NOVO : Miljenko Jergović - ' Dunje 1983. - Izabrane pjesme' (Durieux, 2006.)

utorak , 31.01.2006.



Izdavač Durieux upravo je objavio svezak s izabranim pjesmama Miljenka Jergovića :



Dunje 1983. Izabrane pjesme sadrže integralne tekstove svih pet zbirki koje je Miljenko Jergović do sada objavio: Opservatorija Varšava, Sarajevo 1988; Uči li noćas netko u ovom gradu japanski, Sarajevo 1990; Himmel Comando, Sarajevo 1992; Preko zaleđenog mosta, Zagreb 1996 i Hauzmajstor Šulc, Zagreb 2001.

Dodane su pjesme objavljene u periodici kao i one do sada neobjavljivane. Dva su glavna razloga za njihovo sabiranje. Prvi je pružanje cjelovitog uvida u impresivan Jergovićev poetski opus, koji teče paraleno i samostalno uz njegov prozni rad. Drugi je i praktičan: iz biografskih razloga mnoge pjesme ostale su doslovno razasute pa tako i nepročitane, a prve zbirke odavno su nedostupne hrvatskoj publici, kritici i bibliotekama.

Sve je začinjeno jergovićevskom osjećajnošću, ponekad gorkom kao morska sol, ponekad slatkom kao srce baklave. Rade Jarak, Vijenac

Jergović nas stalno dovodi u situaciju da se pitamo je li njegova imaginacija neiscrpna, i je li uopće od ovoga svijeta. Strahimir Primorac, Večernji list

Pred sobom zapravo imamo čarobnjaka atmosfere. Muharem Bazdulj, Dani

..."Hauzmajstor Šulc je zapravo roman. Njegov glavni junak, gospodin Vjenceslav Šulc, živio je u Ulici Džemila Krvavca u Sarajevu. Prethodno se već bio pojavio u jednoj priči iz Mame Leone, pisat ću o njemu u Historijskoj čitanci, a sporednu ulogu dobit će i u romanu Gloria in excelsis. Hauzmajstor Šulc preveden je na talijanski i nagrađen s Premio Napoli, kao jedna od tri najbolje pjesničke knjige objavljene u Italiji tokom 2004. Šetajući tim gradom ovoga rujna, neki njegovi dijelovi i skrivene male ulice ruševnih kuća, neobnovljenih još od vremena velikoga potresa s početka osamdesetih, podsjetili su me na Šulcovu mahalu. Zapravo, bila je to ona mahala. Ovo otkriće smatram najdubljim metafizičkim, emocionalnim i onostranim smislom nagrade Premio Napoli. (Autor u Napomeni uz izbor )



Balkanski književni glasnik 'Poluostrvo' poziva na suradnju



Poštovane kolege, koleginice, dragi prijatelji,

Koristim priliku da vam sa velikim zadovoljstvom i ponosom predstavim prvi zvanični broj Balkanskog književnog glasnika, časopisa Poluostrvo (– Poluotok – Poluostrov – Félsziget – Gadishull… )pokrenutog s ciljem objedinjavanja i prikazivanja celokupnog književnog stvaralaštva na našim prostorima, te ponovnog uspostavljanja komunikacije među piscima i čitaocima sa Balkanskog poluostrva.

Balkanski književni glasnik izlaziće dvanaest puta godišnje u elektronskoj, i četiri puta godišnje u štampanoj formi. Internet adresa Balkanskog književnog glasnika je promenjena, i sad je http://poluostrvo.web1000.com. Posetite nas.

Ideja o ovakvom jednom projektu rođena je još davno, no ometena je dobro nam znanim događajima s kraja prošlog stoleća. Krajem 2005. god. ponovo je pokrenuta, i nulti, probni broj Balkanskog književnog glasnika je u januaru predstavljen javnosti, u prvom momentu samo putem interneta, u obliku on-line časopisa. Ohrabreni brojem poseta, reakcijama književne javnosti na čitavom balkanskom prostoru, kao i količinom pristiglih tekstova, ostajemo čvrsto u nameri da oživotvorimo ovu, kako mislimo plemenitu ideju.
Stoga se, poštovane kolege i koleginice, obraćam i Vama. Ukoliko ste zainteresovani za saradnju sa našim časopisom; ukoliko želite da objavljujete svoje radove (poeziju, prozu, drame, eseje, osvrte, prikaze) slobodno nam se javite na adresu glavnog uredništva u Beogradu ( Dušan Gojkov: dusangojkov@sezampro.yu), ili na adresu regionalnih uredništava (Elfrida Matuč-Mahulja , Krk: emahulja@net.hr ili Selma Kešetović ,Tuzla: tuzlaq@yahoo.com).

Balkanski književni glasnik će objavljivati i čitave romane, ''romane u nastajanju'', zbirke kratke proze, zbirke poezije, zbirke eseja...

Dužnost nam je da Vas obavestimo da još uvijek nismo u mogućnosti da isplaćujemo honorare, ali računamo da će i taj problem uskoro biti prevaziđen.

Biće nam zadovoljstvo i čast da sarađujemo sa Vama.

Srdačno Vas pozdravljam, Dušan Gojkov

Balkanski književni glasnik 'Poluostrvo - Poluotok - Poluostrov - Felsziget - Gadishull...'

Dušan Gojkov,
Glavni i odgovorni urednik
Marijane Gregoran 69, 11060 Beograd, Srbija
Tel. ++ 381 (0) 11 2755-970, Mob. 064-350-1-345
http://poluostrvo.web1000.com



Jergović u beogradskoj 'Politici'



Beogradski Centar za kulturnu dekontaminaciju i izdavačka kuća Rende ugostili su bosanske pisce Miljenka Jergovića i Lamiju Begagić, i na taj način predstavili svoju novu književnu ediciju Ledolomac.

Zahvaljujući Dušanu Gojkovu, gl.uredniku virtualnog knjiž.časopisa Poluostrvo u prilici sam iz beogradske 'Politike' prenijeti intervju kojega je Jergović dao novinarki Mirjani Sretenović :



* "U biti, knjiga je autobiografija ('Mama Leone', op.K.Moljac), jedina koju ću u životu napisati, jer ne verujem da ću, kad budem imao 60 godina, imati naročitu biografiju, a sa pet godina ona je bila najmoćnija", Jergovićeve su reči, koji objašnjava da je bio strašno pametno dete, i ničega se nije sramotio. "Danas se bar jednom dnevno sramotim ili ispadnem glup pred samim sobom. Tada su mi se dešavale važne stvari, družio sam se sa najvažnijim ljudima u mom životu: mojim dedom, bakom, najbolji prijatelj bio mi je jedan ruski emigrant. Kod dede sam često išao na zimovanje u Drvenik gde su me smatrali Sarajlijom, a u Sarajevu Dalmatincem".

U italijanskoj lektiri

* Nisam voleo Sarajevo. Normalnim ljudima njihov grad mora ići na živce sve dok se tom gradu ne dogodi nešto strašno, kao što se to dogodilo Sarajevu. Kad je počela opsada Sarajeva, bezrezervno sam ga zavoleo i doživljavao sam sebe kao bitno određenim tim gradom i tom zemljom. U sretnijim okolnostima ne bih voleo svoj grad, a prezrivo bih gledao i na ničim izazvanu ljubav prema svojoj zemlji. Ne verujem Šveđaninu koji voli Švedsku, niti Švajcarcu koji voli Švajcarsku. Više mi je drag Šveđanin koji voli Tursku ili Švajcarac koji voli, na primer, Južnu Koreju. U vreme pisanja Sarajevskog Marlbora Sarajevo mi je bila najvažnija činjenica u kosmosu, a pet godina posle nije bilo više tako. Neko živi u Rimu, neko u Beču, Frankfurtu, a ti si u Sarajevu...

U razgovoru za naš list Miljenko Jergović je objasnio kako se zadesio u novinarskim vodama.

Situacija u Jugoslaviji počela se zaoštravati. Uz kulturu, počeo sam da pišem i o politici, a iz nekog ličnog interesa pisao sam i o sportu. I to su bile uvek tri teme kojima sam se bavio. Politikom, istina, silom prilika, a 2003. bio sam užasno zasićen tom svojom karijerom političkog novinara, i onda me je urednica hrvatskog Kosmopolitena pitala sramežljivo bi` li ja pisao kolumnu za Kozmo. Bio sam oduševljen, zato što me priča o muško-ženskim odnosima vazda silno, u književnosti kao i u životu, palila i zanimala. Jer tu se radi o nečemu što je višeslojno, zanimljivo, neobično i mnogo složenije od odnosa između Srba i Hrvata o kojima sam do tada pisao. Odnosi Srba i Hrvata su jednostavni, mnogo jednostavniji od odnosa između muža i žene. I mnogo je komplikovanije pisati o muževima i o ženama nego o Srbima i Hrvatima.

Od naše štampe Jergović čita nedeljnike 'Vreme', 'NIN', a vikendom listove 'Danas' i 'Politiku'. 'Politiku', između ostalog, zbog Kulturnog dodatka, a subota i nedelja su mu, inače, za čitanje novina najzanimljiviji dani.

* 'Politika' je pre 20 godina bila najbolji list na prostoru te Jugoslavije. Onda je nakon Osme sednice pala kao prva žrtva i pretvorila se u nešto grozno. Nakon toga je 5. oktobra izgubila tu miloševićevsku notu, ali je bila jako prazna, i sad, u poslednje vreme, se nekako digla i opet postala zanimljiv list. Postala je puno sadržajnija i tu se konačno ima nešto pročitati.

Jergović je pisac koji je ušao prvo u italijansku lektiru, zatim u bosansku i hrvatsku, što mu je, kaže, vrlo godilo.

* U Italiji imaju jedan deo lektire koji se menja. Cilj italijanske lektire je da zainteresuje klince za čitanje a ne da ih natera da pročitaju sve živo iz nacionalne književnosti. Bio bih presrećan kad bi kod nas bio isti takav princip. Bilo bi bolje da se u školi čita 'Hari Poter' nego da se deca teraju da čitaju Stevana Sremca ili Ivana Mažuranića, koje ne mogu da razumeju. Kao odrasli ljudi ili kao studenti književnosti neka čitaju te stvari, a u školi ih treba uveriti da književnost nije nešto dosadno.


Pisac se ne libi niti smatra politički nekorektnim da prokomentariše projekat koji je konkurisao za Unesko, u kojem se našla zlosrećna pesma Radovana Karadžića, u čemu su mnogi već videli strah za srpsku lektiru.

* Taj projekat je užasno bizaran. To je afera za bizarne vesti tipa ' u Indiji se rodio slon sa dve glave, u Italiji ispekli najveću picu, a u Srbiji Radovan Karadžić ušao u lektiru'. I sa druge strane, to je naravno tužno, ali, Bože dragi, mi svoje neke kolektivne tuge moramo podnositi veoma dugo, dugo. Prosečan čitalac od ovdašnje savremene proze poznaje ono što je čitao u davnim lektirama, ali svakim danom je sve više i natprosečnih. Pisci poput Albaharija, Arsenijevića, Srbljanovićeve su kod upućene čitateljske publike apsolutno važni pisci.

Naš sagovornik sebe smatra bosanskim piscem. U svom jeziku služi se i bosanskim i srpskim jezikom, a jezik kojim piše naziva hrvatskim.

* Imam pravo da se služim rečima koje se meni sviđaju. Volim dijalektalne pisce jer imaju jezičku živost, životna čežnja je Stanković, vranjansko srbijanski, tako moderan i moćan. Marko Vidojković, Srđan Valjarević, Milena Marković, Ana Ristović, meni su važni pisci. Marko je doneo srpskoj prozi ono što u njoj nije bilo poslednjih 15 godina, a to je generacijsko-rokersko-alternativni duh, oslobodio je srpsku književnost postmodernističke matrice, a Srbljanovićeva je zbilja vrlo ozbiljan dramski pisac koji se retko rađa.

Trenutno čita knjigu 'Diktatori', paralelnu biografiju Hitlera i Staljina, zatim biografije Fidela Kastra i Če Gevare, kao i knjigu Miroslava Karaulca o mladom Andriću, ne samo radi Andrića, već: "Zato što shvatate da i u ovakvim sredinama postoje ljudi koji se ozbiljno bave svojim poslom. Bez njih bismo bili tako prazni, toliko da bismo mogli poleteti od svoje lakoće."


Mirjana Sretenović, 'Politika', 29. jan. 2006.



KRITIKA : Tomislav Zajec - 'Ljudožderi' (Profil, 2005.)



KRITIKA : Tomislav Zajec - 'Ljudožderi' (Profil, 2005.)

Sve je to već viđeno i malo što Zajecovi 'Ljudožderi' novoga, u odnosu na njegova prethodna dva romana, donose. No, između ostalih srodnosti s njegovim prethodnim djelima, ponajviše se ipak ističe ambiciozno zamišljena i uspješno provedena kompleksna razlomljena romaneskna struktura, sa ukupno čak dvanaest različitih pripovijedača koji nam zbilju i događaje posreduju kroz iskaze u Ich formi. Prateći njihove struje svijesti mi svjedočimo egzistencijalnoj tjeskobi i ispraznosti kao zajedničkoj specifičnosti svih tih 12 života koji se na ulicama Zagreba mimoilaze ili dotiču i, često nesvjesni toga, utječu jedni na druge. Svejedno radi li se o maturantu, sredovječnoj liječnici, trudnici na kraju svojih dvadesetih ili pak ocu-uspješnom poslovnjaku, životi svih tih ljudi obilježeni su tinjajućim nezadovoljstvom, ispraznošću i egoizmom očitovanom u izrazitom nezanimanju za druge, što ponekad seže tako daleko da majka ne obraća pažnju na krv kojom je, pri povratku iz škole obilato namočena majica njezinog sina srednjoškolske dobi. Tu su još i nevoljena trudnica koja surogat ljubavi nudi bakici kojoj glumi unuku; nezainteresirani muž u virtualnoj e-mail vezi s maloljetnicom kojoj hini emocije, predstavljajući se kao netko drugi; bivši učesnik Big Brothera kojega neizrečena homoerotska ljubav vodi ka suicidu; očevi bez zanimanja za živote svoje djece i adolescenti koji frustracije liječe šakama, na mlađima od sebe, itd.
Emocionalna insuficijencija likova i njihova besciljnost ono je što karakterizira sve dosadašnje Zajecove proze, pa tako i ovu, ali se u 'Ljudožderima' autor, vjerovatno svjestan odbojnosti koju bi kod pretpostavljene (mlađe intelektualne) publike izazvao, malo odmaknuo od tzv. zagrebačke 'zlatne mladeži'. Tako su protagonisti ovoga puta generacijski heterogeniji, ali mada se više ne radi isključivo o razmaženoj tajkunskoj balavurdiji, svi su oni ipak dobro situirani i nedotaknuti tipičnim tranzicijskim boljkama.

Zajecu uspijeva čitatelja transferirati u svijest svojih 12 protagonista i učiniti nas svjesnim njihove emotivne praznine, što se ponajbolje iščitava iz banalnih razgovora koje međusobno vode te zapažanja lišenih refleksije i svedenih u najvećoj mjeri tek na registriranje izvanjske zbilje, što rukopis čini prepunim filmski dočaranih slika zagrebačkog urbaniteta. Autor u čitatelja usađuje osjećaj kako prateći ispovijesti čak 12 likova svo vrijeme čitamo o jednoj te istoj osobi, što nakon nekog vremena izaziva zamor i gubljenje interesa. Unatoč množini likova , njihove svijesti stalno odaju jedan te isti psihološki profil, kao da se radi o duhu koji prelazi iz tijela u tijelo, jer unatoč razlikama u spolu, profesiji ili starosnoj dobi, vokabular i način razmišljanja likova ostaju identični, nepromijenjeni. Ustvari, Jerko je jedini lik kod kojega je primjetna određena razlikovnost u načinu izlaganja misli, ali indikativno je da 'njegova' dionica spada među najkraće, a čini se i suvišnom jer fabularno ne mijenja gotovo ništa i njezinim se izostankom ništa ne bi izgubilo.

Prilično je začuđujuće što se, iako se radnja odigrava u zagrebačkim stanovima i ulicama, niti jedan od likova u svom govoru i razmišljanjima ne koristi kajkavštinom. Prevladavaju unutrašnji monolozi a rijetki dijalozi odreda su 'knjiški', neživotni, bez veće vjerodostojnosti, a s obzirom da je većina likova mlađe dobi posebno iznenađuje gramatička besprijekornost njihovih razgovora lišenih govora ulice, vulgarizama i slenga. Poveznice s filmom svakako postoje, naročito na razini 'short cuts' strukture (Zajec u jednom intervjuu ističe kako je 'Ljudoždere' prvotno zamislio kao filmski scenarij), ali kod eventualne ekranizacije, bez dorade dijaloga jamačno bi se ponovila donedavna najveća zamjerka filmskih kritičara domaćem filmu: neuvjerljivi, neautentični, ukočeni, nevjerodostojni dijalozi.

No, unatoč manjkavostima, Tomislav Zajec i dalje ostaje jednim od zanimljivijih domaćih autora, tematski zaokruženog i kvalitativno ujednačenog opusa. (Ustvari toliko ujednačenog da se iste mane, ali i vrline iz roman u roman ponavljaju.)
U svakom romanu njemu uspijeva čitatelja učiniti aktivnim sudionikom na način da pred njega podastire krhotine priče koju koncentriranim praćenjem recipijent mora samostalno zaokružiti u smislenu cjelinu. Premda je u odnosu na prethodne romane dinamičnija i ispunjenija događajima, fabula je i u 'Ljudožderima' ipak i dalje prilično oskudna. Autor to nadomiješta gustoćom svoga rukopisa te bogatstvom slika, asocijacija i referenci kojima su napučene njegove rečenice, a koje nas, prepune digresija, nakon što krenu, često odvode u neslućenim pravcima. Nespremna čitatelja valja upozoriti da bi ga povremeno čak mogla i zasmetati prevelika pažnja koju rečenicama Zajec (slično Koščecu i R.Simiću) pridaje, jer one ponekad kao da se međusobno natječu i svaka kao da je pisana da bude najvažnijom u romanu. No, to je prije izazov i rukavica bačena 'konkurenciji' (ali i publici svikloj na simplificirane obrasce i žurnalistički izričaj), doli zamjerka autoru.

Potencijal ovoga autora niti ovim romanom, nažalost, nije do kraja realiziran...


(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2006.)





Hrvatski pjesnici u britanskom časopisu

ponedjeljak , 30.01.2006.



Meandar obaviještava kako će britanski časopis "Fire" objelodaniti pjesme pet hrvatskih pjesnika, Danijela Dragojevića, Nikice Petraka, Arsena Dedića, Branka Čegeca i Ivane Bodrožić, koje je na engleski preveo Mario Suško.

Prošle godine Suškove su pjesame izašle u nekoliko britanskih časopisa, medju kojima su "Dream Catcher","The Interpreter's House", "The Parameter Magazine", "AestheticaMagazine", "Orbis" i spomenuti "Fire" koji uredjuje Jeremy Hilton, a tiska se dvaput u godini.

Vip-ova akcija 'Čitajmo domaće autore' : Goran Georgijevski




Novi domaći autor predstavljen kratkom pričom na Vip portalu je Goran Georgijevski.

Autor živi izvan domovine. Za nju mu u tuđini-crnini srce bije i gori svijeća. Kući zato često svraća na topli obrok i druge topline.

Njegovu priču 'U društvu bestjelesnog uma' pročitajte na ovome linku.


Moja nova kritika na www.lupiga.com



Lupiga je medij u kojemu sam najviše svojih uradaka objavio i vrlo me veseli što vas mogu obavijestiti da će dotični portal uskoro zabljesnuti novim dizajnom. Dotad valja nam se još malo strpiti, ali dok to iščekujemo pozivam vas da putem ovga linka na Lupigi pročitate moju novu kritiku.

Hint : radi se o četvrtom po redu prijevodu na hrvatski (a nedavno dobismo i peti) jednoga Britanca čije prezime vuče na francuštinu. Znalci već naslućuju o kome se radi...




INTERVJU : Zdravko Zima

nedjelja , 29.01.2006.



U jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji Zdravko Zima komentira Jergovićev zahtjev za izuzimanjem njegovog romana iz konkurencije za nagradu Jutarnjeg lista, ali i prilično nemušto staje u obranu Velimira Viskovića, relativizirajući evidentan sukob interesa spomenutog člana žirija.

