pisaca i objavljivanjem svojih djela u Hrvatskoj Kovač dodatno zbunjuje povjesničare književnosti, koji ne znaju u koju ga nacionalnu ladicu svrstati, pri čemu im pisac nimalo ne pomaže uporno ignorirajući pripadnost nacijama i potvrđujući tako titulu »oskvrnitelja mitova« koju mu je davnih dana dodijelio Predrag Matvejević. To je titula koju Kovač s ponosom nosi jer, kako u nekom intervjuu obrazlaže, »nacije su zapravo proizvod ‘mitotvorne svijesti’, a mitovi o narodima su opasni jer su mitovi najpogodnija sredstva za sukobe, za opravdanja svih vrsta zlodjela«.

Romanom 'Grad u zrcalu' Kovač zaključuje ciklus proza posvećenih zavičaju, naglašavajući u izjavama za medije kako je taj roman zrcalo njegovih prijašnjih knjiga, odnosno njihov posljednji odraz u tom zrcalu. Roman je ispripovijedan iz pozicije prvoga lica jednine, od strane lika koji je i sam književnik, čime se sugerira autobiografičnost teksta. Ipak, iako bi bilo pogrešno sudbine protagonista iščitavati kao istinite i prenesene iz stvarnoga piščeva života, u građu je pisac ipak utkao i neka vlastita iskustva, kao i djeliće biografija svojih bližnjih, što je uostalom činio i u svojim ranijim djelima, neprestano svjestan da, ma koliko pisali o sebi, to je uvijek život drugoga, i obratno. U Kovačevim je prozama uloga pripovjedačeva literarnog ja da na svome tijelu u naše doba donese barem djelić povijesti, a u Kovačevim se djelima – kao što je to slučaj kod svih velikih književnika uostalom – prošlost uvijek prelama kroz ljudske sudbine i njihovu intimu, što je i u novome romanu neizostavno.

Pripovjedač 'Grada u zrcalu', inače i sam književnik, vere se po obiteljskom stablu i njiše mu grane tresući na papir plodove životnih priča koje tvore kroniku njegove porodice, odnosno obiteljski nokturno, što je i podnaslov romana. Iz pozicije odrasle dobi pripovjedač rekonstruira prošlost i prisjećajući se vremena svoga odrastanja sabire rasute trenutke svoga i života svojih bližnjih proživljenih na tvrdom hercegovačkom kamenjaru. Pritom se ponajviše ipak zadržava na životnoj priči i sudbini svoga oca, pomalo neodgovornog i prilično grubog, ali inteligentnog patera familiasa, koji je u čestim lutanjima u koja se upuštao – ako ništa drugo, onda u zemlju alkohola – neuspješno pokušavao pobjeći od sebe sama. Uzevši književnika za pripovjedača Kovač se upušta i u propitivanje procesa nastanka književnoga djela, odnosno umjetnosti, kao i osvješćivanje smisla umjetničkoga stvaranja, odnosno pisanja, ali se ne libi ni komentiranja i analize vlastita rukopisa, posredujući pritom i pojedine anegdote iz svoga bogatoga književničkog iskustva. No, pri pisanju ipak neprestano pazi na koherenciju rukopisne arhitektonike koja unatoč čestim metaliterarnim ekskursima i digresijama ni u jednom trenutku ne biva narušena, niti poljuljana.

Iako su sudbine ljudi o kojima piše ponovno obilježene političkim i ideološkim silnicama Kovačev je novi roman ipak lišen oštre društvene kritičnosti koja je obilježavala njegova prethodna djela. Unatoč nokturalnosti naznačenoj u podnaslovu, autorov je izričaj mnogo manje opor i turoban u odnosu na ostatak piščeva opusa, a erotika koja je jedan od Kovačevih najčešće rabljenih motiva u novome je romanu tek u naznakama i u mnogo blažoj varijanti, što je također u svrhu omekšanja iskaza, odnosno ostvarenja blaga i melankolična ozračja, kakvo je i imanentno sjećanjima, odnosno podvlačenju crte pod prijeđeni put. Pojedine su dionice novoga romana nabijene izrazitom emotivnošću što posebice odlikuje zaključnu epizodu posljednjega pripovjedačeva susreta s ocem u sanatoriju.
Tijekom toga susreta pisac otkriva novu, dotad nepoznatu, stranu očeva karaktera, doživljavajući ga na poseban način, »kao novo srodstvo, kao nepoznatog oca, ali nažalost na njegovu samom kraju, kad je čak i za svijeću kasno«. Iako svjestan svoga kraja koji je sve bliži – pa tako ni svoj boravak u sanatoriju nije nazivao liječenjem, nego »vježbom da se umre bez žaljenja« – pripovjedačev otac tijekom tog susreta – koji se sastojao čak i od čitanja oporuke – neprestano održava veselo raspoloženje i time ponovno iskazuje vlastitu opsjednutost »vedrinom smrti«. A ta je ljubav prema crnom humoru baš kao i sklonost nelinearnom pripovijedanju – otac je naime smatrao da je pripovijedanje bez digresija sporo i dosadno – tek dio očeva nasljeđa, prepoznavanje kojega se u piščevu vlastitu dvojničkom identitetu i karakteru nadaje vjerojatno i najosebujnijom odrednicom rukopisa.

Izvrsnim romanom 'Grad u zrcalu' Mirko Kovač suvereno dovršava višesveščanu ali i višedesetljetnu »vožnju uskotračnom prugom obiteljskoga vlaka« krševitim predjelima zavičaja, rasplićući magije života i halucinacije dječaštva na literarno nesvakidašnje moćan način te potvrđujući ponovno predjele djetinjstva kao nepresušno vrelo umjetničkoga stvaranja.

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 368, travanj 2008.)



Srpanjsko zagrijavanje u Bogdanu Ogrizoviću

utorak , 01.07.2008.






Dragi te poštovani,
vi koji se kuha(s)te
na ovoj žezi,
indoors&outdoors,
pod velikim suncem nogometa,
tenisa, etc
DOĐITE, NE BUDI VAM TEŠKO
na malo književnosti uživo
na srpanjsko zagrijavanje u Bogdanu Ogrizoviću što

počinje u četvrtak, 3.7. u 19:30 h

a na kojem nastupaju zbilja izvrsni pisci, autori, kompletne osobe,
ljudi koje morate čuti (da biste mirni mogli na more)

pozdravite, dakle, ekipu u sastavu:

ANDRIJA ŠKARE
NASTJA KULOVIĆ
ROBERT JAKOVLJEVIĆ
RADE JARAK


i pozovite sve koji zaslužuju, što nas je više, veselije je! :-)

srdačno
roman simić bodrožić




INTERVJU: Milivoj Solar



Eminentni književni teoretičar i professor emeritus Filozofskog fakulteta, a odnedavna akademik, Milivoj Solar, prošla dva mjeseca održao je u Matici hrvatskoj tri predavanja o postmoderni kao epohi naslovivši temu sintagmom Postmoderna – početak ili kraj zdrava razuma. Analizirao je mnoge fenomene koji objašnjavaju nastanak, trajanje i dosege postmoderne. Bio je to i povod za razgovor za Vijenac, u kojem Solar govori o mnogim nejasnim pitanjima postmoderne.

Razgovor čitajte ovdje



Roman s ključem o M.P.Thompsonu




Vijest da je diplomirana ekonimistica iz Ljubuškog Nada Grgić, pod pseudonimom Idana Ivanova, objavila svoj roman prvijenac, teško da bi zavrijedila prostora i u dnu stranica novina da se ne radi o nečemu što bi moglo zaintrigirati ovdašnju javnost.