Cjelovit razgovor Zdravka Zime s Vesnom Laušić pročitajte ovdje.




KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)

subota , 28.01.2006.


Znam, ponavljam se, al' što mogu kad nikako da ufatim vremena za do kraja izglancat' kritiku Zajecovih 'Ljudoždera', a 'Prirodni roman' mi je baš fino leg'o i volio bih da bar netko od vas za njim posegne :



KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)


Na jednom mjestu u svom 'Prirodnom romanu' Georgi Gospodinov (r.1968.) piše o anatomiji obične kućne muhe (Musca domestica) ističući kako je muhino oko sastavljeno od tisuću malih okica, faseta, od kojih svako prima samo jedan dio slike koja se u mozgu formira u cjelinu. Ponukan otkrićem da muha na svijet gleda razlomljeno, mozaično, fasetično, i Gospodinov je svoj roman strukturirao fragmentarno, sastavivši ga od 40-tak kratkih poglavlja. U njima se fantazmagorični prikazi snova smijenjuju s austerovskim odama cigaretnom dimu, stranice posvećene teologiji nadovezuju se na one sa skatološkom tematikom, priče prisluškivane u kafiću prepliću se s esejističkim razmatranjima povijesti nužnika te dionicama koje istu temu obrađuju u tarantinovskom dijaloškom obliku. Kod tog bugarskog pisca stranice o anatomiji muhe i njezinoj (nepriznatoj) važnosti u čovjekovu životu naslanjaju se na one s hornbyjevskim spiskovima zadovoljstava i autorovih preferencija dok se poglavlja ispunjena lingvističkim analizama smijenjuju s onima o 'svjetlom otočiću' na kojemu se pripovjedač, kako sam kaže, posljednji put osjećao sretan i zaštićen. Taj se otočić, jasno, nalazi 'u toplim ekvatorijalnim vodama djetinjstva'.

I tako, iz stranice u stranicu, monološki, u obliku kratkih, pretežito jednostraničnih zapisa pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, sve one 'beznačajne svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. No, iako to sam izbjegava priznati, on zapravo 'piše da bi zaboravio'; ruje po svojoj podsvijesti, bježi u sjećanja na djetinjstvo, utočište traži u snovima, razglaba o biologiji, muhama i klozetima, filmu, filologiji i književnosti... a sve s nakanom da se što više udalji od svijesti o supruginoj nevjeri i njezinoj trudnoći kojoj on 'nije autor'.

Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata (Lyotard, Ortega y Gasset, Lukijan, Chuang Tzu, Salinger, itd.) i pop-kulturnih referenci. Na jednom mjestu pripovjedač razmišlja o pisanju romana sastavljenog samo od glagola. Kasnije, pozivajući se na Flauberta koji je maštao napisati knjigu bez ikakve fabule, knjigu ni o čemu, Gospodinov priznaje da je 'Prirodni roman' njegov pokušaj da 'napiše roman sastavljen od samih početaka, roman koji neprestano kreće, nešto obećava, stiže do sedamnaeste stranice i započinje iznova'. Kao rezultat dobili smo 40-tak poglavlja koji se svi mogu čitati kao početak romana, uvod u fabulu, ali i kao zasebne kratke priče, a tim se nebrojenim počecima, pripovjedač, paradoksalno, neprestano vraća upravo na ono što se trudi zaboraviti i odagnati iz svijesti - raspad svoga braka.
I u postmodernističkom se poigravanju autorstvom (Gospodinov navodi kako je on tek urednik knjige koju je napisao i poslao mu klošar koji se, začudo, zove isto kao i on) također prepoznaje pokušaj bijega od stvarnosti razorenog braka. Na taj način lukavi autor svojim metafikcijskim igricama (koje bi netko mogao nazvati i pomodnim) pronalazi svojevrstan alibi i daje im psihološko utemeljenje.

Gospodinov ne oskudijeva dobrim idejama a 'Prirodni roman' kao da je rezultat inventure neke zaboravljene ladice sa bilješkama, skicama i krokijima čijom bi širom razradom ekonomičniji autor stvorio nekoliko zbirki priča, ako ne i više kratkih romana. Zato dodatne pohvale, ovog puta autorovoj samokritičnosti.
Njegov je izričaj jednostavan, izravan i jezgrovit, s tek rijetkim lirskim digresijama; Gospodinov je sklon aforističnosti (npr. ' brak traje između dva «da» /pred oltarom i sucem za razvode/'...); bliži cinizmu nego melankoliji ali ipak dovoljno refleksivan, a tražimo li mu domaće srodnike, najbliži bi bili Mario Brkljačić, Vlado Bulić i Krešimir Pintarić (premda se, za razliku od potonjeg, Gospodinov suzdržava od afektiranja, a od svih je nabrojenih, čini se, puno načitaniji). Pesimistična slika svijeta se osjeća ali ne prevladava, a tranzicijske bugarske stvarnosti Gospodinov se dotiče tek sporadično, češće bježeći u sjećanja, ideološki neobojena.
Unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, razbarušene kratke vinjete na koncu se stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost. 'Prirodni roman' tako se ispostavlja jednim od najugodnijih literarnih iznenađenja 2005. i svakako budi želju za dodatnim istraživanjem nedovoljno nam poznate, suvremene bugarske književnosti.
Ma što poštovani Stanko Lasić mislio o tome...

(Napisao : Božidar Alajbegović, prosinca 2005.)


KRITIKA : Rade Jarak - 'Duša od krumpira' (Fraktura, 2005.)

petak , 27.01.2006.



Budući da je prvi pisac (izvan blogosfere, da se pojedine blogerske veličine ne naljute...) koji se javno usudio priznati da tu i tamo svrati na ovo opskurno mjesto na webu, zaslužio je da vas podsjetim što o njegovom zadnjem romanu mislim :



KRITIKA : Rade Jarak - 'Duša od krumpira' (Fraktura, 2005.)

Romani Rade Jarka 'Kiša' i 'Sol' bili su autorovi neskriveni i poprilično uspješni pokušaji "prepisivanja" Marqueza i Šoljana, a iako u slučaju novog romana 'Duša od krumpira' ne poseže za tuđim predlošcima, utjecaji su opet vidljivi, i to prvenstveno oni dvojice starih pajdaša, Mirka Kovača i Lordana Zafranovića. 'Duša od krumpira' je roman u kojemu pratimo sudbinu jedne dubrovačke obitelji u nemirno poslijeratno (druga svjetska klaonica) vrijeme. Jarak radnju smješta u jedan rujanski ponedjeljak neimaštinom i neizvjesnošću obilježene 1949. godine; mlađahna dob pripovjedača Mirka Bradarića (19 mu je godina tek) uvjetuje prožetost priče zafranovićevskom erotikom, dok se u političkim previranjima kao uzroku osobnih tragedija, ali i određenim stilskim značajkama autorovog rukopisa prepoznaje utjecaj Mirka Kovača, koji je na nizu njegovih filmskih projekata i surađivao sa Zafranovićem.

U svojim prethodnim romanima, ali i pričama iz zbirke 'Termiti i druge priče' Jarak se iskazao kao izrazito suptilan autor, sklon sofisticiranom izričaju i detaljističkom tkanju vrlo sugestivne atmosfere, čemu i u 'Duši od krumpira' ostaje vjeran, bogatu teksturu svoga rukopisa dodatno usložnjavajući dokumentarističkim (možda malo preobilno prenošenje novinskih tekstova koje pripovjedač Mirko čita) i stripovskim ekskursima (pripovjedačeva usporedba sebe i članova obitelji s junacima stripa), uz neočekivani dodatak jedne halucinantne, maliganima prouzročene nadrealne dramske epizode u kojoj se mladom pripovjedaču na Stradunu kao sugovornici pridružuju Krleža, kralj Petar, jedna obitelj miševa, milicionar, suhi stručak lavandule, nagriženi komadić sapuna, šinter i jedan pas.

Smjestivši radnju u rodni mu Dubrovnik, Jarak ne propušta odati počast voljenome Grodu (ali i kinetici i brzini "koja sve briše, stvara zaborav, tjera nas da ne mislimo" ) putem upečatljive, 10 stranica duge vrtoglave panoramske vožnje motorom; uzduž zidina, pored kula, ispod bastiona i toreta, zaobilazeći pilastre i brundajućim motorom remeteći mir starih vila, u dionici kojom ponajviše do izražaja (kao i u prijašnjim njegovim prozama) ponovo dolazi Jarkovo likovnjačko obrazovanje i slikarski senzibilitet. Inače, radnja romana vrti se oko dokone (doručak, odlazak na plažu, ručak, partija tenisa u vrtu ...) ljetne svakodnevice Mirkove obitelji koju nenadano poremeti monte-kristovski povratak Mile Močiboba, nekadašnjeg buržuja i domobrana kojega je u rešt strpao prijašnji siromašak, a sadašnji partizanski admiral Alberto Bolanča, a kako bi mu preoteo Petrunjelu, s kojom se potom oženio spasivši tako od nacionalizacije i još gorih nedaća njezinu, odnosno pripovjedačevu, gosparsku obitelj. Po onoj Dživinoj vječnoj "tko bi gori eto je doli" Mile se sada vraća na "mjesto zločina" kako bi "kolo od sreće" nastavilo svoj krug, a on utamničenjem Alberta sebi povratio Petrunjelu.

Tu zamršenu i emocionalno napregnutu situaciju, klasno i ideološki obilježenu i određenu, pratimo iz očišta 19-godišnjeg Mirka, koji nam je posreduje iz svog nimalo indiferentnog kuta. Naime, kako iz njegove ispovijedi saznajemo, Mirko je s rodicom Petrunjelom (tada već udanom za Alberta) doživio svoju seksualnu inicijaciju, u podrumskom magazinu, uz miris mora i naranči iz vrta, na prašnjavoj, hrapavoj jutenoj vreći krumpira, pa patate tako postaju njegovim "rosebud"-om, njegovom gotovo patološkom opsesijom, ali i sveprisutnom metaforom kako gladi, neimaštine i nesigurnosti (nepodnošljiv smrad truloga krumpira) tako i prkosa, jer je krumpir hrana na kojoj "preživljava čitav slavenski rod. Na njemu se uzdižu države i hrane pokoljenja. Na njemu se udara kontra cijelom svijetu i gradi socijalizam". U ovom, osjetnom ironijom začinjenom Mirkovom citatu, ali i njegovim komentarima novinskih tekstova, očituje se zbunjenost još neizgrađena subjekta emocionalno raspolućena svojim buržujskim, gosparskim porijeklom i poslijeratnom, informbiroovskom atmosferom nesigurnosti i snažnog ideološkog partijskog utjecaja, a sve još dodatno usložnjeno Mirkovom incestuoznom zaljubljenošću u svoju rodicu.

'Duša od krumpira' dosad je najkompleksniji Jarkov roman u kojemu taj trenutno možda i najzanimljiviji (a svakako najsvestraniji) hrvatski pisac metodom struje svijesti vrlo sugestivno dočarava psihološku nutrinu jednog mladog, prilično inteligentnog, ali pomalo zbunjenog, još nezrelog i ne do kraja formiranog pojedinca, istovremeno putem dijaloga ali i sitnih detalja uvjerljivo oslikavajući i atmosferu (npr. duhovita epizoda zauzimanja kupališne vale od strane vojnog broda ili burleskna dionica NNNI vježbe civilne zaštite) nesigurnog i prevratničkog - 'Drugovi i drugarice, mi moramo. Drugovi i drugarice, mi trebamo' - vremena, i kompleksnih međuljudskih odnosa unutar bivše vlastelinske obitelji zatečene povijesnim previranjima, socijalnim mijenama i ideološkim silnicama.

Jasno, poradi specifične subjektivne pripovjedačeve pozicije neka pitanja do kraja ostaju otvorena i neodgovorena, od kojih je svakako najzanimljivije ono o položaju Petrunjele (žrtva ili proračunata oportunistica? Brak iz ljubavi, koristi ili ucjene?). A Mile i Alberto? 'Sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi rob je sada' itd., vječno, iznova, i ukrug ...

(Napisao : Božidar Alajbegović, travnja 2005.)




Nagrada za zbirku pjesama



Udruga građana SAPHO, Rijeka

raspisuje

NATJEČAJ

za dodjelu godišnje nagrade SAPHO

Godišnja nagrada UG SAPHO se dodjeljuje za novu zbirku pjesama objelodanjenu između godišnjih skupština (2005. i 2006.) godine. Natjecati se mogu nakladnici i pojedinci koji su objelodanili (ili će objelodaniti) zbirku pjesama između godišnjih skupština, odnosno od 1. svibnja 2005. do 1. svibnja 2006. godine – do kada je natječaj otvoren.

Tri primjerka knjiga treba (objelodanjenih u razdoblju od 1. svibnja 2005. do 1. svibnja 2006.godine) poslati (ili dostaviti) do 30 travnja 2006. godine na adresu: UG SAPHO, Jelićeva 15, 51000 Rijeka.

Nagrada se sastoji od plakete s likom pjesnikinje SAPHO, statue SAPHO –rada akademske umjetnice Klare Matić Benčik i novčanog iznosa.

Proglašenje laureata bit će na godišnjoj skupštini UG SAPHO u Rijeci, a svečana dodjela početkom rujna 2006., kao završni čin manifestacije pod naslovom SAPHO DANI.


Rijeka, 15. ožujak 2005. Upravni odbor UG SAPHO

Vesna Miculinić Prešnjak
predsjednik



Rade Jarak o nagradi Jutarnjeg lista...




"A sad, moram obavijestiti javnost ovim putem jer su mi pristupi svi drugim medijima već godinama zatvoreni, ili zakrčeni brojnim preprekama, dakle, moram obavijestiti javnost, svog izdavača i žiri Jutarnjeg lista da moje knjige više sigurno neće ići u konkurenciju."

Prethodne riječi citat su iz opširnog teksta u kojemu književnik Rade Jarak progovara o nagradi Jutarnjeg lista. Cjelovit tekst u kojemu ćete naći i obrazloženje prethodnog citata, pročitajte na Knjigomatu.

Sukob interesa, samopromocija, isfabricirani skandalčić, izostavljanje iz konkurencije većeg broja naslova. Naravno, riječ je o žiriju Jutarnjeg lista

četvrtak , 26.01.2006.



Budući da sam pokrenuo cijelu priču oko ovoga, a moj stav je raspršen što u tekstu 'Žiri Jutarnjeg lista odabrao 12 najboljih domaćih proza u 2005.' što u komentarima istog teksta, što u komentarima na drugim blogovima i na web sajtu Jutarnjeg, odlučih sve objediniti unutar jednog novog člančića :

Dakle, krenimo iz početka. U današnjem Jutarnjem listu objavljen je popis 12 najboljih proznih knjiga u 2005. godini. Prvi problem koji sam zamijetio a koji sam istaknuo još u svojem intervjuu danom virtualnom časopisu za književnost www.knjigomat.com još koncem mjeseca kolovoza 2005. tiče se Velimira Viskovića i njegovog članstva u žiriju. Naime, Velimir Visković u očitom je sukobu interesa jer odlučuje o nagradi za koju se natječu čak 4 knjige nakladnika (Profil) kod kojega je on urednik (knjige R.Simića, T.Zajeca, M.Koščeca i Dž.Karahasana, od kojih su zadnje dvije čak objavljene u ediciji 'Velimir Visković bira za vas'). Zaključak koji se nameće : teško se odreći lako stečene parice...

Drugi je problem slučaj Jergovićevog zahtjeva da žiri ne uzima u obzir za nagradu njegov roman 'Gloria in excelsis', što je žiri izignorirao i knjigu uvrstio među 12 najboljih, iako je Jergović, kako tvrdi u intervjuu Globusu, na vrijeme žiri obavijestio o svojem zahtjevu.
I prošle godine Jergović je javno tražio da mu knjigu ne uzimaju u konkurenciju tako da je žiri bio spreman da se to ove godine ponovi, a budući da su njegov zahtjev prošle godine uvažili, onda je jasno da je razlog zbog kojega su ove godine zahtjev ignorirali , promocija nagrade . Svi jako dobro znamo da mediji žive od skandala pa se zato u ovom slučaju žiri sam potrudio da jedan skandalčić isfabricira, radi promocije nagrade, promocije svog rada i promocije velikog broja EPH-ovih izdanja koja su ušla u najboljih 12.

Pretpostavljeni rasplet slučaja : žiri će, naravno, Jergovićev zahtjev prihvatiti ali tek nakon što ponovo o svemu naširoko putem teksta u Jutarnjem obavijesti javnost. Dakle , vuk sit, ovce na broju , odnosno prvotni cilj će biti postignut : o nagradi će se pisati i govoriti puno više nego što bi to bio slučaj bez ove isfabricirane aferice. Uostalom, već i ovi napisi po blogovima, kao i vijestica na www.mvinfo.hr tome govore u prilog.

Za kraj, nije zgorega ponoviti i činjenicu kako je isti taj žiri Jutarnjeg lista iz najšire konkurencije u koju, kako Jagna Pogačnik tvrdi u današnjem Jutarnjem, 'ulaze sva prozna djela objavljena od kraja studenog jedne, do kraja studenog druge godine" izostavio veći broj knjiga, uz Jagnino obrazloženje (meni putem maila, što sam prenio na ovom istom mjestu) kako ih nakladnici nisu prijavili na natječaj. Iz rečenog ostaje nejasno, ulaze li u konkurenciju " sva prozna djela objavljena od kraja studenog jedne, do kraja studenog druge godine" ili samo ona djela koja nakladnik prijavi na natječaj. Inače, na pitanje (postavljeno u komentarima na web sajtu Jutarnjeg lista) kad je točno taj natječaj bio objavljen, nitko se nije udostojio odgovoriti , pa je logično zaključiti da natječaja nije niti bilo.



Turneja Milana Fošnera


Upravo saznah da je jučerašnji nastup Milana Fošnera u najpopularnijem mjestu u gradu (KRIVI PUT) tek početak njegove turneje. Dakle, nađete li se u blizini, poslušajte Fošnerovu poeziju :



31.1. utorak, RUTE 66 u 21 sat

2.2. četvrtak, KNJIGE & KAVA u 21 sat (ali - to je u KARLOVCU!)

12.2. nedjelja, SPUNK u 21 sat

22.2. srijeda, MOČVARA 20 sati

Dodijeljena NIN-ova nagrada za najbolji roman 2005.



NIN-ov žiri (u sastavu Petar Pijanović, Aleksandar Jerkov, Dušan Marinković, Ivan Negrišorac, Tihomir Brajović) saopštio je da je dobitnik NIN-ove nagrade za roman za 2005. godinu MIRO VUKSANOVIĆ za roman SEMOLJ ZEMLJA u izdanju Filipa Višnjića iz Beograda.

O knjizi:
SEMOLJ ZEMLJA (Azbučni roman o 909 planinskih naziva) je svojevrsni pripovedni kolaž o rečima i predelima. Knjiga je, zapravo, nastavak romana Semolj gora koji je pre pet godina postigao veliki uspeh i dobio pet uglednih nagrada. Srodnost ovih dveju knjiga je prirodna i višestruka.
Urednik Biblioteke Albatros, Prof. dr Mihajlo Pantić na koricama knjige je napisao: "Roman Semolj zemlja je rezultat jednog nesvakidašnjeg lingvističkog napora, i gotovo neuporedive romansijerske jezičke koncentracije, ali se smisao Vuksanovićevog pripovedanja nipošto u tome ne iscrpljuje - on samo otuda polazi, u drevnu priču o drevnim ljudima iz drevnih predela, koji su isti MI, u mitu začeti, i negde usput zagubljeni".

Posle nekoliko izdanja njegove poznate Semolj gore (2000.) koja je sadržala 878 priča o rečima, sada smo pred azbučnim romanom o 909 planinskih naziva, velicanstvenom slavističkim spomenikom koji je sav od reči iz tajnog i privatnog, čini se, neiscrpnog majdana ovog nesvakidasnjeg lingviste sa pripovedačkim darom i modernom literarnom strategijom. Prodirući u najdublje leksičke slojeve, mitske naslage sačuvane u jeziku, ali i u živom životu i u dragocenim rečnicima, Vuksanović priča jezgrovite sage, vodi imaginarne dijaloge visokog napona i nepomućene mudrosti i lepote.

«Aberdas, avetluk, bodimica, vujalište, glibac, đapa, zabroc, zlopasica, isčupak, jelište, kosmača, leveri, makulat, namira, njucno, ranjke, sinjavčina, skolečar, surdup, tetrebica, culav, udzud, frtaljka, helac, cijepac, sestani, siljezar...» jesu neke od retkih reči koje će, i velikom zaslugom Mira Vuksanovića, ostati u našem pamćenju.

Izvor: Poluostrvo


Žiri Jutarnjeg odabrao 12 najboljih domaćih proza u 2005.

Žiri Jutarnjeg (Velimir Visković, Andrea Zlatar, Ivica Buljan, Jagna Pogačnik, Zdravko Zima, Gordana Crnković, Krešimir Bagić) je odlučio, najboljih 12 domaćih proza 2005. godine :



1. Stanko Andrić, Simurg, Durieux

2. Boris Dežulović, Jebo sad hiljadu dinara, Premijera

3. Zoran Ferić, Djeca Patrasa, Premijera

4. Miljenko Jergović, Gloria in excelsis, Premijera

5. Dževad Karahasan, Noćno vijeće, Profil

6. Senko Karuza, Vodič po otoku, Naklada MD

7. Marinko Koščec, To malo pijeska na dlanu, Profil

8. Slobodan Novak, Pristajanje, Ljevak

9. Borivoj Radaković, Virusi, Premijera

10. Roman Simić, U što se zaljubljujemo, Profil

11. Svjetlan Lacko Vidulić, Muke Mikuline, AGM

12. Tomislav Zajec, Ljudožderi, Profil



Kao što vidimo, Velimir Visković još uvijek je član žirija, iako je urednik kod nakladnika koji među nabrojenih 12 ima čak 4 naslova. Jasno, teško je odreći se lako stečene parice...

Inače, Tomislav Čadež u komentarima na blogu Književnog terorista najavljuje kako će u subotnjem izdanju Jutarnjeg lista Jergović u opširnom tekstu objasniti zašto ne želi imati nikakve veze s tim žirijom i tom nagradom.
Radi li se o ponovnom slučaju neinformiranosti žirija (nedavno saznasmo kako žiri nije imao informaciju o izlasku cijelog niza knjiga) ili pak o aferici iskonstruiranoj od strane žirija i samog Jergovića (koji je, podsjetimo se, na platnom spisku EPH - financijera nagrade) kako bi se skrenula veća pozornost na nagradu?






Izazov za naše dame...

srijeda , 25.01.2006.




Kad smo kod književnih večeri SC-a, evo izazova za naše književno vudrene damice.

Svi se sjećamo kako su na nedavnoj blogerskoj književnoj večeri SC-a samo muškići nastupili. Zato moje dame, red bi bio, a i krajnje je vrijeme, da se i vi odvažite!!!

Daklem, one hrabrije među vama, spremne za javno čituckanje pred pisanoj riječi sklonim publikumom, javite se u roku odmah na mirna.bacun@gmail.com. (Ako ne znate, to je ona mlađahna slatkica vična proznom ali i poetskom peru, koja vodi književne večeri SC-a, a voljna je jednu girl blog književnu večer organizirati...).

Ženska samozatajnosti, i tebi je odzvonilo... ili ipak nije?





Novi književni dejt u SC-u, nastupa i 'Carica u novom ruhu' !



U četvrtak, 26. siječnja Književne večeri u SC-u će se smjestiti natrag u Crnu dvoranu iliti Kafić &TD-a. Večer počinje u 21 sat, a osim već uobičajene male književne slušaonice, ovog četvrtka za vas pripremamo i još jedno iznenađenje – poetry take out!

U četvrtak će na književni kauč zasjest dvije autorice i jedan autor.
Tako će Andreja Bistričić prvi puta čitati pjesme prije nego napusti Hrvatsku na godinu i pol dana, kao i Josip Sabić koji će nakon što prvi puta pročita svoje pjesme uhvatiti vlak za Slavonski Brod. Također, svoje pjesme, osvrte i ostale prozne radove čitat će i Ivana Premužić, nekim poznatija kao Carica u novom ruhu.


Voditeljica večeri je Mirna Bačun.

******

Josip Sabić ima 22 godine i student je 4. godine psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Inače je iz Slavonskog Broda i nije do sada objavljivao. Bez obzira na to, pročitat će vam svoje pjesme u Kafiću &TD-a.


Andreja Bistričić rođena je u Zadru 12.7. 1981. godine. Diplomirala modni dizajn na Tekstilno – tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Do sada nije objavljivala nigdje osim pio “nebitnim” časopisima. Živi na relaciji istok – zapad, a zastat će u Kafić &TD-a u četvrtak da vam pročita svoje pjesme, tik prije nego na godinu i pol ode u Englesku.


Ivana Premužić a.k.a. Carica in novo ruho (humoon.blog.hr), rođena je 13.9. 1976. u Zagrebu gdje je pozavršavala škole. Po zanimanju je žena, sociolog i skriboman, tim redom. U slobodno vrijeme pjeva i uči španjolski, a čitat će vam svega pomalo – pjesama, ostvrta i ostalo što joj padne na pamet.




Dakle, dođite u Kafić &TD-a u četvrtak po svoju dozu književnosti i mali poetry fortune cookie, koji, nakon što popijete pifu i promrdate bokove uz malu književnu slušaonicu, možete uzeti za van!

A u slučaju da želite nastupiti na Književnim večerima, samo pročitajte natječaj na www.sczg.hr i slobodno s javite na mirna.bacun@gmail.com jer je natječaj otvoren trajno!


Darko Macan u užem izboru za nagradu 'Grigor Vitez



Stručno povjerenstvo Godišnje nagrade 'Grigora Viteza 2005.' za književna i likovna ostvarenja u knjigama i slikovnicama za djecu predložilo je u uži izbor pet književnika i pet ilustratora, izvijestila je koordinatorica nagrade.


U uži izbor za tekst izbrani su autori i naslovi: Maja Glušćević - Tajanstveni svjetionik, Hrvoje Kovačević - Tajna šutljivog dječaka, Sanja Lovrenčić - Sunčev sjaj, Darko Macan - Žuta minuta i Zoran Pongrašić - Vidi majmuna.

Od ilustratora izabrani su Svjetlan Junaković, Marsela Kreč-Hajdinjak, Andrea Peterlik-Huseinović, V. Vojo Radoičić i Tomislav Torjanac.

Na natječaj za nagradu prijavljeno je 55 naslova 21 nakladnika, od toga 32 za tekst i ilustraciju, osam za tekst te 15 naslova za ilustraciju.

Stručno povjerenstvo za dodjelu nagrade radi u sastavu Snježana Krpes, Maja Matković, Sanja Pilić, Zvonko Todorovski, Ivan Vitez i Branko Vujanović.

Nagrade će dobitnicima biti uručene na svečanosti 24. veljače 2006. u Zagrebačkom kazalištu lutaka, u mjesecu rođenja pjesnika Grigora Viteza po kojemu nagrada nosi ime.

Nagradu "Grigora Viteza", osnovanu i prvi put dodijeljenu 1967., utemeljio je Savez društava Naša djeca Hrvatske, koji od početka dobiva novčanu potporu Ministarstva kulture. Od 2002. novčano ju podupiru i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Gradski ured za kulturu grada Zagreba.



Da vas podsjetim, Macanovu nominiranu knjigu možete naručiti, uz veliki popust, na njegovom blogu.



O hrvatskoj književnoj erotici i pornografiji danas u Močvari



O domaćoj književnoj erotici i pornografiji, o mekim i tvrdim granicama između njih, o tome je li hrvatski eros domesticus mali nabusiti macho, netko jako jako dosadan, ili štogod/tkogod drugo raspravljaju, čitaju i pokatkad pjevaju (nastupaju):

Darija Žilić (pjesnikinja, teoretičarka i jazz pjevaćica), Damir Radić (književnik, književni i filmski kritičar), Tonći Kožul (publicist, DJ, pisac), te pionir, mislitelj, nezaobilazni trudbenik i neumorni pregalac domaće erotske književnosti – Milko Valent.

Sve goste i posjetitelje koji danas, 25. 01. 2006. u 20 sati posjete Močvaru očekuje uzbudljiva večer predivnih spoznaja uz glazbenu slušaonicu punu seksualno eksplicitnih poruka by DJ Mindtaker.

Voditelj književnog šesnaesterca jest Roman Simić Bodrožić

Promocija nove zbirke pjesama Milana Fošnera




Milan Fošner poziva nas sve na promociju svoga pjesništva u, kako kaže, trenutno najpopularnije mjesto u gradu :

KRIVI PUT - runjaninova 3,

u srijedu 25.1. 2006 u 21 sat




Bilješka o piscu:

- rođen 12. rujna 1971. u Sisku, sasvim slučajno
- od malih nogu kreće se po Zagrebu gdje, usprkos svemu, završava osnovnu i srednju školu
- ima nadimak, mačku i gastritis
- neke nagrade je dobio, a neke nije

Bibliografija :

zbirke pjesama :
- Put od Ljubljane do Folnegovićevog naselja , Centar za mladež, zaprešić, 2000.
- Život u kući slijepih, udruga umjetnika 'Tin Ujević, 2002.
- Užasno vam je dobro, zar ne? , vlastita naklada, 2005.

u pripremi :

- ŠIBAJUĆI MRTVOGA KONJA - roman
- LJUBAVNE PJESME KOJE DIRAJU RAVNO U DUŠU - poezija
- KAKVE KRATKE PRIČE!!! - kratke priče



Milan Fošner ima i svoj web sajt na adresi http://www.inet.hr/~mfosner/ gdje ste u prilici pročitati mnogokoju njegovu pjesmu...


Za kraj evo vam i dvije Fošnerove pjesme :



dobar prolaz

ovoga puta sam zaista dobro prošao:
gazda je bio normalan tip
i rekao je cijenu i znao sam
da imam za pet mjeseci stanarine.

posebna kuhinja i posebna spavaća soba
posebna kupaonica sa veš mašinom iz '75,
a imam čak i vlastitu baštu
do koje stižem vlastitim stepenicama.
prve susjede sam vidio tek za tjedan dana,
nije bilo buke pa su me pustili na miru.

bio je to lijep osjećaj:
pet mjeseci pića
pet mjeseci pisanja
pet mjeseci spavanja
bez pasa i bez djece,
iako znam da bih pse
još nekako i podnio.

imam samo jedan truli zid u kuhinji
i to je prava sreća – sjećam se: nekad sam
mjesecima spavao na madracu na podu
među trulim zidovima,
boljela su me koljena i boljela su me ramena,
i često zbog toga nisam mogao ustati.
teško sam podnosio jesen i zimu,
i u proljeće je sve smrdjelo
po trulim zidovima.

ljeti mi je bilo svejedno
i dalje su me boljela koljena i ramena,
ali ne i ovdje: samo jedan truli zid u kuhinji
za mene više ne predstavlja nikakav problem.

sad imam svoju baštu sa cvijećem
imam svoj kompjuter i imam svoje misli,
neka me sad vide sve bivše gazdarice
koje su me uništavale zbog ovog ili zbog onog
zbog razbijenih vrata
zbog stanarine koja bi zakasnila
samo jedan jedini dan
zbog svojih pijanih muževa koji su ih tukli;
kad god bi kucale na moja vrata
nadao sam se da njihovi muževi negdje piju
i nadao sam se da će doći kući
i da će ih prebiti:
te debele kuje sa viklerima u kosi.

novi život za mene u 3 ujutro
sjedim u svojoj privatnoj bašti
i gledam cvijeće.
lijepo je,
kao da ga vidim prvi put.


********

kuja i pas

javila mi se jedna od mojih bivših
kaže da je pročitala moje knjige
i kaže da pišem dobre stvari
i kaže da bi se mogli vidjeti
da pričamo o starim danima

kaže da je prošlo
sedam godina od tad

gledajte, ona mi je dala
mnoge teške trenutke
i uvijek je lagala i muljala
i uvijek je bila prava kuja prema meni

ali - doći ću u 9, rekao sam joj
ipak je prošlo
sedam godina od tad.












Nova edicija Jutarnjeg lista

utorak , 24.01.2006.



U današnjem Jutarnjem saznasmo kako taj dnevnik nastavlja s praksom objavljivanja domaće proze. Na red je ovoga puta došla repriza nešto starijih uspješnica.
Tako ćemo sljedećih nekoliko subota na kioscima biti u prilici keširati svojih teško stečenih 29,00 kunića za Tomićev roman Što je muškarac bez brkova, Čulininu Što svaka žena triba znat..., Ferićevu zbirku Anđeo u ofsajdu, Jergovićevu Mama Leone te Uho, grlo, nož Vedrane Rudan. (Ne nužno tim redoslijedom, Jutarnji mi nije pri ruci pa skužajte...).

Tko je propustio, sada vjerovatno neće, a ako mene pitate, najbolja stvar ove edicije je to što je poneki posustali mali nakladnik podebljao stanje na računu uknjiživši pokoju kunicu za ustupanje prava Jutarnjem. Bar se nadam da je tako bilo...













'Čitajmo domaće autore' : Nenad Medić




VIP-ov portal nastavlja s akcijom 'Čitajmo domaće autore'.

Novi autor je dobar dečko. Često zavrti rundu, pa i dvije. U školi je imao 5 iz zadaćnice. Vele da mu škemba dobro stoji, da mu daje šarm. I isto voli čokoladu.
Riječ je o Nenadu Mediću, a njegovu priču The World greatest lover pročitajte na na ovome linku.

Promocija knjige 'Zaustaviti izumiranje jezika'



Izdavačka kuća Disput
u suradnji s Francuskim institutom u Zagrebu
poziva Vas na predstavljanje knjige:

Claude Hagčge
ZAUSTAVITI IZUMIRANJE JEZIKÂ
(Disput, 2005)


Knjigu će predstaviti:

Dunja Brozović, Adalbert Rebić, Ranko Matasović te Ivana Franić (prevoditeljica) i Hrvoja Heffer (urednica)

Predstavljanje knjige održat će se u srijedu, 25. siječnja 2006. u 18 sati u Medijateci Francuskog instituta, Preradovićeva 5, Zagreb

*******

U knjizi 'Zaustaviti izumiranje jezikâ', Claude Hagčge (1936), vodeći francuski jezikoslovac, pronicavo i dokumentirano objašnjava sociokulturne i sociopolitičke razloge koji dovode do izumiranja jednoga jezika. Riječ je o iscrpnoj studiji vrsna jezikoslovca i zaljubljenika u jezike koji diže svoj glas protiv sveopće ravnodušnosti s kojom svjetska javnost promatra kako jezici izumiru. Uza sve pesimistične prognoze, Hagčge nudi moguće strategije za sprečavanje nestanka, odnosno za obnovu ugroženih jezika: jačanjem svijesti o identitetu, ostajanjem na vlastitom ognjištu, na vlastitoj zemlji, te obiteljskom i vjerskom kohezijom. Snažan učinak na očuvanje jezika imaju školstvo, proglašavanje jezika službenim, jačanje jezične svijesti u govornika, te djelovanje jezikoslovaca. Takve inicijative rezultirale su izvanrednim uspjehom na primjeru hebrejskoga, čijemu "uskrsnuću" i obnovi autor posvećuje čitavo poglavlje. Hrvatski se jezik nalazi na istaknutu mjestu u ovome djelu, on je samostalan jezik na temelju kriterija jezične svijesti govornikâ, odnosno načina na koji oni žive svoj jezik.



Jedna vijest za žiri Jutarnjeg lista


Evo jedne informacije za žiri Jutarnjeg lista, da se iduće godine ne ponovi ovogodišnja smijurija u stilu :"Nismo imali informaciju da je ovaj SF roman objavljen" :-)))

Dakle, Izvori su objavili novi SF roman Predraga Raosa :


Predrag Raos - 'Vertikala'
izd.Izvori
1/2006.
368 str., tvrdi uvez
cijena: 160,00 kn



Put od tisuću milja počinje jednim korakom - no što ako pred njim stoji stepenica viša od Himalaje?
Svemir je zatvoren, jer već na samom početku treba učiniti najteže - popeti se u nebo.
Poslije toga sve, do kraja vremena, ide po nezaustavljivom automatizmu.
No rakete su mrtvi rukavac tehnologije - da bi se zbiljski krenulo u svemir, potrebno je podići most do zvijezda.
Stratosferski aerodrom, pistu na visini od četrdeset kilometara.
U svojoj 102. godini života, njegov tvorac, vođen nejasnim porivom, odlazi obići djelo u koje je ugradio život. Zadovoljan, slavljen. Trijumfalan.
Zadovoljan i svojim djelom i svojim životom. Uvjeren da se u njemu više ništa ne može dogoditi.
Ali po što je onda krenuo?



Bilješka o autoru:

Predrag Raos se rodio 1951. u Zagrebu, gdje je 1975. diplomirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali se nikad nije profesionalno bavio strukom, jer ga je odvukla književnost. Piše još od najranijih dana, pa je dosad objavio na stotine priča, feljtona, polemičkih članaka, eseja, radio-drama, pjesama, stripova, kozerija i pjesama. Od knjiga mu je dosad izišlo:

- 22. rujna, roman o jednom maturalcu (Mladost 1978., Mladinska knjiga 1990., Nova knjiga Rast 2003.)
- Brodolom kod Thule (futuristički roman u dva toma, Mladost 1979.)
- Mnogo vike nizašto (SF roman, dobitnik "Sfere", Prosveta, 1985.)
- Ubijte Hamleta! (ironični krimić, pod pseudonimom Astor Petz, Vjesnik 1986.)
- Nul effort (SF roman, dobitnik "Sfere", Mladost 1990.)
- Uhvaćen za izraz (zbirka polemika, Trgo-Rast 1995.)
- Mayerling (komorni SF roman, Zagrebačka naklada 1996., slovenski prijevod 2002.)
- Doživljaji Supermačka Cicija, Kraljevskog Muholovca, knjiga za sve koji vole mačke a ljude baš ne ("knjiga strogo za djecu, ali samo za starije od 18 godina" Trgo-Rast 1996.)
- Od rata do zvijezda (roman za djecu, dobitnik "Sfere", Trgo-Rast 1996.)
- Ta današnja smradež ("najljepše gadosti starog šporkaćuna", Libera editio 2002.)
- Tajna Piranskog trokuta (satirični roman, Adamić 2002.)
- Šargarepa ("roman iz hrvatskog književnog života", Lukom 2003.)
- U životu sve je igra (tri mjuzikla, Izvori 2006.)

a u pripremi je još desetak.
Za mjuzikl U životu sve je igra i scenski monolog Zdravi razum, dobio je svojedobno nagradu Marin Držić, a komedija Zemlja Mrak nasilno mu je skinuta s repertoara zbog političkih razloga. Intenzivno se bavio i prevodilaštvom, pa je dosad s engleskog, francuskog i njemačkog preveo oko stotinu i pedeset knjiga. Osim toga i crta i fotografira, pa je likovno opremio i ilustrirao nekoliko svojih knjiga.

Objavio je i jedan znanstveni rad iz astronautike kojim je riješio sto godina star problem izgradnje "svemirskog lifta" (Projekt Sinkrodin), no kojeg on radije zove mostom između neba i zemlje. U pripremi mu je još nekoliko radova iz astronautike u kojima taj projekt razrađuje i predlaže nove.

Izvor : MVinfo



Promocija monografije Matka Vekića



U utorak 24. siječnja 2006. u 20.00 sati u klubu Booksa Martićeva 14d održat će se promocija monografije Matka Vekića (autor Petar Prelog ), u izdanju zaprešićke Frakture.

O knjizi će govoriti Iva Körbler, Sibila Serdarević, Petar Prelog i Matko Vekić.



Matko Vekić zakoračio je na hrvatsku umjetničku scenu polovicom posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, diplomiravši slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Ubrzo je formirao profiliran i prepoznatljiv likovni izričaj te, prepoznat od većeg dijela kritike, zauzeo mjesto među najistaknutijim umjetnicima mlađe generacije. Njegovo djelo svjedoči o tomu da se i slikarstvom, kao tradicionalnim medijem koji je tijekom dvadesetog stoljeća izgubio privilegirano mjesto u društvu, može suvereno raspravljati o nekim od ključnih problema današnjice, ne zapostavljajući pritom oblikovnu razinu vlastita djela.