Naime, autorica, koja za sebe voli napisati da je “ljubiteljica pisane riječi”, napisala je roman o životu i djelu poznatog hrvatskog pjevača Tomislava Prlića, čija je uzlazna putanja počela tijekom Domovinskog rata, u kojemu je i sam sudjelovao, što eksplicitno aludira na život i karijeru megapopularnog i nadasve kontroverznog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona.

Više o tome ovdje





PROMOCIJA: Maša Kolanović - 'Sloboština Barbie' (V.B.Z., 2008.)





'Nešto sasvim novo u suvremenoj hrvatskoj prozi!' - tako je rukopis Maše Kolanović najavio Miljenko Jergović koji i urednički potpisuje zbirku priča s autoričinim ilustracijama 'Sloboština Barbie'.

Izdavačka kuća V.B.Z. poziva vas
na predstavljanje novog naslova
objavljenog u
ženskoj biblioteci REGINA

'SLOBOŠTINA BARBIE'
MAŠE KOLANOVIĆ


u srijedu 2. srpnja 2008. godine u 20 sati
na terasi KLUBA PURGERAJ (Park Ribnjak 1) u Zagrebu
.

Sudjeluju: Julijana Matanović, Miljenko Jergović i Maša Kolanović
Performance 'Sve je plastično, baš fantastično' izvodi dramska skupina Didirdus.

Promocija se održava u sklopu Summer Art Festivala PARKIN ZAGREB.

O knjizi
Maša Kolanović
'Sloboština Barbie'

izd. V.B.Z.
Format: 15,5 x 23,5 cm
Broj stranica: 144
Cijena:120,00 kn (tvrdi uvez)


Godine Mašina odrastanja bile su vrijeme kada su se rušila carstva. Tako bi se to reklo u bajkama i historiografskim analizama. Ustvari, bilo je to vrijeme rata u Hrvatskoj, vrijeme 1991. O tom olovnom i herojskom vremenu, kada su i voditelji televizijskoga dnevnika govorili malo glasnije, da ih se čuje i bez mikrofona, puno se toga pričalo i svjedočilo, ali zapravo i nije bilo knjiga iz kojih bi se moglo saznati kako je to zapravo bilo. Eto, recimo, u Novom Zagrebu, u Sloboštini. Ovo je knjiga i o tome, ispričana tako pametno i dobro da će na nekim mjestima čitatelj osjetiti silan ponos, jer će pomisliti da to on priča, a ne Maša. A onda, kad dođe sebi, shvatit će da i nema većeg komplimenta jednoj knjizi pisanoj s kraja djetinjstva.
Za urednike ženskih, obiteljskih i senzacionalističkih magazina, ovo je knjiga o Barbie generaciji, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima. To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke.
Pritom, tu ekipu koja Mašu bude čitala u Barbie ključu unaprijed bi trebalo upozoriti kako ovo nije nikakva laka literatura, premda se vrlo lako čita. Teška je kao onaj jednonogi olovni vojnik H. C. Andersena. To nije ni ženska literatura, premda ćete teško naći ženskije od nje i premda su rod i spol u ovoj knjizi važni onoliko koliko su važni i u dječjim igrama. Dakle, ništa od toga ne može ni biti važnije. Ovo nije ni literatura koja bi vas na bilo koji način mogla relaksirati ili osloboditi, ili vam učiniti ono što vam čine knjige s najistaknutijih polica u knjižarama. „Sloboština Barbie“ strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj.

Miljenko Jergović





Zorica Radaković : U susret liku svetog Thompsona mučenika





S kojim (svevišnjim) pravom crkva soli pamet mnoštvu o društvenim pitanjima? S kojim pravom kritizira a sama ne dopušta kritički stav prema sebi? Što je crkva (osim karitativnih djelatnosti) učinila za unapređenje kvalitete i slobode življenja? - ovo su neka od pitanja koja u tekstu napisanom povodom Thompsonova koncerta na Trgu bana Jelačića i objavljenom ovdje upućuje književnica Zorica Radaković





<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>