Matko Vekić (1970.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Đure Sedera. Izlaže od 1993. godine, a ostvario je dvadeset i četiri samostalne izložbe te sudjelovao na nizu značajnih skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegov prepoznatljiv i profiliran likovni izričaj privlači pozornost podjednako likovnih kritičara, galerista i publike.
Za svoj rad više puta je nagrađivan, a djela mu se nalaze u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Splitu, u Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade, Zbirci Erste Bank te u brojnim drugim javnim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz stvaralački rad, radio je i kao nastavnik crtanja i slikanja na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, te kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Od 1999. godine djeluje kao samostalni umjetnik.

Nominacije za prvu domaću SF nagradu publike

ponedjeljak , 23.01.2006.


SFerakonov blog podsjeća da nominacije za prvu žanrovsku (SF) nagradu publike u organizaciji NOSF-a traju još samo desetak dana, stoga požurite nominirati svoje favorite u sljedećim kategorijama:

+ Najbolja domaća SF priča
+ Najbolja domaća SF web stranica
+ Najbolji domaći SF fanzin
+ Najbolja domaća recenzija SF knjige
+ Najbolja domaća recenzija SF filma
+ Nebuloza godine

Nominirati možete na Forumu NOSF-a, a popis dosadašnjih nominacija dounlodirajte ovdje.

Ako ste sjećate, jednom prilikom upozorio sam na nekompetentnost prevoditelja koje angažira nakladnik Algoritam (riječ je bila o prevoditeljici novog romana Nicka Hornbyja). Očito nisam jedini koji je to primjetio jer je u kategoriji NEBULOZA GODINE nominirana prevoditeljica Martina Aničić koja je za Algoritam prevodila roman 'Diplomatski imunitet' L.McMaster Bujold te je izraz 'tractor beam' prevela kao 'traktorska zraka'.









INTERVJU : Jasmina Ahmetagić




U novom Feralu, osim u prethodnom postu predstavljene kritike Gordane Crnković, imade još gomiletina štiva koje zaslužuje pozornost. Iz tog obilja ne mogu a da za vas ne izdvojim i intervju s Jasminom Ahmetagić koja govori o svojoj knjizi 'Unutrašnja strana postmodernizma'.
Znalci prepoznaju da autorica već u samom naslovu parodira 'Unutrašnju stranu vetra' Milorada Pavića, a cijela knjiga se kreće u tom smjeru i oštro preispituje književni opus Milorada Pavića, čime je izazvala skandal u Srbiji.
Cjelovit razgovor pročitajte ovđeka.



Što o Zajecovim 'Ljudožderima' misli Gordana Crnković



Roman 'Ljudožderi' Tomislava Zajeca, kako iz nekih komentara ovdje primjetih, slovi za jednog od najdražih vam ovogodišnjih romanesknih naslova.
Što o njemu misli Gordana Crnković, članica žirija Jutarnjeg, saznajte putem ovoga linka.

Osobno sam nešto manje blagonaklon prema Zajecovim 'Ljudožderima'. Zašto, saznat ćete uskoro...








Moja nova kritika na www.kupus.net

nedjelja , 22.01.2006.



Suradnja s Kraljem i ekipom se nastavlja te na ovome linku možete pročitati moju novu kritiku.

Hint : radi se o romanu-prvijencu jedne mlađahne zagrebačke autorice...





Izašao novi broj VAL-a!!!

subota , 21.01.2006.


Evo nam Porta i u novom broju VAL-a!!!



Unatoč svim teškoćama riječki mjesečnik za kulturu mladih VAL ušao je u treću godinu izlaženja i 10. jubilarni broj od danas je na kioscima. Da vas podsjetim, od prošlog broja VAL je novinski format i papir zamijenio magazinskim formatom i kvalitetnim 'masnim' papirom, sa svim stranicama u boji. I što nam novi broj donosi ?

Tema broja je 'Mitologija i magija u umjetnosti' pa je s tim u vezi tu opširan tekst u kojemu Branko Cerovac analizira put Vladimira Dodiga Trokuta od šamanizma do umjetnosti i antimuzeologije, kao i Cerovčev razgovor s riječkim umjetnikom Damirom Stojnićem u kojemu zajedno propituju odnose između mita, mističkih i okultnih iskustava i suvremenih umjetničkih poetika. Tema broja pokrivena je i esejem 'O okultnoj umjetnosti', tekstom urednika VAL-a Marina Tomića u kojemu on analizira utjecaj mitologije na stvaralaštvo The Doors-a, kao i materijalima kojima je predstavljen projekt mitskog otoka 'Goli Otok- Novi hrvatski turizam'.
Nevezano s temom broja novi VAL ponovo donosi cijeli niz kolumni i kritički intoniranih tekstova na temu ljudskih prava, (anti)konzumerizma, policijske represije i drugih suvremenih društvenih anomalija a tu iz gomilice rukopisa svakako treba izdvojiti tekst Hrvoja Štefana u kojemu on propituje suodnos Interneta, politike i demokracije.
Hrvatska demo rock scena ponovo nije zanemarena i obrađena je kroz više intervjua s alternativnim bandovima i recenzijama njihovih koncerata i demo uradaka, a VAL ponovo velik prostor daje mladim hrvatskim strip snagama. Tako osim transkripta razgovora između dva mlada hrvatska strip genijalca (Steinfl- Pisačić) VAL donosi čak 5 stripova različitih autora od kojih treba istaknuti uratke Dunje Janković (dobitnice nagrade za najbolji strip na nedavnom Festivalu Crtani romani Show) i strip već prilično afirmirane autorice Irene Jukić-Pranjić.
Stranice posvećene filmu donose esej o filmskom nasilju te tekst koji analizira stvaralaštvo Jaromila Jiresa, a tu je i opširna recenzija nedavno održanog Festivala Novog Cirkusa.

Uza sve navedeno, novi broj VAL-a veoma velik prostor posvećuje književnosti. Osim dvije književne kritike moje malenkosti, tu je i intervju s bosanskim književnikom Goranom Samardžićem, poezija Igora Večerine i Nataše Antulov, kratka priča poznatog blogera Porta – Darija Rukavine ' Nebo nad Herminom', kao i kratka proza Marka Manninga, te, šećer na kraju, pornografska priča koju potpisuje Izzy Fuckdust.

Po mom skromnom mišljenju, 10. jubilarni broj kvalitativno je najjači do sada, grafičkom oblikovanju i dizajnu pridana je veća pozornost nego što je to u prethodnim brojevima bio slučaj, a mnogi tekstovi popraćeni su vrlo kvalitetnim art-fotografijama mlađih riječkih fotografa.
Iz broja u broj VAL vraća značaj koji je kao najjače omladinsko glasilo (uz Polet) imao osamdesetih godina i sve uspješnije smanjuje deficit kulturnjačkih tema na kioscima.


KRITIKA : Thomas De Quincey - 'Ispovijesti jednog uživatelja opija' (Šareni dućan, 2004.)



KRITIKA : Thomas De Quincey - 'Ispovijesti jednog uživatelja opija' (Šareni dućan, 2004.)

“Ispovijesti jednog uživatelja opija”, kao što već sam naslov daje naslutiti, autobiografska je knjiga. U njoj engleski književnik i esejist Thomas De Quincey (r.1785. – u.1859.) opisuje svoja iskustva (kako negativna tako i pozitivna) stečena dugogodišnjim konzumiranjem opija.

Thomas De Quincey je, rano napustivši školu, za život zarađivao pisanjem priča, članaka, kritika i ogleda, te prevođenjem sa njemačkog, a s uživanjem opija započeo je 1804. godine, kao devetnaestogodišnjak. U to vrijeme opij se slobodno prodavao u ljekarnama kao sredstvo za ublažavanje boli (u obliku tinkture laudanuma) i njegovo uživanje bilo je rasprostranjeno među svim slojevima tadašnjeg engleskog društva. U svojoj knjizi De Quincey, kroz tri veće prozne cjeline opisuje svoj put od vremena kada je opij uzimao za ublažavanje reumatskih i bolova u trbuhu, pa sve do stvaranja krajnje ovisnosti. Pri tome je osobit naglasak stavio na utjecaj opijuma na njegovo stvaralačko nadahnuće.

Prvi dio knjige obrađuje njegova predopijumska iskustva – djetinjstvo i srednjoškolsko razdoblje, napuštanje školske stege i bijeg u Wales i London, sve do dolaska u Oxford gdje opij ulazi u njegov život. Te su stranice ispunjene naturalističkim opisima piščeva potucanja od jedne iznajmljene sobe do druge, kada je glad i bijeda bila konstanta njegovih dana, pa je nemali broj noći bio primoran provoditi bez krova nad glavom, a u jednom ga trenutku od smrti glađu spašava prostitutka Anna, u koju se platonski zaljubljuje, ali je poslije uzalud traži i nikad je ponovo ne pronalazi.
Drugi dio knjige nazvan “Užici opija” donosi opise početnih iskustava kada je opij za De Quinceya predstavljao pravo otkriće i izvor užitka ali i nadahnuća za rad, a najdojmljiviji su retci na kojima pisac pravi usporedbu opija i alkohola, po njemu - nauštrb potonjega, jer, kako tvrdi “užitak što ga pruža vino uvijek raste i teži prema vrhuncu, nakon kojega opada; užitak od opija, kad jednom nastane, postojan je po osam ili devet sati” slijedom čega je alkohol “plamen” a opij ”stalan i jednoličan žar”. Međutim, glavno razlučenje De Quincey pronalazi u tome “što vino poremećuje duhovne sposobnosti, dok opij naprotiv (ako se uzme na pravi način) uvodi među njih najvrsniji red, zakonitost i sklad. Vino poljuljuje i pomračuje rasuđivanje; opij naprotiv donosi vedrinu i ravnotežu svim sposobnostima”. De Quincey je smatrao da alkohol kod čovjeka priziva surovi dio konzumentove naravi dok uživatelj opija osjeća kako opij uzvisuje njegovu vedrinu, “najbožanskiji dio njegove prirode i karaktera”. Pri tome ističe vrlo pozitivne učinke opija na stvaralačko nadahnuće, jer on potiče uživatelja na sanjarenja i zanos, pa unutar konzumentova uma “na njedrima tame, podiže gradove i hramove” i istovremeno “iz bezvlašća sanja zove na sunčanu svjetlost lica davno pokopanih ljepota i blažena obiteljska obličja, očišćena od sramota groba”. Opij je prema De Quinceyu bio sredstvo za skidanje velova “između naše sadašnje svjesnosti i tajnih zapisa u pameti” što je uz riječi kako opij “ima ključeve raja i jedini daje darove čovjeku” doslovce De Quinceyeva apologija opijumu kao otponcu kreativnog nadahnuća (na izvorima kojega su se osim njega napajali još i Coleridge, E.A.Poe, Baudellaire, Artaud ...).

Iz svega je razvidno kako je De Quincey u tom periodu života još uvijek očaran opijumskim djelovanjima i nesvjestan negativnih aspekata tog narkotika. Međutim, treći je dio knjige, kako uostalom i sam naziv poglavlja “Patnje od opija” nagovještava, puno manje apologetski i te su stranice ispunjene autorovom analizom vlastite ovisnosti i opisima grozomornih simptoma kojima je ovisnost popraćena. To je razdoblje kada je opij za De Quinceya prestao zasnivati svoje carstvo na čarima užitka nego je izazivao duboko ukorijenjenu tjeskobu i sumornu sjetu. Opij je pisca spuštao u “provalije i ponore bez sunca, u dubine ispod dubina”, osjećaji prostora i vremena mu bijahu snažno poljuljani, a sam se pretvorio u marionetu kojom su upravljali likovi u njegovoj glavi. Sve je to uzrokovalo opće klonuće duha i tijela, a samim time i ukinuće kreativnosti, te ga je dovelo na samu granicu života i smrti.
Na sreću, uz veliku pomoć svoje žene Margarete, De Quincey se donekle uspio othrvati i izbjeći smrt, ali, iako je konzumaciju sveo na puno manju mjeru, opija se nikad do kraja nije oslobodio niti odrekao. Tako se njegova knjiga “Ispovijesti jednog uživatelja opija” na koncu ipak ne može iščitavati kao osuda, već se radi o De Quinceyevom literarnom upozorenju onima koji još nisu u vlasti opija. Jer, kako sam autor veli, ako ih knjiga nagna “da strahuju i dršću, dosta je postignuto“.

Thomas De Quincey je iznimni stilski virtuoz, njegove vrtložne, vijugave, barokne rečenice nerijetko dosežu i dužinu cijele stranice i taj rječiti pisac i erudita svojim nas bujicama riječi ponekad doslovno ostavlja bez daha, što se posebice osjeća u opisima njegovih snomorica i halucinacija, odnosno proznim “ilustracijama noćnih prizora nadzemaljskog sjaja”, kako ih sam naziva. Pretežiti introspektivni izričaj kojim raščlanjuje vlastiti “arhipelag duše”, De Quincey često prekida esejističkim dionicama upuštajući se u analizu tadašnjeg društva, pri čemu se izrazito negativno očituje o tadašnjem obrazovnom sustavu i ismijava više društvene slojeve (duhovit primjer analize ponašanja biskupa i njihovih obitelji), ali i vrlo pohvalno komentira intelektualni rad i stvaralaštvo Davida Ricarda.
Iako je knjiga autobiografskog karaktera, potpisani uživatelj opija ipak nije glavni junak pripovijesti, već je opij pravo središte oko kojeg se vrti pozornost, a De Quinceyu je u potpunosti uspjelo pokazati u kojoj je mjeri čudesna moć opija, kao izvor užitka ali - i boli.

Knjiga je opremljena brojnim ilustracijama i napomenama koje čitatelju znatno olakšavaju snalaženje u tekstu nastalom prije gotovo dva stoljeća (ovo izdanje koprivničkog nakladnika Šareni dućan je prijevod proširene verzije knjige koju je De Quincey objavio 1856. godine, 35 godina nakon originala).

(Napisao : Božidar Alajbegović, kolovoza 2004.)


'Grčka proljeća' Milana Begovića

petak , 20.01.2006.



Prije 130 godina, 19. siječnja 1876. godine, rođen je hrvatski književnik, europskog ugleda - Milan Begović. Tim povodom dragi nam Kemo na svom blogu donosi izvadak iz manje poznatog, erotičnog sonetnog vijenca 'Grčka proljeća' Milana Begovića.
Opširnije na ovome linku.



'Što čitaš?' poziva na suradnju



Što čitaš? (www.stocitas.org) nastavlja sa serijom naslova koji se bave anarhizmom i anarhističkim stavovima prema određenim temama (prva knjiga u toj seriji je Anarhizam i nasilje [www.stocitas.org/katalog.htm, uskoro će biti objavljen zbornik Anarhizam i organizacija [www.stocitas.org/planiramo.htm]) i upućuje poziv na suradnju oko budućih izdanja u toj seriji.

Osnovna ideja dosadašnjih zbornika je bila pokriti što širi raspon ideja i stavova u odnosu na određenu temu, ponekad suprotstavljenih, ponekad vrlo bliskih. S jedne strane se time potiče daljnja rasprava, a s druge strane su prikazani različiti pristupi pojedinoj temi iz više ili manje istog, odnosno sličnog polazišta. Naslovi nikada nisu bili ograničeni na jednu od "verzija" anarhizma, već su pokušavali objediniti sve pod isti naziv - anarhizam - bez obzira o kojoj "verziji" je riječ.
Kako je riječ o zbornicima tekstova, Što čitaš? upućuje poziv svim zainteresiranim autorima i autoricama da se uključe u projekte u nastajanju. Konkretno je riječ o zbornicima Anarhizam i seksualnost, te Anarhizam i ekonomija [više o osnovnoj koncepciji oba naslova možete saznati na www.stocitas.org/planiramo.htm].

Možete slati svoje autorske tekstove, no ovaj poziv se odnosi i na predlaganje prijevoda (svakako se javite prije nego što počnete prevoditi - možda je tekst već preveden ili ga netko prevodi). Teme su otvorene i Što čitaš? neće ulaziti u to na koji način će biti obrađene.

Ovaj poziv je upućen prvenstveno svima uključenim u slobodarski/anarhistički pokret ili onima koji se na taj način deklariraju. Zašto je poziv (uvjetno rečeno) ograničen na ovaj način? Iz posve razumljivih razloga koji proizlaze iz tema koje će knjige pokrivati.

Nažalost, Što čitaš? za vaše priloge neće moći dati bilo kakvu naknadu (da ne bude kasnije neke zabune oko ovog poziva), osim, naravno, u obliku knjiga. Svi autori i autorice čiji tekstovi će biti objavljeni će dobiti određen broj primjeraka objavljene knjige.

Rokovi za slanje tekstova su:
01. 03. 2006. za zbornik Anarhizam i seksualnost
01. 05. 2006. za zbornik Anarhizam i ekonomija

Sve prijedloge za koje smatrate da treba dodatno dogovoriti (recimo, prijedloge za prijevod) šaljite barem mjesec prije navedenog roka.
Tekstove možete poslati e-mailom na adresu stocitas@zamir.net u .rtf ili .txt formatu.

www.stocitas.org


INTERVJU : Jelena Gluhak + mala anketica




Nakon Dražena Katunarića, Zorana Roška, Milka Valenta, Damira Radića, Rade Jarka, Borisa Becka i moje malenkosti, red je došao i na Jelenu Gluhak da dadne svoj intervju Knjigomatu.

Dakle, ovo je link na kojemu možete pročitati što ta mlada književna kritičarka misli o domaćoj književnoj sceni te koje strane i domaće pisce najviše voli, a saznati možete ponešto i o njezinom pisanju i percepciji vlastite pozicije na sceni.

P.S. Vezano uz Jelenin intervju, I dare you da mi se povjerite koju ste knjigu prvu u životu pročitali. Moja je bila Šegrt Hlapić, dobih je na poklon od majčine sestre za šesti rođendan (03.03.1978) i pročitah je prije negoli, naredne jeseni, u školu krenuh. Naravno, tetku nakon čitanja odmah zažicah : '' Kad ćeš mi kupit nastavak?"...










Ignoriranje hrvatskog SF-a od strane žirija Jutarnjeg lista

četvrtak , 19.01.2006.



Četiri zbirke priča : Milena Benini: 'Jednorog i djevica', Goran Konvični: 'Jeftine riječi', Krešimir Mišak: 'Zvjezdani riffovi', Danilo Brozović: 'Zeleno sunce, crna spora', te romani Dalibor Perković : 'Sva krv čovječanstva' i Viktoria Faust : 'Neizgovorena priča' ...

Kao što znate, osobno se trudim pratiti domaću književnu produkciju u što većoj mjeri i iako nisam neki veliki poklonik SF-a, ipak sam u prethodnim recima, kao što vidite, uspio nabrojati čak 6 knjiga toga žanra, napisanih od strane domaćih autora i objavljenih 2005. godine.
U današnjem izdanju Jutarnjeg lista objavljena je lista od 50-tak naslova domaće proze koji ulaze u konkurenciju za poznatu nagradu tog dnevnika za najbolju proznu knjigu. Međutim, niti jednog od gore navedenih naslova nema na toj listi! Zašto je tome tako?

Zašto žiri Jutarnjeg lista ignorira hrvatski SF?

Osobno nisam u stanju dokučiti odgovor na ovo pitanje, a ako netko od vas znade, molio bih ga da mi prišapne. Unaprijed hvala!

Olja čita poeziju, a možda i prozu



Tovariši,

Olja Savičević-Ivančević upozorava nas da je naprasno privedena u Zagreb gdje će sebe i nas mučiti čitanjem poezije, a možda i proze (ovaj put sasvim sama, bez sestara Barudija).

Tko je želi gledati, morat će je i slušati i to u četvrtak 19.siječnja u KIC-u s početkom u 19 h.

Ne ustručavajte se! To će Olja.

Književna večer u Booksi : TOMISLAV ZAJEC

KNJIŽEVNA VEČER (PREMIJERA):: Tomislav Zajec, "Ljudožderi"
19.01.2006 :: 20h

Nakon savršenog Marinka Koščeca koji nam je na prošloj književnoj večeri u Booksi vratio vjeru u književnost, pisanje i čitanje, od našeg večerašnjeg gosta ne očekujemo ništa manje. Radi se o Tomislavu Zajecu, mladom proznom i dramskom autoru, te pjesniku. Povod razgovoru njegov je zadnji (po rednom broju treći) roman pod nazivom "Ljudožderi" koji je objavila izdavačka kuća Profil. Iako od generacije mlađih književnika, Zajec iza sebe ima poveći broj djela (tri romana, tri zbirke poezije, šest dramskih tekstova) i ponešto vrlo relevantnih književnih nagrada (četiri nagrade za poeziju, te tri za dramsko stvaralaštvo). Izvođen u Hrvatskoj i inozemstvu, predavač na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, uvršten u preglede hrvatske književnosti "20 for 2000", "Croatian Literature in Jerusalem" i "Off-line", Tomislav Zajec predstavlja sve što možete poželjeti za jedan četvrtak navečer.

O romanu:
Roman "Ljudožderi" donosi ulančanu priču o nekoliko zagrebačkih obitelji i njihovim međusobno isprepletenim odnosima.Radnja u romanu prenosi se s lika na lik gotovo štafetnim principom, na način da jedan lik preuzima radnju od drugoga u onom trenutku u kojem se njihovi životi isprepletu, možda samo tad i nikad više. Osnovna ideja "Ljudoždera" bila je pokazati kako neka sasvim mala stvar ili tek usputni događaj koji nekoj osobi predstavlja ništa više od obične sitnice, nekom drugom može potpuno promijeniti život."

Vaši primjerci romana čekaju vas u najdražoj knjižari u gradu. Ponesite ih na promociju i dajte autoru da vam ih potpiše!

Izvor : www.booksa.hr

Opširan intrevju s Tomislavom Zajecom pročitajte ovdje.




Sveučilišni sajam knjiga


U utorak je otvoren Sveučilišni sajam knjiga u prostorijama zagrebačkog SC-a, koji će trajati do subote, s ukupno 24 izlagača. Cijene knjiga prilagođene su studentima iako su vrata otvorena svim zainteresiranim i potencijalnim kupcima.
Novost sajma je upoznavanje s piscima koje se održava na samom ulazu u sajam a naslovljeno je Pisac u izlogu. Jučer je to bio Goran Tribuson, danas je u izlogu Lana Biondić (12 do 14 h) a sutra će biti Gordan Nuhanović (13 do 15 h).

Posebna zanimljivost sajma je veliko sniženje cijena raznih rječnika, enciklopedija i atlasa, potrebnih studentskoj populaciji, ali ima, dakako i beletristike.

Pa navratite...








Nova književna večer u SC-u

srijeda , 18.01.2006.


Književne večeri u SC-u idu dalje, a novi književni dejt je u četvrtak, 19. siječnja. Mjesto radnje se ovaj put, iznimno, seli u KLUB SC koji će ovog će četvrtka u 21 sat ugostiti dvije mlade spisateljice i jedng mladog pisca. Ivana Grubišić i Vlatka Tumpak pročitat će vam svoje pjesme, a priče (i pokoju pjesmu) čitat će Vladimir Kanić. Nakon čitanja očekuje vas mala književna slušaonica za bolje opuštanje uz pifu i čaj, te mrdanje bokova po potrebi.

Voditeljica večeri je Mirna Bačun.



Vladimir Kanić rođen je 1978. u Zagrebu. Nakon završetka X. gimnazije upisao je Pravni fakultet koji još nije završio. U proteklih petnaest godina bavi se pretežno glazbom (gitara, bas gitara) i glazbenom produkcijom, a u posljednjih godinu dana i režijom i snimanjem video spotova. Za život zarađuje kao dizajner i programer, a već dulje vrijeme piše uglavnom kratke priče i pjesme, koje ćete moći poslušati u klubu SC-a.

Ivana Grubišić rođena je 1981. godine u Orahovici gdje je završila opću gimnaziju. Nakon mature upisala je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji nije odstudirala. Trenutno radi u marketingu jednog kataloga, a u slobodno vrijeme piskara, slika i ide u kazalište. Iznimno voli svoje pjesme koje će podjeliti s vama ovog četvrtka.

Vlatka Tumpak ima 21 godinu i dolazi iz iz Zagreba. Studentica je 2.godine engleskog jezika i komparativne knjizevnosti na Filozofskom fakultetu. Piše otkad zna za sebe, a pjesme koje će pročitati nastale su unatrag dvije godine, od jeseni 2003. pa do danas.




Prijave za sudjelovanje na Književnim večerima još uvijek traju! Naime, za sudjelovanje na Književnim večerima u SC- u raspisan je trajni natječaj (na www.sczg.hr), a prijaviti se možete na mirna.bacun@gmail.com.



Natječaj za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora ex-Yu


Pančevački Dom omladine raspisao je konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju - „Rukopisi 29”. Konkurs će biti otvoren do 10. februara 2006. godine, a pravo učešća imaju sve devojke i mladići od 15 do 27 godina koji pišu na jezicima bivših ex-Ju republika.
Treba poslati tri pesme ili tri priče dužine do pet kucanih strana, potpisane punim imenom i prezimenom, godinom rođenja, adresom, brojem telefona i e-mail adresom (ukoliko je imate) na adresu: Dom omladine, Svetog Save 10, 26000 Pančevo, odnosno na okce@panet.co.yu ili okcepa@yahoo.com.
„Rukopisi 29” izaći će iz štampe do maja 2006. Autorima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Makedonije koji ne budu bili u mogućnosti da dodju na promociju Zbornika, primerci će biti poslati poštom.

Izvor : Poluostrvo




Promocija 1. kola 'Izabranih djela' Slobodana Šnajdera


Naklada Prometej i Hrvatsko društvo pisaca danas, 18.01. u 18 sati u Novinarskom domu (Perkovčeva 2) u Zagrebu priređuju predstavljanje 1. kola 'Izabranih djela' Slobodana Šnajdera.

U programu uz autora sudjeluju i Velimir Visković, Žarko Paić, Božo Rudež te Jasmin Telalović, glumac ZeKaeM-a.


Iz Predgovora Velimira Viskovića:

Od samih svojih književnih početaka Slobodan Šnajder izazivao je u hrvatskoj kulturnoj javnosti kontroverzne odjeke, doživljavao je priznanja, ali još češće osporavanja. Protivnicima Šnajder nije ostajao dužan; polemičnost je svojstvo ne samo njegove esejistike i publicistike, već i dramskog opusa. Šnajder je angažirani intelektualac formiran u kulturnom obzoru evropske ljevice. Opsesivna Šnajderova tema, koja se provlači kroz većinu njegovih dramskih tekstova, jest problem slobode pojedinca, odnosno nasilja koje se provodi nad pojedincem u ime nekog nadindividualnog autoriteta (nacija, domovina, klasa…). Zanima ga prije svega totalitarizam povezan s fetišizmom nacije.









Što ćemo čitati u 2006. ?

utorak , 17.01.2006.




Sandra-Viktorija Antić i Barbara Matejčić u današnjem izdanju Vjesnika pišu o prijevodnim ali i domaćim književnim novitetima s kojima ćemo se družiti u 2006. godini.
W.G.Sebald, Ian McEwan, Ali Smith, Dan Brown, Ferić, Nuhanović, Prtenjača, Benwille, Weyergans, Umbreto Eco, Peter Esterhazy tek su neka od imena čije nas knjige očekuju uskoro.
Opširnije o tome ovdje.




Novi broj Libre Libere



Sadržaj :




* Computer_game: Što znači studirati kompjutorske igre? Oduvijek su vas roditelji upozoravali da je igranje na kompjutoru ludo trošenje vremena? Henry Jenkins, Espen Aarseth i Charles Bernstein praoci su akademskog proučavanja kompjutorskih igara.

* Prostori SF-a: Kako SF određuje prostor svoje posebne kulture? Kako SF fanovi kostimiranjem i običajima omeđuju svoj (sub)kulturni prostor? Kako internetski fandom čini svoj virtualni, autonomni prostor omeđenim i prepoznatljivim? Na pitanja odgovara troje kulturalnih i etnografskih kritičara.

* Pierre Guyotat: Što se događa kada nesuđeni katolički svećenik u alžirskom ratu proživi Kalvariju? Napiše djelo u kojem fetusi, pičke i kurci, odrezane oči, uši, prsti i djeca pucaju šizofrenim rafalnim sluzavim jezikom, pari Krista s božicom, napiše novo Evanđelje… Mesdames et messieurs, ici cet soir avec nous - Pierre Guyotat!

* Celebrity: Lana Pavić naša je loto djevojka čiju smo tužnu životnu priču u medijima pratili cijeli studeni. Je li Lana "u Ritzu propala sa stilom"? Je li Agrokorov lovac na talente pronašao novu životnu suputnicu? TURBO MEGA EXKLUZIV - o rvatskim i svjetskim živim i mrtvim selebritijima čitajte u proznom broju časopisa Libra Libera!

* Rječnik Amerike: Je li Amerika potonula politička Atlantida, treći božji testis koji se nije spustio ili pičkin dim? U fosilnom orgazmu 20.000 milja ispod mora otkriven senzacionalni Rječnik Amerike u kojemu buduća visokorazvijena bića rableovski seru po današnjoj Umh!errici.




U automat po knjigu za 29,00 kn



U samoposlužnim aparatima tvrtke Spaz, uz bombone, čokolade i razne vrste napitaka, od 1. prosinca prodaju se i knjige. Za početak, učenici i studenti ubacivanjem 29 kuna u automat mogu dobiti samo džepna izdanja hrvatsko-engleskog i englesko-hrvatskog rječnika u izdaju Andromede.

Ako se prodaja knjiga iz automata pokaže profitabilnom, tvrtka Spaz najavljuje širenje asortimana.
Postoji čak i mogućnost da ciljano u obrazovno-odgojne ustanove postave aparate u kojima će prodavati samo knjige.

- Sljedeća knjiga koju ćemo najvjerojatnije ponuditi kvalitetan je informatički priručnik. Ako se to pokaže kao poslovno dobar potez i izdavači pokažu zanimanje za takav način prodaje, ponudu ćemo širiti, i to ciljano na učenike i studente - istaknuo je Ivica Debić, komercijalni direktor Spaze.

Prema prvim informacijama s terena, prodaja rječnika u prvih desetak dana, posebno u gimnazijama, poprilično je dobra. Tvrtka Spaz trenutačno ima postavljene aparate u gotovo 300 škola, fakulteta, studentskih domova, vojarni i bolnica.
Zbog rada aparata, odnosno ograničenog prostora, zasad će u automatima nuditi samo knjige manjeg džepnog formata, no postoji mogućnost da se to promijeni ako bude izražen interes.

- Ako bude zainteresiranih, razmišljamo i o mogućnosti adaptacije automata tako da u njih možemo staviti knjige normalnog formata - objasnio je Ivica Debić.

Tvrtka Spaz svim je školama i fakultetima kao protuuslugu za korištenje prostora gdje su postavljeni automati donirala računalnu opremu.
Na taj su način odgojno-obrazovnim ustanovama donirali više od 1.500 računala.

Izvor : Jutarnji.hr




Uskoro od V.B.Z.-a


V.B.Z. najavljuje izlazak dva vrlo zanimljiva naslova :



JOSIP MLAKIĆ: "PSI I KLAUNOVI"

Za kaznu je morao napisati zadaću na temu "Putovanje u bolji svijet". Kako je nastavnik tu zamjensku Arkadiju običavao nazivati Europom, dječak iz bosanske zabiti mudro je zbrojio dva i dva: Odmah sam skontao da mogu komotno pisati o ovom našem putovanju na miting u Sarajevo. I to je putovanje. Jest da Sarajevo nije Zagreb, ali je opet za nas sa sela bolji svijet. A zemljopisno je u Europi. Ne možeš promašiti.

Opskrbljen svescima teorijske literature (knjižicama Zagora, Komandanta Marka i Alana Forda), ukrcao se u očev rasklimani autobus u kojemu se do jučer nerazdruživa seoska raja već bila podijelila u nacionalne razrede. Svi osim glazbenika iz rock’n’roll trija Ritchijeva djeca, koje bolji svijet ionako nije zanimao. Njima je Sarajevo trebalo biti tek prolazna stanica na putu u Sokolac, gdje se imala održati gitarijada. Umjesto da dospije u novi svijet, dječak će, međutim, svjedočiti raspadanju starog, a čitateljima će biti pružena prilika da konačno vide što je prethodilo događajima koje je Josip Mlakić opisao u svojim ratnim prozama koje su i kritika i publika dočekale s nepodijeljenim oduševljenjem.

Osim što zrcale sve otprije znane vrline njegova rukopisa, 'Psi i klaunovi' otkrivaju nam Mlakića kao pripovjedača koji s lakoćom posvoja infantilni diskurs te nadmoćno demonstrira vještinu kontrapunktiranja komičnog i jezovitog.


******


CHUCK PALAHNIUK: "USPAVANKA"

Carl Streator novinar je koji istražuje sindrom iznenadne dojenačke smrti za poznati tabloid. Nakon što je nekoliko puta pratio hitnu medicinsku pomoć u slučajevima smrti malih beba, Streator primjećuje da je svoj umrloj djeci noć prije smrti bila čitana ista pjesma iz knjige posuđene iz iste knjižnice. Riječ je o uspavanki, drevnoj afričkoj čaroliji koja je služila za eutanaziju bolesnika i staraca. Istražujući te slučajeve, upoznaje ženu koja je nehotice tom uspavankom ubila vlastito dijete. A i on sam je, također nehotice, prije dvadeset godina ubio vlastitu ženu i dijete istom pjesmom. Muškarac i žena zajedno moraju naći i uništiti sve postojeće primjerke smrtonosne knjige, nastojeći ujedno da ne pobiju svakoga tko im stane na put.

'Uspavanka', istovremeno komedija, drama i tragedija, pokazuje zašto je Chuck Palahniuk miljenik i publike i kritike – na prvih trideset stranica romana Palahniuk uspijeva otvoriti više fabularnih zapleta nego što mnogi pisci imaju u cijelim knjigama. 'Uspavanka' Chucka Palahniuka unikatno je književno djelo koje osvaja kako svojom temeljnom idejom (« što bi se dogodilo da riječi zaista mogu ubiti»), tako i svojim uvrnutim crnim humorom.

Tri blogera u novom broju književne revije 'Urbani vračevi'

ponedjeljak , 16.01.2006.



Oviha dana izlazi novi, četvrti po redu broj časopisa (književne revije) UV - Urbani vračevi.
U njemu kao autori svojim pričama participaraju i poznati blogeri Leb, Porto i Pranger.
U današnjem izdanju Slobodne Dalmacije izišao je prilog o 'Urbanim vračevima' kojega možete pročitati na ovome linku, a još o književnoj reviji UV možete saznati danas na HTV-u, 1. program u 21.40h , u emisiji
"Kninski underground".









INTERVJU : Ante Tomić


Renato Baretić, povodom velikog uspjeha Hribarovog filma 'Što je muškarac bez brkova?', za Slobodnu Dalmaciju je razgovarao s Antom Tomićem o humanom preseljenju njegovih hit romana u druge medije. U razgovoru Tomić između ostaloga govori o erotskoj komediji koju upravo piše, te najavljuje igricu za Playstation 'Što je muškarac bez brkova?'

Intervju u cijelosti pročitajte ovdje.

Ljubitelji Tomića, ima Moljac još nešto za vas : na ovome linku nalazi se arhiva s dvadesetak njegovih kolumni iz Jutarnjeg! Pa, ako ste kojim slučajem propustili...navalite!







Booksa organizira 'čitateljske skupine'



"čitateljska skupina iliti reading group – 7-12 ljudi koji se nalaze u Booksi jednom mjesečno i razgovaraju o knjizi koju su pročitali"
(Booksin rječnik)

Kao pravi čitateljski trendsetteri organizirali smo prvu čitateljsku skupinu u Booksi. Kako je i red, prva skupina čita knjige i razgovara o njima na hrvatskom jeziku. No, kao pravi kozmo-, nano-, metro-, ultra-seksualci organiziramo i reading group na engleskom jeziku. Ostali jezici će se uvoditi kako to moda bude zahtijevala. Donosimo vam kratki razgovor o čitateljskim skupinama s jednim zainteresiranim članom Bookse.

ČB: Od koga se sastoji čitateljska skupina?
B: Od svih onih koji jednom mjesečno uz kavu žele razgovarati o knjizi koju su prethodno pročitali. Ne smije ih biti više od 12, jer ne bi mogli svi reći ono što misle, niti manje od 7, jer bi oni koji misle previše pričali.

ČB: Koje se knjige čitaju?
B: Čitaju se knjige koje članovi skupine zajedno odaberu. Knjige nisu ograničene samo na književnost, pa se tako pored romana, kratkih priča ili pjesama mogu čitati i knjige iz povijesti, umjetnosti, politike, poljoprivrede, rudarstva i slično. Svaki mjesec se čita jedna knjiga o kojoj se onda razgovara oko 2 sata.

ČB: Koliko čitateljskih skupina može biti u Booksi?
B: Može se organizirati onoliko čitateljskih skupina koliko ima zainteresiranih. Trenutno postoji jedna na hrvatskom jeziku, a uskoro (u prosincu) kreće i jedna na engleskom. U slučaju prevelikog odaziva neke od skupina ćemo premjestiti u malu dvoranu Doma sportova.

ČB: Mogu li se uključiti ako ne poznajem teoriju književnosti?
B: Svatko može postati član čitateljske skupine, pa i oni koji nemaju predznanje iz teorije književnosti. Predznanje nije uvjet s obzirom da ćete se u čitateljskim skupinama nužno upoznati i s pojmovima iz teorije književnosti kao što su metafora, anafora, vrijeme radnje, mjesto radnje, sinegdoha i sl. Od ovakvih znanja i vještina možete samo profitirati u svakodnevnom životu.

ČB: Kako mogu postati član čitateljske skupine?
B: Jednostavno dođite u Booksu i ljubaznom osoblju u knjižari recite svoju nakanu, a oni će vam reći što se čita i kad se grupa sastaje.
Naravno, kao i kod upisa u klub, potreban je dokaz o pismenosti i usmenosti, te potvrda o nekažnjavanju od nadležnog MUP-a.

ČB: Što trenutno čitate?
B: Lolitu u Teheranu, autorice Azar Nafisi



Izvor : www.booksa.hr



Proza Mirne Bačun



Mirna Bačun na ovom mjestu često je spominjano ime, no, ipak valja ponoviti kako se radi o simpatičnoj voditeljici književnih večeri SC-a koju su mnogi blogeri zapamtili i kao domaćicu njihovog skupnog čitanja.
Nedavno vam na ovome mjestu predstavih Mirninu poeziju objavljenu na Knjigomatu , a sada je red na prozu. Njezinu izvrsnu priču 'Američki pečat' u prilici ste pročitati upravo ovdje.












NOVO : John Densmore - 'RIDERS ON THE STORM - moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors' (IBS, 2005.)

John Densmore :
RIDERS ON THE STORM - moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors
Format: 19.00
Broj stranica: 301
Uvez: meki
Godina izdanja: 2005
Izdavač: IBS - INFORMATOROV BIRO SUSTAV d.o.o., ZAGREB
Preveo(la): MIHAELA VELINA



Za razliku od biograije Kurta Cobainea 'Kosa anđela' ili autobiografije Anthonya Kiedisa 'Ožiljci', koje su prvi ozbiljniji naslovi kod nas o Nirvani i Red Hot Chili Peppersima, o The Doorsima moglo se već ponešto vidjeti i pročitati. No, novi naslov u biblioteci Knjigafon, izdavačke kuće IBS, oslikava kultne Doorse iz perspektive člana banda - bubnjara Johna Densmorea.
Nazvana po jednoj od najpoznatijih pjesama The Doorsa 'Riders on the Storm' knjiga u podnaslovu daje konkretniju informaciju o sadržaju - 'Moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors'. Karizma Jima Morrisona, njegov utjecaj u bandu te na kraju i njegova tragična i prerana smrt toliko su snažan motiv da je nezamislivo napisati knjigu o toj skupini glazbenika, a da on ne ispliva kao glavni lik, pa se naravno pojavljavljuje i na fotografiji naslovnice knjige. Densmore kaže da postoje različite 'istine' o 'kralju guštera', ovisno o tome koliko ga je tko poznavao i kako ga je tko doživio, no ova knjiga je Densmoreova istina, viđena sa bubnjarskoga stolca.
Kao zanimljiva ilustracija pojedinih poglavlja u knjizi, a tima i pojedinih faza rada The Dorsa, tiskani su i citati iz tekstova pojedinih pjesama, zanimljivo za povezati kreativni proces i stvarni život oko njih

Iz knjige :
»Doorsi nisu bili tipični mačo rokeri koji su se međusobno nadmetali pričama o svojim osvajanjima. Jim, Robby i ja povremeno bismo se upuštali u ljubavne veze koje su bile dio glazbene scene. Još uvijek smo tražili 'onu pravu', ali postoji li za rokera jedna jedina! Kad postaneš poznat problem leži u činjenici da nikada ne znaš jesi li nekog privukao svojim imidžom ili svojom nutrinom. (...)

Dva ili tri policajca popela su se na pozornicu sa strane i iza zastora. Srce mi je počelo kucati dvostruko brže. Jim je zabio mikrofon pod nos jednom policajcu' i rekao, 'Reci što imaš. Čovječe!' Jima su počeli odvlačiti, a ja sam zbrisao sa scene kroz stražnji zastor. Raspoloženje u publici postajalo je histerično, ružno, čak i nasilno. Skrivajući se među kulisama, pomislio sam da rat vjerojatno ovako izgleda. U zraku se mogla osjetiti panika.«


Večernjak objavio Portovu priču

subota , 14.01.2006.




U prethodnim komentarima sve ste već čuli, zato ovdje samo još jednom čestitke Portu! i link na njegovu priču Mala zemlja za veliki odmor, kojoj se, po mom skromnom sudu, smiješi i Večernjakova nagrada.












KRITIKA : Azar Nafisi - 'Lolita u Teheranu' (Naklada Ljevak, 2005.)



KRITIKA : Azar Nafisi - 'Lolita u Teheranu' (Naklada Ljevak, 2005.)


Tokom nesmiljene diktature ajatolaha Homeinija u islamskoj republici Iran svi su se postupci, čak i oni najintimniji, tumačili političkim terminima. Ne nositi bradu, rukovati se s osobom suprotnog spola, pljeskati ili zviždati na javnom skupu smatralo se zapadnjačkim i dekadentnim, dijelom imperijalističke zavjere da se uništi iranska kultura. Prostitucija se kažnjavala kamenovanjem, a ženu koja na ulici zagriza jabuku ili liže sladoled proglašavalo se prostitutkom jer izaziva muškarce; dobna granica pri stupanju u brak snižena je na devet godina; muškarci su imali pravo na četiri zakonske žene, uz mogućnost najma 'privremenih žena' (na dva sata do devedesetdevet godina); veo i crni čador postali su obaveznim ženskim odjevnim predmetima, a ženu kojoj pramen kose proviri ispod zara odvodilo se u zatvor, na bičevanje. Čak je i silovanje zatvorenica bio legitimni postupak jer se vjerovalo da kad žena umre nevina, automatski odlazi u raj.
U kontekstu kulture koja je negirala svaku vrijednost književnih djela, smatrajući ih važnima jedino ako pomažu ideologiji, profesorica književnosti Azar Nafisi nakon gubitka posla na Sveučilištu osnovala je književnu radionicu za žene s kojima je čitala i proučavala zabranjene klasike zapadne književnosti. U njezinoj dnevnoj sobi profesorica Nafisi i njezinih sedam učenica ponovo otkrivaju da su žive, da mogu slobodno disati i uz pomoć literature stvaraju svoje male prostore slobode. Njihova čitanja i razgovori o književnosti pretvaraju se u male oaze predaha, bijeg i otpor represivnoj stvarnosti i bajkovitu vezu sa svijetom 'nježnosti, sjaja i ljepote' .

Azar Nafisi svoju knjigu strukturira četverodijelno, sa Nabokovom, F.S.Fitzgeraldom, Jane Austen i Henry Jamesom kao nosivim elementima svakog od četiri poglavlja, svoju i životne priče učenica prelamajući i ispreplićući s onima iz romana navedenih autora koje zajedno proučavaju . 'Veliki Gatsby' profesorici služi da nas uvede u prve dane revolucije i upozna s postupnim razvojem i sve izraženijom represivnošću Homeinijeve diktature, djelima Henryja Jamesa referira se na rat Irana s Irakom, Hatamijevo uvođenje reformi sagledavamo usporedno s predavanjima o Jane Austen, dok joj Nabokovljeva 'Lolita' i 'Poziv na smaknuće' služe kako bi zaokružila sliku naravi totalitarnog režima sa svim njegovim nasrtajima i trajnim nedostatkom civiliziranosti.
Profesorica Nafisi u svojim predavanjima naglašava kako je u temelju svih velikih književnih djela afirmacija života i prkošenje prolaznosti, a kao nit vodilju višekratno ističe tvrdnju Nabokova kako je 'svaki veliki roman ustvari bajka, a u svakoj je bajci prisutna mogućnost nadilaženja postojećih granica, pa nam tako romani na neki način nude slobodu koju nam stvarnost odriče'. Njezina predavanja podsječaju nas da je svako veliko umjetničko djelo - slavlje, čin nepristajanja na izdaje, užase i vjerolomstva života, a savršenstvo i ljepota forme ustaju protiv ružnoće i bijede sadržaja.

U svim negativnim likovima iz romana koje s učenicama obrađuje profesorica pronalazi nedostatak suosjećanja ili čak uopće osjećaja za druge ljude, a ne vidjeti probleme drugih ljudi (a samim time i zanijekati njihovo postojanje) u srži je svake diktature. Homeinijeva je autokratska diktatura ogledni primjer rečenog - ajatolah je došao u ime prošlosti i cijelu je zemlju želio prilagoditi slici te zamišljene prošlosti, odnosno svoga sna, za čije ostvarenje je svaka količina nasilja opravdana ili oprostiva. On ljudima oduzima pravo na najintimnije trenutke i osobne težnje, negira njihove osobne identitete i integritete i ljude oblikuje protivno njihovoj volji. A time u osnovi niječe njihovo samo postojanje.

Knjiga je napisana u SAD-u gdje je 1997.g. profesorica otišla živjeti s obitelji. Međutim, i unatoč vremenske i prostorne distance ona piše bez emocionalnog odmaka te je mnogokoja stranica začinjena osjetnom gorčinom i bijesom. Najzanimljiviji dijelovi ipak su oni lišeni emocija u kojima do izražaja dolazi književnokritički pristup, gdje autorica detaljno i nadahnuto raščlanjuje brojna poznata književna djela, ukazuje na njihove značajke te pronalazi mnogostruke veze sa sadašnjošću kod djela napisanih i nekoliko stoljeća ranije, navodeći čitatelja da za njima (ponovo) posegne. No, iako na jednom mjestu izriče bojazan kako je njezin pristup suviše akademski jer je 'napisala previše znanstvenih tekstova i članaka da bi svoja iskustva i ideje bila kadra prenijeti u pripovjednom tonu, bez stanovite pompoznosti' Azar Nafisi uspijeva svome štivu udahnuti doze napetosti i neizvjesnosti što čini da njezino autobiografsko štivo na momente čitamo poput kakve krimi napetice.

Paradoksalno, iako se radi o autobiografskom štivu, autoričina intima ostaje skrivena a detalje vezane uz svoje bližnje gotovo u potpunosti zaobilazi. Tako se oca i majke primjerice, dotiče tek u zahvalama na kraju knjige a vlastitu djecu gotovo ne i spominje. Nažalost, svojim učenicama kojima je vrlo privržena, profesorica ne uspijeva u dovoljnoj mjeri udahnuti osobnosti pa one ostaju međusobno neraspoznatljive, bez većeg izgleda da prema njima stvorimo empatijski odnos. Manjkavosti ima i u kronologiji povijesnih događanja čiji je slijed često nedovoljno pregledan i ne do kraja jasan, a uloga pojedinih političkih ličnosti nije u dovoljnoj mjeri pojašnjena neupućenom čitatelju. No i unatoč tim manama 'Lolita u Teheranu' dojmljiv je vapaj protiv netolerancije, ugnjetavanja, vjerskog fundamentalizma, isključivosti te gušenja ljudskih prava i slobode žena u djelu koje na upečatljiv način spaja životopis, književnu analizu i povijesno-sociološku studiju.
Azar Nafisi uspiješno postiže da ne zaboravimo kako je književnost ta koja ima moć da uzvisi naše osjećaje, spašava nas od moralne krutosti i potiče osjetljivost za kompleksnosti života i ljudi u njemu.

(Napisao : Božidar Alajbegović, prosinca 2005.)


INTERVJU : Dubravka Ugrešić

petak , 13.01.2006.



"Zagreb je gospođa u bundi, sa zlatnim lancem oko vrata na čijem vrhu visi križ. Cijena bunde premašuje njezinu mjesečnu plaću za dvadeset puta, ali gospođa odrešito korača po blatnjavoj cesti punoj rupčaga, žuri prema svojoj kozmetičarki na zakazani face lifting. I kako joj putem ne bi bilo dosadno, kopa nos. Tako otprilike doživljavam Zagreb." riječi su Dubravke Ugrešić izrečene u razgovoru s Feralovim novinarom Igorom Lasićem.

Cijeli intervju u kojemu između ostaloga Dubravka Ugrešić iznosi svoje mišljenje i o hrvatskim medijima i piscima, egzilu, nacionalnom etničkom identitetu, crkvi... pročitajte ovdje.






Propustili ste, pročitajte...



Propustili ste zadnji broj Vijenca u kojem je osvanula moja kritika?
Ccccc, sram vas bilo, da vas bilo...

Ne brigajte, oprašteno vam je (ali nemoj da se ponovi!!!). No, pobrinuo se ja i da taj teško oprostivi propust nadoknadite te vas pozivam da moje gostovanje na stranicama Vijenca pročitate ovđeka








NOVO : Dora Kinert Bučan - 'Zamalek' (Znanje, 2006.)



Eto, ovih dana dobismo i prvo domaće prozno izdanje u 2006. :


Dora Kinert Bučan - 'Zamalek'
izd. Znanje
1/2006.
202 str.
meki uvez s klapnama
cijena: 100,00 kn



Riječ izdavača :

"Moja predodžba bijega bila je pustinja. Nepomična slika pješčanog spruda i okamenjenog neba", kaže Ana, glavni lik, a ujedno i pripovjedačica u ovome romanu. I kao nekim čudom, to joj se i obistinilo; sudbina joj je namijenila višegodišnji boravak na Zamaleku, kultnom otoku na Nilu, kozmopolitskoj rezidencijalnoj četvrti u srcu šesnaestomilijunskog Kaira.
Anin doživljaj kaotičnog megalopolisa duboko je subjektivan. Ona ponire u njegovu dušu, ali još dublje zagleda u samu sebe. Ni opčinjenost bojama i mirisima toga fantazmagoričnoga grada u kojem se stapaju privid i zbilja ne mogu odagnati Anin osjećaj osujećenosti. Još manje to mogu neobavezna i površna poznanstva iz diplomatskog miljea u kojem se Ana kreće.
A onda se, nenajavljeno i drsko, pojavljuje Fran, muškarac iz Anine prošlosti, koji uvlači u svoju bezobzirnu igru ne samo Anu već i njezinu prijateljicu, Engleskinju Marion. Igru koja će na kraju dovesti do tragedije.

Napisan u introspektivnom ključu, u kojem su percepcije izvanjskog podvrgnute unutarnjem doživljaju, ovaj intimistički roman Dore Kinert Bučan pravo je osvježenje u suvremenoj hrvatskoj prozi. Usto je i kulturološki zanimljiv kao izlet u nama uvijek intrigantnu egzotičnu sredinu.

******
O autorici:
Dora Kinert Bučan rođena je 1944. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala sociologiju i filozofiju. Dugi niz godina područje njezina interesa bile su sociologija kulture, filozofija i književnost te je objavila brojne članke i studije u književnim i stručnim časopisima ("Gordogan", "Kulturni radnik", "Filozofska istraživanja"), a pisala je i za Treći program Hrvatskog radija. Knjiga "Vilko Žiljak - kompjutorska grafika" (1996) plod je njezina zanimanja za estetičku i likovnu problematiku. Godine 2002. objavila je svoj prvi roman "Kuća Raffaelli".



Liga za opstanak hrvatskog izdavaštva

četvrtak , 12.01.2006.




"Iza nas je jedna dosta prevratnička godina u izdavaštvu, s tim da su loše posljedice prevrata uočljive, a dobre bi se tek trebale ostvariti." riječi su kojima Barbara Matejčić zaključuje analizu stanja na knjiškom tržištu u 2005.

Cijeli tekst pročitajte evo baš ovdje




KRITIKA : Antonio Tabucchi - 'Igra obrtanja' (Meandar, 2005.)



KRITIKA : Antonio Tabucchi - 'Igra obrtanja' (Meandar, 2005.)


Antonio Tabucchi je, uz Itala Calvina, Dina Buzzatija i Umberta Eca, najznačajniji talijanski pisac dvadesetog stoljeća, ali smo s njegovim opusom, na sramotu domaćih nam izdavača, premalo upoznati. 'Igra obrtanja' tek je treći hrvatski prijevod tog 63-godišnjeg pisca i profesora portugalske književnosti. Kao strastveni luzitanist koji već više desetljeća fakultetski predaje portugalsku književnost, Tabucchi je veliki poklonik i poznavatelj stvaralaštva Fernanda Pessoe. Iako je izrijekom Pessoi ne posvećuje, zbirka priča 'Igra obrtanja' u potpunosti je pisana u pessoavskom ključu i nemoguće ju je čitati bez pozivanja na tog luzitanskog genija pisane riječi.
Pessoina poetika bazira se na ideji multiplicirane, višeznačne, nespoznatljive stvarnosti, odnosno identitetne višestrukosti i nekonzistentnosti ljudske osobnosti, što je on doveo do krajnjih granica svoja djela potpisujući s više desetaka različitih heteronima. U počast svom književnom idolu Tabucchi sve priče iz zbirke organizira oko naslovnog koncepta; igrajući se obrtanja stvarnosti i mašte on granicu između ta dva 'svijeta' čini propusnom do dokinuća.

Njegovi protagonisti kao da neprestano žive onaj unezvijereni, dezorijentirani osjećaj iznenadne probuđenosti, kad se zbilja doima manje stvarnom od netom i ne do kraja proživljenog sna. Svoje likove Tabucchi stavlja u poziciju da, kako to pripovjedač naslovne priče kaže, 'svisoka promatraju nekog drugog sebe' i takvom 'igrom obrtanja' spoznavaju dvojstvo vlastitosti i naličje svoga Ja. Na taj način spolne i rodne razlike bivaju dokinute (priča 'Pismo iz Casablance'), samozavaravanjem mašta postaje stvarnost (priča 'Glasovi'), od tuge se bježi u sjećanja oko kojih se ispliće nova realnost (priča 'Dolores Ibarruri roni gorke suze'), a lažima i hinjenjem se često dosežu nove dimenzije zbilje i otvaraju neslućene perspektive i uvidi (priče 'Subotnja poslijepodneva' i 'Nebesko plavi raj'). Junakinja potonje priče tako čak zaključuje kako je lažući možda čak i uvjerljivija nego kad govori istinu, pa u tom slučaju identitetna višestrukost više nije u sferi nesvjesnog (kao u priči 'Glasovi') nego se za hinjenom osobnošću poseže radi 'isplativosti' laži.

Jasno, uzevši mnogostrukost i fluidnost identiteta kao koncept i noseći element zbirke, motiv glumačke igre nije mogao biti zaobiđen, ali osim glume (u smislu profesije) kao svjesnog posezanja za zamijenama identiteta, u priči 'Kazalište' (ali i u gotovo svim ostalim pričama iz zbirke) Tabucchi se dotiče i glume i hinjenja kao neizostavnog postupka u međuljudskoj komunikaciji (''Naši večernji razgovori, za večerom ili u predvorju, bili su uvijek uglađeni, ali nikad prijateljski; srdačni, ali nikad povjerljivi; ljubazni, ali bez intimnosti.(...) Štovali smo jedan drugoga, a da si to nikad nismo priznali, sjedinjeni zajedništvom koje bi se nepopravljivo narušilo da smo ga objelodanili.''). Neki njegovi likovi tako ''pod svojom nenametljivom i krotkom uglađenošću – šarmom – skrivaju koprenu lošeg ukusa'', koji im ustvari, u dubini duše istinski pripada, dok drugi, svjesni društvenog konteksta, ironično posežu za lažnim citatima, a u sebi se, likujući zbog prijevare, smiju snobizmu sugovornika.

Tabucchi se često koristi citatima a ponekad i stvarnost svojih priča kreira služeći se tuđim literarnim konstruktima. On rado posuđuje imena likova i stilski izričaj od drugih pisaca koje poštuje i voli (poigravajući se tako i vlastitim autorskim identitetom), a u nekim slučajevima i motiv zamijene identiteta koristi u svrhu hommagea (npr. u priči 'Dolores Ibarruri roni gorke suze' otac i sin u međusobnom dopisivanju preuzimaju uloge poznatih književnih junaka).
Ideju o nespoznatljivosti, višeznačnosti i nekonzistentnosti zbilje, zbilje kao iluzije koju nije moguće svesti u jednoznačne okvire, Tabucchi promiče suptilnom upotrebom mistifikacijskih postupaka, od kojih se najviše ističe eliptično pripovjedanje. Njime autor svjesno stvara dojam nedorečenosti čime zbilju koju kreira čini nepouzdanom, bez čvrstog oslonca, enigmatičnom.
Sve priče su monološki strukturirane, a bilo da se radi o epistoli, hinjenom dnevničkom zapisu, reminiscencijama prošlih događanja ili iskazima upućenim neimenovanom sugovorniku, zajednička im je značajka ispovjedni, intimni, subjektivni izričaj. To je u kontradiktornom suodnosu s nosećim motivom raspršenosti naše vlastitosti, odnosno višestrukosti i fluidnosti ljudskog identiteta, ali i taj paradoks svoju svrhu ponovo ima u apostrofiranju nekonzistentnosti zbilje.

Radi se o elegantnom, sofisticiranom, poetski intoniranom, atmosferičnom rukopisu u kojemu prevladava sjetna ugođajnost. No, sjetimo li se Tabucchijeve predanosti luzitanskoj kulturi, metafizička sjeta kojom obavija svoje stranice mogla bi biti njegova inačica saudade...

(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2006.)




Eto nam nove polemičice

srijeda , 11.01.2006.


Prekjučer sam vas uputio na tekst Nenada Bartolčića u kojemu se on, između ostaloga, kritički dotaknuo rada KIS-a i njegovog voditelja Valerija Jurešića ovim riječima :

"Prevelike taštine i ego-tripovi nerijetko su onemogućivali djelovanje za opći, a ne samo vlastiti interes, a tomu je «u prilog» i nedavni primjer kada je Valerij Jurešić optužio Magdalenu Vodopiju, direktoricu pulskog Sajma knjige, da je namjestila nagradu Kiklop za «Hit godine» nakladničkoj kući V.B.Z. Jer, jedno je ukazati na moguće nedostatke načina prikupljanja podataka za izbor (kojeg bi organizator nagrade svakako trebao doraditi), a sasvim drugo neargumentirano tj. zbog nesuradnje s KIS-om pokušati ocrniti osobu koja je svojim višegodišnjim angažmanom za hrvatsku knjigu, promociju nakladništva i autora učinila izuzetno mnogo. Suprozvani V.B.Z. u svojem je odgovoru na Jurešićeve objede vrlo dobro ukazao na njihovu isforsiranost i nedobronamjernost, ističući kako «V.B.Z. nije neprofitna udruga niti je sponzorirana grupa građana, pa da eventualne dugove 'prebija' javnim priznanjima ili književnim nagradama. Koliko god takva priznanja bila ugledna, ona ne donose poslovnu dobit. Onaj tko to ne shvaća, sigurno se ne bavi izdavačkim poslom.
No, ako se prisjetim Jurešićevog pompoznog samovoljnog izlaska iz Radne skupine Ministarstva kulture za reformu politike prema knjizi (jer se za razliku od ostalih članova Jurešiću nije radilo za badava iliti «za opće dobro»), sa žaljenjem moram konstatirati da se Jurešić sve više pretvara od čovjeka s nekad i dobrim idejama u sijača magle u kojoj se i sam sve više i više gubi."



Prozvani Jurešić u komentarima na tekst Bartolčiću odgovara ovako :


Barney, koji ti je vrag da se tako javno nabacuješ blatom na mene? Ti jako dobro znaš da većine tih stvari što ih spominješ kao potporu razvoju hrvatskog tržištu knjiga ne bi bilo bez mog rada u proteklih pet godina. Magda se nabacila lažima na KIS, a ne mi na nju. Pogledaj malo bolje kako je išao redoslijed. Prvo je ona nas optužila u Slobodnoj za lažiranje top lista, a tek potom sam ja prokomentirao cijelu stvar. Kad sam ja na Radnoj skupini predložio sve ovo što nabrajaš za potporu knjižarima, sakrio si se kao miš nakon Biškupićeve reakcije. A, sad ti paše skrivat se u Radnoj skupini i meni čitati bukvicu. Kakav "pompozni" izklazak iz radne skupine, kakav "sijač magle"? Jesi li ti normalan? Ostavku sam dao tako da sam prvo na sastanku članovima priopćio što mislim o svome radu, a potom napisao pismo Biškupiću. Nisam se ni obratio novinarima. Sami su neki to doznali i nazvali me. Ako itko radi na tome da se rastjera magla s hrvatskog tržišta knjiga, radim na tome ja. I ti to jako dobro znaš. Time još jadnije izgleda ovo tvoje blaćenje. Ja se nikada nisam skrivao od svojih vjerovnika, već godinama radim da bi platio dugove. I to ne stvorene trgovinom već radom za tu "zajednicu" i "kulturu" na koje se pozivaš. Nisam ja otvarao nove firme da bih bježao od svojih dugova i sijao maglu bez sposobnosti da išta ozbiljno postavim na noge. Ako tražiš takvoga pogledaj se ujutro u ogledalo.
valerij, 10.01.2006, 09:03


Bartolčić uzvrača ovim riječima :



Dragi Valerij, ti vjerojatno i na pitanje «Što je bilo prije – kokoš ili jaje?» ko iz topa odgovaraš «Valerij!». Većina onoga što spominjem «kao potporu razvoju hrvatskog tržišta knjiga» nije moj patent, niti je ičiji patent, na žalost se povlači već duži niz godina, još od 80-ih, a mogao si to čuti ili pročitati od «starih mačaka» iz naše branše, poput Alberta Goldsteina, Srećka Jelušića, Vlade Makvića, Nikole Pavišića, Nives Tomašević... da ne nabrajam dalje imena. Vidiš, ta me «stara škola» naučila da je pogrešan, pa i nepristojan pristup stalno ponavljanje «... Ja pa Ja pa Ja...», baš kao i što su me prvi kontakti s knjižarstvom i nakladništvom naučili koje su prednosti zajedništva i suradnje.

Dakle, sve ono najbolje što sam naučio datira još od 1983., i za upoznavanje i razumijevanje odnosa na hrvatskom tržištu knjiga (bez ikakve želje da omalovažim tvoj petogodišnji rad) nisu mi bili potrebni Valerij & KIS. Kužiš, kad otvorim prozor i vidim da pada kiša, i bez tebe mogu zaključiti kako bih trebao uzeti kišobran, što pak ne znači da neću s uvažavanjem prihvatiti tvoju prognozu ako se koja od prethodnih pokazala točnom.

Nikad se nisam igrao skrivača jer su svi moji i uspjesi i promašaji uvijek bili javni, knjižara na istom mjestu i telefonu, a što se Radne skupine tiče, u njoj sam zato jer smatram da u okviru svojih mogućnosti, ideja, volje i slobodnog vremena treba raditi i pokušavati lobirati kroz tu istu Radnu skupinu. Koliko god je moguće, makar i malo po malo popravljati stvari, pa i utjecati na ministra da promijeni svoje mišljenje oko nekih pitanja, npr. modela pomoći knjižarima i antikvarima.

Kada već spominješ «bježanje od dugova» napominjem ti da smo u «Modernim vremenima» puno toga riješili i činimo to i dalje, a i osobno sam se ne jednom javno ispričao onima kojima smo prouzročili štetu. Stoga nemam problema s ogledalom, ali da bih volio da smo u svemu bili uspješni i da me bilo kakav neuspjeh (dogodio se on bilo zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti, svejedno) tišti – tišti me. Ali me i dodatno motivira na rad.

A što motivira tebe?


Barney, 10.01.2006, 15:26


na što će Jurešić :

"Japajakanje" kao najveći argument protiv mene i mog rada? Zanimljiv obrat. Pogledaj unazad zadnjih deset godina rad ljudi koje nabrajaš i pobroji rezultate: stvari koje su ostale i koje su uistinu promijenile hrvatsko tržište knjiga. Tome pribroji koliko je tko iz državne kase ubacio u svoj džep. Kad to malo sumiraš, onda nastavi raspravu samnom. Tad će ti biti jasno koga što motivira i tko je kokoš, a tko jaje.

Valerij, 11.01.2006, 08:49

Nastavak vjerovatno slijedi... Potražite ga na www.mvinfo.hr

P.S. javna razmijena mišljenja previše je rijetka na našoj književnoj sceni, pa ćete mi oprostiti ovako opširno prenošenje...





UPDATE prethodnog posta

Kao što rekosmo, Književne večeri SC-a u Novoj 2006. idu dalje.



Novi književni dejt je 12. siječnja u 21 sat. Mjesto je, kao i uvijek, Crna dvorana (odnosno Kafić) &TD-a.
Prve ovogodišnje Književne večeri otvorit će tri mlade spisateljice koje, osim proze, pišu i poeziju.
Tako će Vam Neva Lukić pročitati svoje pjesme i pokoju priču, Ana Zupčić čitat će poeziju, a pjesme i priče Lee Kralj Jager, koja će nadgledati iz publike, čitat će nitko drugi do voditeljice književnih večeri Mirne Bačun!
Nakon Književnih večeri slijedi mala književna slušaonica, mrdanje bokova i razgovori ugodni uz pivu ili čaj. Voditeljica večeri (a ovaj puta i narator) je Mirna Bačun.

*******

Lea Kralj Jager rođena je 21.9.1985. u Zagrebu gdje je završila Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn (odjel grafike). Upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (odsjek za animirani film i nove medije) i sada životari na drugoj godini. S obzirom da ne može čitati pred publikom, ovaj puta će to za nju napaviti Mirna Bačun, ali ako želite pogledati neke njene textove, crteže i slično možete to naći na http://kanibal.blog.hr

Neva Lukić rođena je 1982.godine u Zagrebu, gdje studira povijest umjetnosti i arheologiju. Pjesme je objavljivala u "Hrvatskom slovu", zbirci "Erato", internet časopisu za poeziju "Konture", časopisu komparatista "Kaos" te u "Vijencu". Priče je objavila u" Kaosu", "Vijencu" te sad trebaju izaći u "UV-reviji". Poeziju je čitala u “Blatu” i na pošlogodišnjem “Velesajmu kulture”, a ovaj četvrtak će vam u Kafiću &TD-a pročitati i pjesme i priče.

Ana Zupčić rođena je 4.12.1984. u Zadru gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. 2003.godine upisuje studij hrvatskog i engleskog jezika u Zagrebu i sada je na trećoj godini. Osim redovitog sudionika na Lidranu, bila je i jedna od osnivačica srednjoškolskog časopisa “Argus” Hotelijersko-turističke škole u Zadru. Sada je u Zagrebu i čitat će vam svoju poeziju.



Književne večeri SC-a i u dvijetisućeišestoj




Zar ste uopće sumnjali?


Književne večeri održavaju se u Crnoj dvorani (kafiću) &TD-a svakog četvrtka u 21 sat, kao dio stalnog programa Kulture promjene.

Ideja književnih večeri je da se u prostor Studentskog Centra privuku mladi pisci i spisateljice, bez obzira na žanr koji preferiraju. Radi toga je otvoren i stalni natječaj na stranicama SC-a (www.sczg.hr) koji omogućuje svima do 30 godina starosti da prijave svoje radove i gostuju u večerima koje su zamišljene kao interaktivno sudjelovanje pisaca s publikom i obratno. Uz to, autorima je omogućeno da sami odaberu način na koji će prezentirati svoje radove – da li će pjevati, recitirati, plesati ili nekako drugačije prezentirati svoje pjesme, priče ili osvrte, ostaje na njima.
Nakon književnih večeri slijedi i mala tematska književna slušaonica.

Voditeljica književnih večeri u SC-u je Mirna Bačun.

Kontakt: mirna.bacun@gmail.com

Erotsko prozno pismo u Hrvata

utorak , 10.01.2006.


"Zašto se seks sve više opisuje tako da izazove gađenje, a ne zanos libida, zašto je sve više destruktivan, a sve manje uzvišen, pitanje je koje se račva u mnoge odgovore" a koje u svom tekstu u Vjesniku pokušava dokučiti Lada Žigo.

Cjelovit tekst u kojemu ona secira erotsko prozno pismo u Hrvata i pokušava klasificirati, kako kaže, "najvulgarniju hrvatsku erotsku prozu, onu najmlađih pisaca" pročitajte ovdje.











U ožujku VBZ objavljuje dobitnika nagrade Whitbread za najbolji roman 2005. godine


Izdavačka kuća V.B.Z. najavljuje izlazak hrvatskog prijevoda romana Ali Smith “The Accidental” - dobitnika nagrade Whitbread za najbolji roman 2005. godine.

Roman Ali Smith pod naslovom Nasumičnosti u prijevodu Petra Vujačića bit će objavljen u ožujku 2006. godine. Roman je za objavljivanje izabrao glavni urednik u V.B.Z.-u Nenad Rizvanović.

Jedna od najutjecajnijih britanskih književnih nagrada - Whitbread za najbolji roman 2005. godine pripala je škotskoj spisateljici Ali Smith za njezin treći roman The Accidental koji je nagradu odnio u konkurenciji s najnovijim romanima Nicka Hornbyja i Salmana Rushdija.

Žiri nagrade svoju odluku obrazložio je riječima: “U konkurenciji se od početka roman The Accidental izdvojio kao veličanstveno djelo fikcije koje nas je istovremeno poticalo i na smijeh i na tugu.” Roman je bio i u užoj konkurenciji za Bookerovu nagradu.

O romanu:
Obitelj Smart na rubu je krize, a većina njih trudi se na svaki način izbjeći stvarnost situacije. Priča romana prati dvanaestogodišnju Astrid koja ljetne praznike provodi u mirnom Norfolku u dosadnom društvu majke Eve, očuha Michaela i starijeg brata Magnusa. U očajnom pokušaju bijega ona počinje svako jutro digitalnom kamerom snimati svitanja.I stovremeno ovo je priča o zagonetnoj ženi koja ulazi u njihov svijet, zavodi sina tinejdžera, istovremeno uznemirujući i obogačujući živote članova obitelji. Autorica u ovom romanu istražuje prirodu istine, ulogu vjere i snagu pripovijedanja. Ovo je priča o tome kako naizgled slučajni susreti nepovratno mijenjaju naše razumijevanje nas samih.

O autorici:
Ali Smith rođena je u Invernessu 1962. godine. Živi u Cambridgeu. Autorica je knjiga Free Love, Like, Other Stories and Other Stories, Hotel World i The Whole Story and Other Stories. Redovno obajvljuje članke i kritike u novinama i časopisima kao što su The Scotsman i Times Literary Supplement.

"Peđa i vuk " i "Bijeli Jelen" na CD formatu

ponedjeljak , 09.01.2006.




Zahvaljujući obnovljenom zvučnom zapisu, pred male i velike slušatelje ponovno vraća se jedno od najljepših djela hrvatske književnosti za djecu, temeljeno na bogatom izvorištu hrvatske književne baštine.
U sjajnoj dramatizaciji Nedjeljka Fabria, glazbi iskusnog skladatelja Pere Gotovca, bogatoj redateljskoj mašti Darka Tralića te vrhunskim glumačkim interpretacijama glumaca zagrebačkih kazališta, zablistat će u svojoj ljepoti čarolija Nazorova 'Bijelog jelena', koji nam u svojoj ideji daruje vjeru u ljubav, prijateljstvo i, prije svega, mir.

Jedno od najljepših djela svjetske glazbene literature, koje su u formi priče za djecu na vinilnim pločama upoznale brojne danas već odrasle generacije, od nedavno je u prodaji i na CD formatu.

Kroz poučnu priču o dječaku Peđi koji uz pomoć svojih prijatelja, ptičice Sašenke, patkice Sonje i mačka Ivanuške uspije savladati strašnog vuka, djeca će naučiti i govor glazbe. Svaki lik u priči predstavljen je kroz jedan instrument koji u solo dionicama ili zajedno s orkestrom pričaju ovu zanimljivu priču...

Izvor : DOP




Godina korjenitih promjena za hrvatsku knjigu?


"Ministarstvo kulture trebalo bi u ovoj godini pokazati i više sluha za primjenu novih tehnologija u promociji hrvatske knjige i kulture čitanja, i u većoj mjeri subvencionirati elektroničke projekte na Internetu, od autorskih stranica, elektroničkih magazina, blogova, portala (kao što su Besplatne elektroničke knjige, Bestseler, B.O.R.G., Fusnota, Knjigomat, Knjiški moljac, Lupiga, Poezija on line i drugi) koji svojom čitanošću i kvalitetom sadržaja već duže vremena nadmašuju tiskanu konkurenciju."


Gornji pasus tek je mali djelić iscrpnog teksta Nenada Bartolčića u kojemu on traži odgovor na pitanje hoće li 2006. godina biti godina korjenitih promjena za hrvatsku knjigu?

Cjelovit tekst pročitajte ovdje.







Lazićev novogodišnji poklon Hrvatima


"Trinaesto prase među dvanaest priča (riječ je o zbirci 'Kalendar' ,op.K.moljac) je ona koju sam naposlijetku izbacio jer mi se u zadanom okviru učinila previše hardkor i previše - jel to prava riječ? - tezičnom. Evo je sada ovdje, moj novogodišnji poklon Hrvatima, antikapitalistička bajka 'Ujak Lunjo (zimska verzija)' " veli Zoran Lazić, Djed Mraz među hrvatskim piscima







KRITIKA : Goran Samardžić - 'Šumski duh' (Profil, 2004.)

subota , 07.01.2006.



Ponavljam se, znam, ali nekima je, izgleda, promaklo :



KRITIKA : Goran Samardžić - 'Šumski duh' (Profil, 2004.)



Goran Samardžić suvlasnik je kultne sarajevske knjižare i izdavačke kuće “Buybook” i iza sebe već ima tri knjige poezije i jednu zbirku priča. “Šumski duh” njegov je roman prvijenac u kojemu pratimo odrastanje i sazrijevanje jednog “urbanog kauboja”, gradskog štemera Koste.
Kosta odrasta na beogradskom asfaltu osamdesetih godina prošlog stoljeća, u grupi vršnjaka čija se iskustva baziraju na zajedničkim opijanjima, sukobima s oponentskim gangovima u obrani onih nekoliko desetaka kvadratnih metara zapljuvanog beogradskog asfalta koje smatraju “svojim teritorijem”, i jednoj tajni – zajedničkom seksualnom iskustvu stečenom umnogome nalik poznatoj redaljci iz Kusturičinog “Sjećaš li se Dolly Bell?”. No, od te kultne filmske scene ipak ih dijeli jedna mala ali vrlo bitna razlika : prefiks –homo, jer je dobrovoljna “žrtva” bio njihov vršnjak Danijel, “žena zarobljena u tijelu muškarca”. Ovaj događaj ostavlja veliki ožiljak na njihovoj kolektivnoj, mužjačkoj savjesti čije zacijeljenje kasnije traže čak i u pokušaju silovanja (nasreću, u zadnjem trenutku prekinutom), ovog puta naravno, ženskog čeljadeta.

Agresivnost, dokazivanje muškosti grubošću i privrženost kvartovskoj grupi bazirana na verbalnom podjebavanju i šaketanju riječima obloženim zlobom iza koje se u pravilu krije bliskost koja nikako ne smije isplivati na površinu (jer si inače “peško, pičkica, plačipizda”), obilježilo je Kostino odrastanje a uvelike je utjecalo i na njegov odnos prema Dijani, sestri prijespomenutog Danijela s kojom Kosta spoznaje ljubav. Iako Dijanu strastveno i ludo, slobodno se može reći i - opsesivno voli, Kosta svoje emocije ne umije prikazati drukčije doli – grubošću i radikalnom posesivnošću. Tako se njihov odnos zasniva na agresivnom seksu (često na rubu perverznosti) i Kostinoj bjesomučnoj ljubomori koja vrhunac doživljava u von-trierovskoj epizodi kada Kosta Dijanu zbog nevjere tokom njihova kratkotrajnog prekida, kažnjava prisiljavajući je na prostituiranje.

Knjiga je podijeljena na dva dijela, čija je razdjelnica Kostino preseljenje iz Beograda u Sarajevo, pred sam početak rata. Učestvovanje u obrani grada i neprestana smrtna opasnost kojoj je izložen, te izravno svjedočenje tragedijama (vrlo efektna epizoda Kostinog spašavanja ranjene djevojke, u redu za vodu) posljeduje Kostinom postupnom sazrijevanju i svojevrsnoj transformaciji njegova karaktera, odnosno njegovom konačnom napuštanju mužjačke, agresivne mačo pozicije.

U boksačkom sportu koji obojica treniraju prepoznaje se jedna (ali ne i jedina) poveznica između Samardžićevog Koste i Ljube Vrapča, nezaboravnog junaka Mihajlovićevog izvrsnog romana “Kad su cvetale tikve”. Osim što obojica “pate” od manijakalne ljubomore, povezuje ih također i to što obojica sreću odlučuju potražiti van vlastita domicila, i uslijed toga odlaze u “pečalbu” (jedan u Švedsku, drugi nakratko u SAD), a “Šumski duh” od Mihajlovića baštini i istu urbanu poetiku dinamičnog, fragmentarnog pripovijedanja, si(u)rovih i oporih dijaloga, šturog i sažetog, gotovo asketski ekonomičnog stila sa rečenicama s kojih je oglodana i najmanja naznaka banalnosti.
Goran Samardžić (baš kao i Dragoslav Mihajlović) inzistira na autentičnosti, izravnosti, životnosti i naturalizmu nerijetko garniranom crnohumornošću (npr. epizoda kada mlada na vlastitom vjenčanju abortira plešući – “Sve joj iscurilo niz noge. Ugasili su svjetlo da gosti ne vide. Pune joj cipele krvi”, ili kratki duhoviti ogled o frizerskom fazoniranju ženskog spolnog organa) i sposoban je svu suštinu stvari i razoran emotivni naboj sažeti u jednu, jezgrovitu, emocijama nabijenu sliku (npr. atmosfera kasarne, među JNA ročnicima - “Iza šutnje jednog čovjeka može se kriti spokoj ili mudrost; ali iza šutnje devedeset ljudi najčešće stoji nesreća, i to čista”). U čemu se, uostalom, pokazuje i kao potencijalni nasljednik jednog drugog Sarajlije, pokojnog Darija Džamonje...

Nespremna čitatelja svakako treba upozoriti da će mu barem nekoliko stranica trebati dok se navikne na Samardžićev lingvistički miš-maš. Naime, autor se u dijalozima služi specifičnim beogradskim uličnim idiomom prepunim vulgarizama i šatre, dok pripovjedni tekst bazira na jezičnoj mješavini koja kao da je sačinjena od beogradske ekavice prevedene na sarajevsku ijekavicu.
Jedina manjkavost štiva prepoznaje se u nedovoljnoj razrađenosti motiva i neekspliciranosti razloga koji su Kostu nagnali na preseljenje u Sarajevo, kao i u pomalo stereotipnim baratanjem mentalitetima. No, nimalo ne sumnjam da će osjetljiviji i manje koncentrirani recipijenti u Kostinom odnosu s Dijanom pogrešno prepoznati mizoginiju; drugi će se zgaditi pred brojnim sočnim i vrlo eksplicitnim scenama seksa, dok bi treće afektirana frajerština i prenaglašeni mačizam lako mogli iritirati. No, takvi će čitatelji ionako umjesto za Samardžićem posegnuti za nekim od ljubića iz aktualne Večernjakove “kiosk-edicije”...

(Napisao : Božidar Alajbegović, veljače 2005.)






Dodijeljene književne nagrade Whitbread

petak , 06.01.2006.




Nova književna godina započela je dodjelom ugledne Whitbreadove književne nagrade u kategorijama najboljeg romana, najboljeg debitantskog romana, najbolje zbirke poezije, biografije i knjige za djecu.

Ovogodišnja je pobjednica u kategoriji za najbolji roman Ali Smith, književnica koja je pritom pobijedila jake konkurente poput Salmana Rushdieja, Nicka Hornbyja i Cristhopera Wilsona.

Nagrada joj je dodijeljena za roman The Accidental, priču o 12-godišnjoj Astrid koja provodi ljeto sa svojom obitelji u Norfolku. Članovi žirija na čelu s književnicom Philippom Gregory opisali su roman kao 'sjajnu fikciju koja istovremeno potiče veselje i tugu'.

Nagrada za debitantski roman dodijeljena je Tashu Awu za djelo The Harmony Silk Factory koje progovara o Maleziji u vrijeme Drugog svjetskog rata s 'neizmjernom smjelošću i ljupkošću'.

Tash Aw u toj je kategoriji pobijedio autore poput Rachel Zadok, Diane Evans i Petera Hobbsa.

U kategoriji biografije nagrada je dodijeljena Hilary Spurling, autorici djela Matisse the Master, majstorskom prikazu Matisseova života na kojem je radila punih petnaest godina.

Najboljom knjigom za djecu proglašena je 'The New Policeman' Kate Thompson, a u kategoriji najbolje zbirke poezije pobijedio je Christopher Logue.

Svakom od pet autora bit će uručen ček na 5000 funti, a svih pet uradaka ulazi u konkurenciju za Whitbreadovu knjigu godine. Dobitnik te nagrade bit će proglašen 24. siječnja 2006. godine u Londonu.

Ostaje nam nada da nećemo predugo čekati na hrvatske prijevode nagrađenih naslova...



Za potporu i otkup u 2005. Ministarstvo platilo više od 20 milijuna kn




Vijeće za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture u 2005. je godini održalo 14 sjednica, pa iako posao nije bio uvijek lak, radilo se u ozračju maksimalne tolerancije, izjavio je predsjednik Vijeća akademik Josip Bratulić, koji drugu godinu vodi to tijelo.

Nikad se nismo posvađali, nikad nitko nije ustao i napustio sjednicu Vijeća, izjavio je Bratulić (svaka čast, op.K.moljca) koji to tijelo smatra svojevrsnim spasonosnim "bajpasom" između knjige i čitatelja, nakladnika i autora.

Pomakom u radu Vijeća, Bratulić smatra načelo da knjiga za koju se traži potpora Ministarstva bude pripremljena za tisak, a ne kako je bilo ranije kad se za knjigu dobivala potpora, a knjiga nije izišla. (a sad će kao, sve izići?, op.K.moljca)

U 2005. godini potporu za izdavanje knjiga tražilo je 280 nakladnika, koji su prijavili za sufinanciranje 1130 naslova, a potporu je dobilo 588 naslova u iznosu od nešto više do šest milijuna kuna.

Za otkup knjiga prijavilo se pak 480 nakladnika s 2449 naslova, a otkupljeno je više od 1300 naslova za što je utrošeno nešto više od 14 milijuna kuna.

Vijeće je za sufinanciranje časopisa i kulturnih programa izdvojilo više od šest i pol milijuna kuna, a za potporu kulturnim manifestacijama nešto više od tri milijuna kuna. Za sufinanciranje kulturnih manifestacija prijavljena su 152 programa, a financirano ih je 105.

Vijeće je pružilo potporu i prijevodima djela hrvatskih autora, promidžbi hrvatskih knjiga u inozemstvu te po prvi put pružilo potporu književnom stvaralaštvu.

"Nastojali smo posao odraditi bez zaostatka i završiti sve ove godine", izjavio je Bratulić, napomenuvši kako mu je žao što nakladnici ponekad moraju čekati na sredstva.

Upitan što smatra posebno značajnim i zanimljivim izdavačkim pothvatima u ovoj godini, izjavio je kako je to, po njegovu mišljenju, objavljivanje Istarske enciklopedije, jer se sada otvara prostor za jedan novi posao - izdavanje regionalnih enciklopedija Hrvatske.

Književnim događajem smatra objavljivanje romana Luke Paljetka "Skroviti vrt - Dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke". (iako je ta knjiga svjetlo dana ugledala još 2004., op.K.moljac)

Govoreći o važnosti čitanja, Bratulić napominje kako je odustajanje od čitanja knjiga pogubno za mlade i za odrasle.
"Kada čita, čovjek je sam sa sobom i može kontrolirati ono što čita, razgovarati s piscem i njegovim likovima, može učiti, razmišljati", kaže Bratulić, dok primjerice kad gleda televiziju, kako dodaje, "on je promatrač koji teško da išta od svega što vidi na tom mediju može za sebe izdvojiti ili posvojiti."

"Za onoliko vremena koliko ga potroše pred televizorom, ljudi bi mogli završiti srednju školu, gimnaziju ili čak fakultet", rekao je Bratulić. (a kol'ko bi tek malih Hrvata mogli naštancat, op.K.moljca)


Nino Sorić, na tebe je red...

četvrtak , 05.01.2006.



"Nino Sorić (1970)je iz Zagreba. Pardon, iz Rijeke, odnosno iz Trogira. Bio je tokar, čuvar vojnog zatvora (ali ne u Lori), scenski radnik, babysitter i postavljao je plin u Stenjevcu. Ne zna bi li upisao tečaj karatea ili da napiše knjigu - ovisi što je lakše."

Uza sve to, čini mi se da se dotični okušao i kao knjževni kritičar (na Radiju 101.)

Pogađate već, radi se o nastavku akcije Čitajmo domaće autore koju organizira Vip portal. Priču "Quiz za Rabbija ili Što vas čeka na Milijunašu" Nine Sorića pročitati možete evo upravo ovđeka.




Što čita George Bush?



Predsjednik SAD-a George Bush se tijekom zimskih blagdana zabavljao dojmljivom literaturom. Bush je, naime, na svom ranču u Teksasu čitao knjigu Roberta Kaplana o američkom imperijalizmu "Imperial Grunts: The American Military on the Ground", koja opsežno kritizira američku invaziju na Irak.

Glasnogovornik Bijele kuće Trent Duffy kaže da je Bush vrlo pohlepan čitač i da čita knjige koje obrađuju povijest i suvremene događaje iz različitih aspekata. Pri tom mu nimalo ne smeta što mnoge od njih kritiziraju američku vanjsku politiku.

Osim toga, Bush se zakačio i za knjigu pod nazivom "When Trumpets Call" autorice Patricie O'Toole, koja opisuje frustracije koje je Theodore Roosevelt osjećao pri svom odlasku iz Bijele kuće 1909. godine. Iako mu mandat traje još tri godine, Bush se očito već počeo pripremati za odlazak iz predsjedničkih odaja...

Izvor : Vip.hr

Na natječaj Naklade Zoro stigla 22 rukopisa



Na treći natječaj Naklade Zoro za godišnju književnu nagradu za knjigu neobjavljenih priča do 31. prosinca u ponoć stigla su 22 rukopisa. Kako kaže direktor Naklade Zoro Samir Fazlić, očekuje se da će stići još nekoliko rukopisa, koji su poslati, ali još nisu stigli.
Rukopisi za natječaj su stigli iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Banje Luke, Konjica, Travnika, Rijeke, Švedske, Norveške, Austrije...

U prvoj godini na ovaj natječaj bilo je prijavljeno više od 60 rukopisa, a prošle godine svoje radova prijavilo je 34 autora.
Odluku o tome koji će rukopisi biti proglašeni najboljima donijet će žiri u sastavu Ivan Lovrenović, Marko Vešović, Enver Kazaz, Željko Ivanković i Ferida Duraković.

Objavljivanje rezultata bit će 21. travnja 2006. godine u vrijeme održavanja Međunarodnog sajma knjige u Sarajevu.

Bljesak

Prva domaća agencija za posredovanje u izdavaštvu

srijeda , 04.01.2006.




Ako niste danas pažljivo čitali Jutarnji, vjerovatno onda niste primjetili člančić o 'Kapi'. Zato sam ja tu da vam kažem kako se radi o prvoj domaćoj agenciji za posredovanje u izdavaštvu.

Dakle, svi vi neafirmirani autori koji smatrate da zaslužujete oknjiženje (a kojih, nekako naslućujem, među mojim čitateljstvom nije malo) 'Kapa' je tu da vam u tome pripomogne.

Vaše autorsko djelo pisane naravi oni će pažljivo razmotriti i uputiti vas na ono što s njime možete učiniti kako bi našlo svoje čitatelje. U tu svrhu, oni mogu pomoći savjetom, pripremiti djelo za tisak, ponuditi izdavačima kojima upravo takva djela možda nedostaju.
Tako bar tvrde… Jer, kako kažu, njihova misija “...jest Vaše neobjavljeno, možda i nezavršeno djelo usmjeriti na put k izdavaču, kako bi pronašlo put do tržišta. Tako ćemo doprinijeti da napisana riječ nađe put do čitatelja, slikovnica do djeteta, znanstveni rad približiti radoznalcima, pjesmu očima gladnih stihova. Kažu da za svaku pisanu riječ postoji negdje neki čitatelj koji je čeka. Mi je samo želimo požuriti. Ukoliko imate manjak vremena, ambicija, ili loša iskustva s izdavačima, mi smo tu da ove poslove obavimo umjesto Vas.”

Više informacija na www.agencija-kapa.hr

Puno sreće!!!


Akcija VIP portala : Čitajmo domaće autore!




VIP portal pokrenuo je hvalevrijednu akciju pod nazivom Čitajmo domaće autore. Prvi autor kojega predstavljaju nedovoljno je eksponirani Denis Giljević. Njegovu priču Prvi puta Kristićka prašta pročitajte putem ovoga linka.


Walk unafraid

utorak , 03.01.2006.



Prije neki dan preporučih vam Vadičepa, a sad je red na Manistru.
Radi se o friško diplomiranoj profesorici (čestitke!) koja na svom blogu Walk unafraid obećava da će biti iskrena, neće se truditi svidjeti se nikom, lišit će se svojih kompleksa i ogulit svoje maske jer je svrbi lice od njih.
Vjerujte mi, radi se o blogu koji zaista zavrijeđuje da mu podebljate counter

Očekivane novosti na tržištu knjiga u 2006.



Tijekom započete godine očekuje nas nekoliko novosti na tržištu knjiga koje bi trebale donijeti boljitak hrvatskoj knjizi:

Očekuje se Uredba o jedinstvenoj cijeni knjige. Navodno ju ministar Biškupić već ima na stolu. No, kako stvari stoje ne čini se da ćemo dobiti nešto drugačije od nastavka hrvatske prakse izglasavanja neprovodivih uredbi i zakona. Naime, nekoliko tehničkih detalja za provedbu takve uredbe nije ispunjeno, a pitanja je i može li se ispuniti. A, tu je i prirodan otpor velikih igrača koji bi izgubili mnogo manevarskog prostora uvođenjem jedinstvene cijene knjige. O svemu detaljnije kad i javnost bude upoznata sa Uredbom. Ako do toga dođe.
Okrupnjavanje ove godine dolazi do zasićenja. Nakladničko preuzimanje knjižara je došlo svome kraju. Na sceni je još svega nekoliko aktivnih neovisnih knjižara, koje uglavnom stagniraju, a nove se ne otvaraju. Istovremeno, nakladnici i dalje (u zadnje vrijeme prednjači Školska knjiga) otvaraju nove knjižare. Dio srednje velikih nakladnika je ušao u distribuciju ponekog od velikih (najpoznatiji primjer su tvorci hitova - Vuković&Runjić i Fraktura - koji su odnedavna u distribuciji Algoritma). Jutarnji i Večernji se polagano kreću, kadrovski i strateški nepripremljeni za utakmicu na tržištu knjiga, ali Jutarnji je otvorio svoj klub. Zasad skromno, na svom web portalu, ali dovoljno da najave ozbiljne namjere za ulazak u knjižarstvo. Tijekom godine možemo očekivati bitku među velikima za knjižarski prostor. Kvalitetna uredba o jedinstvenoj cijeni knjige bi mogla tu bitku usmjeriti na korist cjelokupnog tržišta knjiga. No, ne mora ispasti tako - obaranje cijena i istiskivanje moglo bi dovesti i do daljnjeg siromašenja tržišta, na razini ponude i daljnjim gubljenjem čitatelja. U ovom trenutku to je vjerojatnija opcija.
Najviše, pak, očekujemo od rasta prodaje džepne knjige. Uradi li se to kvalitetno, stotine jeftinih naslova koji su bili pristojno reklamirani u posljednje dvije godine, mogli bi dati novu dimenziju hrvatskom knjižarstvu.

Valerij Jurešić, voditelj KIS-a

Roza knjiga Lane Biondić je smeće



'Pročitala sam onu rozu knjigu Lane Biondić. Trebalo mi je ukupno pola dana da progutam sva napisana slova u njoj, al mislim da će mi trebat cijeli život da shvatim zašto je ta knjiga postala hit.
Pa to je najobičnije smeće...' uvodne su rečenice prikaza vjerovatno najprodavanije domaće knjige 2005. Što još Ptica Trkachica o 'Životu na visokoj nozi' zbori, saznajte ovdje.








NOVO : "Povratak žutog titla" (ukoričeni filmski zabavnik) V. Grgića & M. Mihalinca (AGM, 2005.)

ponedjeljak , 02.01.2006.



- Test općeg znanja,
- Nansploatacijska, ljudožderska, seksploatacijska, kukasta i zatvorska križaljka
- Psiho test kojim ćete ustanoviti je li u redu biti uzbuđen spolnim kontaktom ženskog međunožja i odrezane glave ili bi ipak trebali potražiti stručnu pomoć?
- Anagrami, rebusi, labirint i stolna igra na poklon: bacite kocku i pokorite Hollywood!

Sve to tek je djelić sadržaja ukoričenog filmskog zabavnika 'Povratak žutog titla' V.Grgića & M.Mihalinca.

Više o svemu na www.bestseler.net ili putem ovoga linka.




INTERVJU : Saša Ilić + Aktivistički pohod na TV kvizove Mime Simić



Beogradski pisac Saša Ilić za Feral govori o svom novom romanu 'Berlinsko okno' (u Hrvatskoj nedavno objavljenom od strane izdavača 90 stupnjeva) , o mračnim vremenima, Borislavu Pekiću i poželjnom srpskom putu. Intervju dostupan ovdje.


*********


Prvo me nazvahu iz "Karike".
- Imate li partnera?
- Pa, hmmm... imam partnericu. Curu, je li. Ako vam to ne smeta, je li... hmm, ha ha.
- Ma, neee... Čime se bavi partnerica?
- Profesorica biologije.
- Koju biste svjetsku znamenitost željeli vidjeti ove godine?
- Angelinu Jolie


Prethodni reci izvadak su opisa aktivističkog pohoda na televizijske kvizove kojega je, shvativši da je 'Pustolovine Glorije Scott' neće učiniti milijunašicom, poduzela Mima Simić.
Kako je pohod svršio, saznajte ovdje.















Moja nova kritika na www.kupus.net



Rad, rad i samo rad riječi su jednog čike iz osnovnoškolskih udžbenika. (Ups, čisto sumnjam da je dotični još uvijek u udžbenicima :-) )...
Svejedno, ja u novu godinu ulazim radno, a rezultat mog truda provjerite ovdje.



KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)

nedjelja , 01.01.2006.



Za početak godine - jedna preporuka.
Donosim vam svoju kritiku jednog draguljčića kojega bih svakako svrstao među najbolje knjige pročitane 2005. (koga zanima, pročitah ih ukupno 167) :




KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)

Na jednom mjestu u svom 'Prirodnom romanu' Georgi Gospodinov (r.1968.) piše o anatomiji obične kućne muhe (Musca domestica) ističući kako je muhino oko sastavljeno od tisuću malih okica, faseta, od kojih svako prima samo jedan dio slike koja se u mozgu formira u cjelinu. Ponukan otkrićem da muha na svijet gleda razlomljeno, mozaično, fasetično, i Gospodinov je svoj roman strukturirao fragmentarno, sastavivši ga od 40-tak kratkih poglavlja. U njima se fantazmagorični prikazi snova smijenjuju s austerovskim odama cigaretnom dimu, stranice posvećene teologiji nadovezuju se na one sa skatološkom tematikom, priče prisluškivane u kafiću prepliću se s esejističkim razmatranjima povijesti nužnika te dionicama koje istu temu obrađuju u tarantinovskom dijaloškom obliku. Kod tog bugarskog pisca stranice o anatomiji muhe i njezinoj (nepriznatoj) važnosti u čovjekovu životu naslanjaju se na one s hornbyjevskim spiskovima zadovoljstava i autorovih preferencija dok se poglavlja ispunjena lingvističkim analizama smijenjuju s onima o 'svjetlom otočiću' na kojemu se pripovjedač, kako sam kaže, posljednji put osjećao sretan i zaštićen. Taj se otočić, jasno, nalazi 'u toplim ekvatorijalnim vodama djetinjstva'.

I tako, iz stranice u stranicu, monološki, u obliku kratkih, pretežito jednostraničnih zapisa pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, sve one 'beznačajne svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. No, iako to sam izbjegava priznati, on zapravo 'piše da bi zaboravio'; ruje po svojoj podsvijesti, bježi u sjećanja na djetinjstvo, utočište traži u snovima, razglaba o biologiji, muhama i klozetima, filmu, filologiji i književnosti... a sve s nakanom da se što više udalji od svijesti o supruginoj nevjeri i njezinoj trudnoći kojoj on 'nije autor'.

Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata (Lyotard, Ortega y Gasset, Lukijan, Chuang Tzu, Salinger, itd.) i pop-kulturnih referenci. Na jednom mjestu pripovjedač razmišlja o pisanju romana sastavljenog samo od glagola. Kasnije, pozivajući se na Flauberta koji je maštao napisati knjigu bez ikakve fabule, knjigu ni o čemu, Gospodinov priznaje da je 'Prirodni roman' njegov pokušaj da 'napiše roman sastavljen od samih početaka, roman koji neprestano kreće, nešto obećava, stiže do sedamnaeste stranice i započinje iznova'. Kao rezultat dobili smo 40-tak poglavlja koji se svi mogu čitati kao početak romana, uvod u fabulu, ali i kao zasebne kratke priče, a tim se nebrojenim počecima, pripovjedač, paradoksalno, neprestano vraća upravo na ono što se trudi zaboraviti i odagnati iz svijesti - raspad svoga braka.
I u postmodernističkom se poigravanju autorstvom (Gospodinov navodi kako je on tek urednik knjige koju je napisao i poslao mu klošar koji se, začudo, zove isto kao i on) također prepoznaje pokušaj bijega od stvarnosti razorenog braka. Na taj način lukavi autor svojim metafikcijskim igricama (koje bi netko mogao nazvati i pomodnim) pronalazi svojevrstan alibi i daje im psihološko utemeljenje.

Gospodinov ne oskudijeva dobrim idejama a 'Prirodni roman' kao da je rezultat inventure neke zaboravljene ladice sa bilješkama, skicama i krokijima čijom bi širom razradom ekonomičniji autor stvorio nekoliko zbirki priča, ako ne i više kratkih romana. Zato dodatne pohvale, ovog puta autorovoj samokritičnosti.
Njegov je izričaj jednostavan, izravan i jezgrovit, s tek rijetkim lirskim digresijama; Gospodinov je sklon aforističnosti (npr. ' brak traje između dva «da» /pred oltarom i sucem za razvode/'...); bliži cinizmu nego melankoliji ali ipak dovoljno refleksivan, a tražimo li mu domaće srodnike, najbliži bi bili Mario Brkljačić, Vlado Bulić i Krešimir Pintarić (premda se, za razliku od potonjeg, Gospodinov suzdržava od afektiranja, a od svih je nabrojenih, čini se, puno načitaniji). Pesimistična slika svijeta se osjeća ali ne prevladava, a tranzicijske bugarske stvarnosti Gospodinov se dotiče tek sporadično, češće bježeći u sjećanja, ideološki neobojena.
Unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, razbarušene kratke vinjete na koncu se stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost. 'Prirodni roman' tako se ispostavlja jednim od najugodnijih literarnih iznenađenja 2005. i svakako budi želju za dodatnim istraživanjem nedovoljno nam poznate, suvremene bugarske književnosti. Ma što poštovani Stanko Lasić mislio o tome...

(Napisao : Božidar Alajbegović, prosinca 2005.)




ČESTITKA




Puno zdravlja, ljubavi, sreće, uspjeha i

dobrog štiva

u 2006. želi vam

Moljac Knjiški!!!






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>